Ljubičica u mom kraju

Tek što zima kaput skine,

i proljetne počnu kiše,

U proplanke i doline,

ljubičica zamiriše.

Nigdje ko u mome kraju,

ona tako ne miriše,

Toplo ko u zagrljaju,

ona cvate, ona diše…

Sklonjena od stope tuđe,

u prikrajku neskrivena,

U pazuhe čula uđe,

davnom sjetom umivena.

Nigdje ko u mome kraju,

ljubičica ne miriše,

u Prisoju i u Gaju,

ona istim dahom diše.

U gorički suton pada,

crni oblak prepun kiše,

daleko od svjetla grada,

ljubičica snom miriše.

Od kad pamtim, stari znaju,

gorda, svoje čari kriše,

nigdje ko u mome kraju,

Ljubičica ne miriše…

Gorica, 01.04.2013.