Izraz «ljudi i žene» često čujem posjećujući džamije ili neka druga islamska druženja. Običaj je, a tako je i od Allaha propisano da su «ljudi i žene» obično odvojeni u haremima, odnosno da ne klanjaju zajedno tokom bilo kojeg namaza. Takođe, ne ide se zajedno ni u školu, niti se te dvije skupine trebaju miješati u nekim drugim okolnostima. Postoje, naravno, okolnosti gdje se «ljudi i žene» mogu mješovito družiti i razgovarati, kao što su razna sijela, kafane koje ne služe alkoholna pića, kao i drugi povodi.
Reisokritičari bi ovaj izraz sigurno zloupotrijebili i rekli kako određeni vjerski krugovi žene ne smatraju ljudima. Naravno, koliko je ovaj izraz iskrivljen, toliko je i smiješan, a nažalost ne postoji nikakav sličan, niti se uopšte može napraviti plural, osim izraza «muškarci» koji nije baš prikladan u svakom smislu. Dakle, plural od «čovjek» glasi: «ljudi», a plural od «žena» – «žene».
I baš onako kako i stoji u ovom izrazu, tako su kod nas u Bosni, žene na nekakvoj političkoj margini. Gledam samo na naše zapadne komšije i vidim da već tamo nije tako. Tako već neko vrijeme ponavljam u sebi, ali i pred drugima, da živim za dan kad će se kod nas pojaviti neka Vesna Pusić ili Jadranka Kosor. Te žene su, svaka pojedinačno, vjerovatno sposobnije od cijele garniture naših političara, a usto vode svoje zemlje ka nekakvom vječnom napretku, dok nas naša vladajuća struktura vodi ka strahovitom nazadovanju, i tome se ne nazire kraj.
Konkretno, u biografiji Vesne Pusić stoji kako je postala doktorica nauka sa trideset jednom godinom. Cijeli život se bavi istraživanjima, a izdala je i tri knjige, sociološko – političke tematike. Društvenim aktivizmom se bavi još od srednje škole, prva je osnivačica feminističke grupe, koja je bila kritikovana širom Jugoslavije, 1990. godine je bila među suosnivačima HNS-a, 2000. godine je ušla u Sabor, a trenutno obavlja funkciju potpredsjednice Evropske liberalno – demokratske i reformističke stranke, na koju je izabrana dvaput. Mnogo toga još stoji u njenoj bogatoj karijeri, a naši čitaoci bi se mogli jedino upitati zašto ne postoji nijedna slična žena u bh. politici. Kad će žena vladati Bosnom i Hercegovinom, a da to nije klerikalka poput Dušanke Majkić ili vječno medijski nepopraćene Borjane Krišto (da li iko zna kako izgleda te žena uopšte?)? Jedna od veoma pozitivnih primjera je zakočena već na startu, čim se pojavila na političkoj sceni, a ime joj je Lamija Tanović. Dok je LDS bio u koaliciji s desničarima, imao je nešto glasova, otkako su se okrenuli politici kojoj pripadaju, izgubili su i to malo.
Nije mi namjera promovisati bilo kakvu političku opciju ovdje, ali se zaista pitam kad će se kod nas pojaviti neka Vesna Pusić, ili barem Jadranka Kosor, koja će svojom harizmom, pojavom, obrazovanjem, elokventnošću, izražavanjem, kulturom i drugim osobinama osvojiti ovo primitivno društvo. Profesor Senadin Lavić sa Fakulteta političkih nauka, na jednom predavanju je rekao kako su kod nas žene ugnjetavane, kako im jednostavno nije dozvoljeno u većini slučajeva uopšte pomisliti na politiku, a kamoli bavljenje njom. Iako nigdje stanje nije sjajno, za početak je, recimo Hrvatska, dovoljno dobar primjer za ugledati se. Uostalom, rijetko kad su žene započinjale ratove, uglavnom su to radili muškarci. Nije mi poznat nijedan slučaj žene diktatora, svi od njih su isključivo muškarci. Odnosno, kako bi reis rekao, «ljudi». Iskreno, čisto sumnjam da ima išta ljudsko u Idiju Aminu, Kimu Jongu Namu, Slobodanu Miloševiću, Nikolajeu Čaušeskuu, Josifu Staljinu i drugim sličnim krvnicma, a nisam baš siguran ni za Milorada Dodika. Bilo kako bilo, vjerovatno ćemo još dugo čekati da se neka nova Vesna Pusić pojavi, pa makar i zabunom, u bosanskohercegovačkom sivilu pljačkaško – žderačke ogromne administracije koja se kod nas naziva političkom elitom.
Ivo Josipović sasvim sigurno nije žena, ali kada se pogleda i njegova biografija, jasno je da zapadno pušu neki drugi vjetrovi. Čovjek je muzičar, umjetnik, univerzitetski profesor, naučnik – autor osamdeset pet naučnih radova iz pravnih nauka, kompozitor savremene muzike, amaterski fudbaler, šahista, fotograf i nesuđeni fizičar. Miran je i staložen, za razliku od Bandića, ne kopa nos na utakmicama (a Bandić je iz BiH) i uživa podršku mnogih elokventnih ličnosti. Na kraju krajeva, ako ga je Vesna Pusić podržala, valjda nešto i vrijedi. Ono što je sigurno, Josipović nema hrpu kaznenih prijava, kao što imaju neki od naših bivših članova predsjedništva. I na kraju, pogledajmo zagrebačkog gradonačelnika i umalo predsjednika Hrvatske, naše gore lista.