Male stvari, velika djela !
Humor “na bosanski”
Jutros sjedim, pijem kahvu i slušam vijesti iz naprednog dijela Bosne i Hercegovine.
Izgleda da se tamo se ne krade, nema lopova, nema gladnih, nema propalih firmi, sve cveta…
Kaže mi žena, Bolan nebio, bajka od života.
Molim te tiše, upravo saopštavaju da je u Banja Luci potreba za velikim brojem kadrova svih vrsta, specijalista u bolnicama, ali i radnika, naročito metalurške struke, kao i nekim drugim privrednim oblastima. Zarada u prosjeku 3.750, 65 eura.
Mole se sve zemlje u Europi da razmotre situaciju i pošalju što veci broj radnika na biro ove napredne zajednice.
U slučaju da se prijavi nedovoljan broj radnika Europske zajednice, moglo bi se poslati oko 500.000 Arapa da tamo potraže posao.
Vjerovatno bi tada potreba za radnom snagom u naprednijem dijelu bosanskohercegovačke države u ovome slučaju bila zadovoljena.
Izvanredna i nenajvljena posjeta nekih premijara susjednih zemalja izazvala je buru nezadovoljstva bosanskohercegovačkih medija i političara. Predstavnici susjednih zemalja traze protekciju, i obaveznu kvote radnika koju mogu poslati u ovaj dio naprednijeg dijela.
S obzirom da su nenajavljeno došli, bilo bi dobro da tako i odu.
Svi nezaposleni imaju pravo da se jave na adresu za(h) oda i imaju ista prava na rad. Nema protekcije. DAJE SE NA ZNANJE !
Straža … ….. Ima nas koji mislimo da to nisu naše, nego njihove demonstracije i pokazujemo averziju prema demonstrantima. “To nije naša revolucija”, to je njihova, mi smo kulturnii, kod nas je sve dobro uredjeno i krade se po zakonu. Ovako doslovno pričaju na pijaci i intelek…tualnim krugovima.
Zar je moguče da smo mi slijepci i da nismo u stanju vidjeti ovaj prosperitet nakon dvadesetak godina. Ako je ovo prosperitet, preživljavati sa 150 maraka mjesec dana…ili nedaj Bože sa 300, pitam se šta je nazadak ?
Zašto nismo u krugu razvijenih zemalja, kao sve napredne zemlje, kao što je ova.
Ovaj mladi svijet je stvarno slijepac, zar nisu za ovih 20 godina osjetili napredak ove društvene zajednice.
Naravno, vandalizam treba osuditi, ali na vrijeme, i na vrijeme je trebalo sačuvati onolike privredne objekte, koji propadoše na oči svih nas, a kompletnu radničku imovinu rasprodaše za jednu marku. Treba dobro biti namazan svim bojama i uz odobrenje radnika uništiti njihovu imovinu, koju su godinama stvarali i akumulirali.
Ustima mediti, a iz očiju vaditi.
Sve rasprodaše, radnike otpustiše, vile napraviše……..
Sad kad stotinehiljada mladih života traži posao, nema gdje više da radi.
A gle’ danas na svim korumpiranim medijima, zapomažu ti isti lopovi, da prostite za nekoliko upaljenih zgrada, i još sve uveličavaju za milijone.
Iste ili slične objekte i kompletnu privrednu strukturu prodaše za mizerna sredstva ili neke bonove, a nekima i pokloniše za učinjene usluge.
Zar to nije arogancija !
Naravno da nije, kad se radi o familijama, čiji se snovi urušavaju revolucijom mladih koji nemaju ni'za expreso. Danas se oni osjecaju ugroženo, jadikuju za nekakvim arhivama, ogromnim oštecenjima, a što nisu bili junaci i jadikovali kad se cjelokupna radnička imovina rasprodavala, a pojedinci basnoslovno bogatili.
Gdje ste tada bili ? Zna se, čuvali stražu dok se kralo…..
Humor “na bosanski”
Jutros sjedim, pijem kahvu i slušam vijesti iz naprednog dijela Bosne i Hercegovine.
Izgleda da se tamo se ne krade, nema lopova, nema gladnih, nema propalih firmi, sve cveta…
Kaže mi žena, Bolan nebio, bajka od života.
Molim te tiše, upravo saopštavaju da je u Banja Luci potreba za velikim brojem kadrova svih vrsta, specijalista u bolnicama, ali i radnika, naročito metalurške struke, kao i nekim drugim privrednim oblastima. Zarada u prosjeku 3.750, 65 eura.
Mole se sve zemlje u Europi da razmotre situaciju i pošalju što veci broj radnika na biro ove napredne zajednice.
U slučaju da se prijavi nedovoljan broj radnika Europske zajednice, moglo bi se poslati oko 500.000 Arapa da tamo potraže posao.
Vjerovatno bi tada potreba za radnom snagom u naprednijem dijelu bosanskohercegovačke države u ovome slučaju bila zadovoljena.
Izvanredna i nenajvljena posjeta nekih premijara susjednih zemalja izazvala je buru nezadovoljstva bosanskohercegovačkih medija i političara. Predstavnici susjednih zemalja traze protekciju, i obaveznu kvote radnika koju mogu poslati u ovaj dio naprednijeg dijela.
S obzirom da su nenajavljeno došli, bilo bi dobro da tako i odu.
Svi nezaposleni imaju pravo da se jave na adresu za(h) oda i imaju ista prava na rad. Nema protekcije. DAJE SE NA ZNANJE !
Straža … ….. Ima nas koji mislimo da to nisu naše, nego njihove demonstracije i pokazujemo averziju prema demonstrantima. “To nije naša revolucija”, to je njihova, mi smo kulturnii, kod nas je sve dobro uredjeno i krade se po zakonu. Ovako doslovno pričaju na pijaci i intelek…tualnim krugovima.
Zar je moguče da smo mi slijepci i da nismo u stanju vidjeti ovaj prosperitet nakon dvadesetak godina. Ako je ovo prosperitet, preživljavati sa 150 maraka mjesec dana…ili nedaj Bože sa 300, pitam se šta je nazadak ?
Zašto nismo u krugu razvijenih zemalja, kao sve napredne zemlje, kao što je ova.
Ovaj mladi svijet je stvarno slijepac, zar nisu za ovih 20 godina osjetili napredak ove društvene zajednice.
Naravno, vandalizam treba osuditi, ali na vrijeme, i na vrijeme je trebalo sačuvati onolike privredne objekte, koji propadoše na oči svih nas, a kompletnu radničku imovinu rasprodaše za jednu marku. Treba dobro biti namazan svim bojama i uz odobrenje radnika uništiti njihovu imovinu, koju su godinama stvarali i akumulirali.
Ustima mediti, a iz očiju vaditi.
Sve rasprodaše, radnike otpustiše, vile napraviše……..
Sad kad stotinehiljada mladih života traži posao, nema gdje više da radi.
A gle’ danas na svim korumpiranim medijima, zapomažu ti isti lopovi, da prostite za nekoliko upaljenih zgrada, i još sve uveličavaju za milijone.
Iste ili slične objekte i kompletnu privrednu strukturu prodaše za mizerna sredstva ili neke bonove, a nekima i pokloniše za učinjene usluge.
Zar to nije arogancija !
Naravno da nije, kad se radi o familijama, čiji se snovi urušavaju revolucijom mladih koji nemaju ni'za expreso. Danas se oni osjecaju ugroženo, jadikuju za nekakvim arhivama, ogromnim oštecenjima, a što nisu bili junaci i jadikovali kad se cjelokupna radnička imovina rasprodavala, a pojedinci basnoslovno bogatili.
Gdje ste tada bili ? Zna se, čuvali stražu dok se kralo…..