Svemir
Hladno je
Glave posute snijegom i krunisane trnjem
promiču po trgu
pozdravljaju se brzo
stidljivo i lažno
Pogled skreću u stranu
pod teretom nelagode
Poskakuju i govore,
nadglasuju,
zebu,
pa zamuknu
i zaigraju gluho kolo
pa opet govore besmislice
opet
Foliraju se
prave se Toše
pričaju o vremenu,
a mučnina neizgovorenog reže grla
hitrije od noža
Dok kriju vlastito lice
pitaju se uzalud
Gdje su nestali ljudi?
Ljudi?
Konci ispleteni sa jednom niti svijesti i jednom niti strasti
titraju u vremenu i prostoru
Treperi i On
Posmatrač
On zaranja u tajac tražeći DNK
Ta daaaa!
Ustaje iz kuta zadimljenog bircuza i važno izgovori:
„Sudbina i Kauzalnost igraju valcer u vrzinom kolu
turbo-folk i Bahove fuge
prepliću prste
zavode jedno drugo
prizivajući Haos“
Vrata se uz tresak otvoriše
U kafanu ulazi Svemir
Posmatrač ponire u bezdan
Ispada iz priče
Nestaje
Izgubljen je.
Zašto?
Zato što je Svemir tražio na pogrešnom mjestu ili se negdje na putu izgubio i pronašao nešto drugo.
Kolumbo!
Ilustracija: https://www.pinterest.com/breezyleegarcia/dna/