Mali Zejtinliče

dok na zemlji iz grobova bijeli' čujem ih k'o da su oživjeli

Sagarmatha / 03. Septembar 2021

Sokolačko polje daj mi veli

što se to u tebi tako bijeli

jesu li to sumanuti sjeli

u dugijem s brojem košuljama

nanizani k'o biser đerdana

ili su to rode u jatima

doletjele svojim pobratima

ili je to cvijetno polje ruža

bjelje nego rublje što se pruža

po konopu kroz šljivike stare

ili su to zvijezde popadale

sa nebesa baš u Romaniju

te se ovdje k'o pilići griju

ali nisu, džaba oči sniju

to su mrtvi polegli da spiju

vječnim snima o onim danima

što su bili i što ne bijaše

jerbo njih takvi ne dočekaše

u slavu otadžbe popadaše 

brat do brata i sinčić do tate

ukopani su u kasne sate

u noćima kad zima stezaše

iz saraj'vske zemlje iskopaše

što već jednom bješe sahranjeno

drugi je put ovdje ispraćeno

lupale su krampe pod svijećama

a sveštenik pjev'o pod zvijezdama

molitvama kovčege umiva 

majka što još samo osta živa

i što iz svog doma pokopala

što dobila od Boga i dala

što je nekad davno povijala

i na bijele grudi dočekala

a sada se sa krstom sastaje

bijel i hladan u grlu zastaje

od tog krsta govorit ne može 

zašto li si, Gospode mi Bože

tol'ku mladež sabrao ti sebi 

zar anđela ne bijaše tebi

dovoljno da ti pred presto kliču

nego ovdje groblja da nam niču

od onoga što još ni ne stasa

a ostade bez vida i glasa

ugasiše loze kleti meci 

nikakvog poroda, samo preci

na prazima kuća ostadoše

a djeca nam u grob polegoše

svaki od njih ima majke dvije

prva plače druga nad njim bdije

prva ga je prva poljubila

kada ga je na svijet iznjedrila

a druga je mati Sveta Petka

što ih s ovog upućuje svijeta

molitvama pred Gospodnji presto

ostavlja im u slavi po mjesto

Svaki junak krunu zadobija

u vječnost se zlatnu obavija

dok na zemlji iz grobova bijeli'

čujem ih k'o da su oživjeli

 

 

 


Od istog autora

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.