Šta je za tebe LGBT brak? Kakav je to brak? Isti kao i svaki drugi. Komad papira potpisan u nadi da će ljubav trajati vječno. Ljubav nije komad papira. Nije stvar koju papir čini legalnom, boljom i stvarnijom nego što jeste. Ljubav je emocija a emocije su tanje od papira i jače od čelika kad dođu i prođu a papir ostaje. Papir je dokaz da se dvoje ljudi vole. Ljubav ozakonjena i priznata u društvu kao utvrda gdje dvoje ljudi živi sretno do kraja života. Mi smo trebali živjeti sretno do kraja života. Potpisali smo to dragi moj prije deset godina u Sarajevu kad se zahtjev za legalizaciju LGBT braka prihvatio. Bili smo tako sretni što možemo u općini potpisati taj papir. Papir koji znači da smo jednaki kao svi ostali. Nismo to nikad trebali postati jer smo tu jednakost prihvatili i sa svim njenim tamnim stranama. U gej brakovima nije trebalo biti tamnih strana. LGBT nosi oznaku duginih boja, sretne boje koje se prelijevaju u svim tonovima osim onih u meni-Crnih.
Kakav je to brak? To je brak u kojem tvoj muž ustane prije tebe i ode na posao jer nemate vremena više za zajedničku kafu kao nekada. Brak u kojem ustaješ s glavoboljom kad konačno poželiš ustati iz kreveta. Brak koji traje unatoč svemu jer si nekad, negdje i nekako potpisao da će trajati dok vas ne rastavi smrt. Smrt nije rastanak a ljubav nije brak. Trebalo je mnogo godina da shvatim te stvari ali nikad nije kasno za nesreću. Nikad nije kasno da vidiš sve svoje greške jer je pogled unatrag uvijek moguć dok je pogled prema naprijed samo iluzija i želja da će budućnost biti takva kakvom je trenutno vidiš. Mi smo vidjeli samo sretnu budućnost i zbog toga smo se vjenčali. Nismo vidjeli unatrag jer ništa iza nas nije bilo osim sretne veze ispunjene slatkim sastancima, dugim šetnjama i brzim vožnjama kroz grad nakon izlaska. Bio si moderan i ostao moderan. Bilo je moderno biti u LGBT braku i bili smo jedni od prvih u istoriji koji su to sklopili u Sarajevu kad je konačno zahtjev za legalizaciju prihvaćen. Svi naši gej poznanici su bili tako sretni, zvali su telefonom i slali poruke da čestitaju na našem koraku a mi smo vjerovali da je jedan korak čitav život i zakoračili u bračne vode. Bračne vode su me utopile. Utopile su milijarde ljudi pa zašto bi gej brak bio izuzetak? Trebao je biti. Trebalo je biti magično kao na početku i trajati sve do kraja ali kraj je došao prerano, neočekivano i iznenada kao preokret u nekom filmu gdje ništa nije kako izgleda. Ljubav je završila a brak ostao.
Kiša u Stockholmu neprestano pada. Ovdje je tama svaki dan meni se čini ali to tebi ne smeta. Ti si noćni tip. Udao sam se za producenta koji ima vlastiti studio i stan sa tri sobe u Vitta Bergen predgrađu s pogledom na stari dio grada i tornjem katedrale Srca Isusova. Lijepa četvrt s nula posto kriminala, sigurna, uredna i predivna ulica sa nizom svjetiljki, parkiranih bicikla i njegovanih stabala govori o sretnom životu. Promatram ovu ulicu često dok odlaziš u svom crnom mercedesu. Promatram te s prozora i poželim da se ne vratiš. Da se desi telefonski poziv u kojem mi netko govori kako mu je jako žao ali ima loše vijesti i ja čujem da te više nema. Udes na autoputu i ležiš na cesti. Auto ti je prepolovljen od udarca kamiona i trajalo je samo na trenutak kad ti je lobanja pukla pri udarcu od prozorska stakla a onda je nastao mir. Nakon udesa nastane trenutak mira i tišine. Crveni šal leži netaknuto nekoliko metara od zdrobljenog auta i lagano vijori na hladom vjetru dok se tvoja topla krv cijedi niz staklo. Nema znakova života i sve je mirno i tiho. Strašan udarac je proizveo ogromnu buku, tresak i lomljenje a potom se tvoj mercedes prevrnuo i tu je bio kraj. Šal od svile leži daleko i mirno kao detalj koji ne pripada uništenom prizoru tvoje smrti i moje slobode. Nekad te zamišljam tako i primam vijest loše, plačem i na sahrani te puštam da odeš od mene dostojanstveno sa spoznajom da je smrt konačno donijela naš rastanak. Razvod ne dolazi u obzir. Ako se razvedemo značit će da su oni u pravi. ''Oni'' tako zoveš one koji ne vole naš LGBT brak i u inat njima treba da dokažemo kako smo bolji od onih koji se rastaju kad dođu problemi. Za tebe je brak dokazivanje. Prvo da dokažeš svoju veliku ljubav a potom da dokažeš kako si ti upravu. Brak je za tebe bio dokaz i ništa više. U gej braku ustaneš i promatraš svog muža zamišljajući da tebe nema i to je mnogo bolje nego maštati o njegovom udesu. Dovoljno bi bilo otvoriti prozor kad on ode sa svojim mercedesom i lagano zakoračiti u prekrasnu četvrt kao u prizor sa čestitke i za nekoliko sekundi bilo bi sve gotovo. Korak sa otvorenog prozora je sasvim dovoljan. Bilo je dana da sam otvorio prozor i htio zakoračiti ali u krevet bi me vratio strah, stid i slabost. Moja smrt bi značila isto tako da su oni bili upravu. Ja i ti imamo ''one'' kojima dokazujemo svoju sreću. Ti imaš svoje a ja imam svoje. Ostajem iza prozorskih stakala sigurno u našem modernom stanu samo da dokažem kako su oni u krivu. Svi oni koji su rekli da je ovaj brak greška. Ne želimo da budu upravu i zbog toga ostajemo u našem krivom braku. U meni se rodila gorčina koju ništa više ne može sakriti osim ovog stana i svakodnevnih obaveza gdje savršeno glumim nekoga normalnog. Svakodnevni život tako lijep i normalan, dostupan svima i svugdje, trenutci življenja gdje je dovoljno popiti kafu sa dragim prijateljima, otići u kupovinu, odgledati neki film i zabaviti se naveče u dobrom društvu. Ljudi ne znaju da postoje depresije, tuge i nesreće u gej braku. Ljudi ne znaju da postoji život unutar zidova kuće svakog bračnog para jer brak postoji samo onda kad se pokazuje društvu. Brak postoji radi društva. U kućama je sve drugačije. U kući ste sami, odvojeni od društva gdje ste potpisali papir i prepušteni ste sami sebi. U kućama padaju teške riječi, uvrede, svađe i poneki šamar. U kućama se prelazi preko svega da bi se sutra prešlo na isti način kako ste ušli u kuću-Zajedno i u braku. Mi smo zajedno ušli u brak a u njemu se odvojili sve do ovog dana gdje ja opet zamišljam tvoj udes, vijest na telefonu i sahranu gdje nosim crninu kao neka udovica nijemog filma a tebe prekriva zemlja i tu je kraj.
Radio sam u cvjećari kad smo se upoznali. Kupovao si svake sedmice neko cvijeće za neku prigodu. Radio si u nekoj firmi za ozvučenje i bavio se muzikom u slobodno vrijeme a ja sam samo slagao cvijeće i pravio aranžmane. Moja mama je vodila cvjećaru sve dok se nije razbolila i prepustila posao meni. Nije bilo mnogo posla i tek s vremenom je posao krenuo cvjetati kako su moji buketi bili sve ljepši i bogatiji, uskoro su radile dvije djevojke sa mnom kako bi stigli obaviti sve narudžbe i život je bio lijep i jednostavan. Moji roditelji su znali da sam gej. Nije im bio problem i nekako je mami bilo drago što joj sin voli cvijeće i vodi njen posao dok ona prima kemoterapiju i bori se s rakom dojke. Moja majka me voljela najviše na svijetu i u svemu podržavala. Ona me podržala i s tobom kad sam rekao kako si me zaprosio. Rekla je predivne i nesretne riječi ''Ako si ti sretan i ja sam'' Rekla je to kao najljepšu stvar koju dijete može čuti ali nije bila… Greška je kad nas usrećuje tuđa sreća, greška je kad naša sreća ovisi o drugim ljudima i kad svoju sreću predajemo sreći nekog drugog jer onda kad jedno postane nesretno lanac tuge ide beskrajno. Njena sreća je bila moja sreća ali moja sreća je nestala a ja nisam mogao dopustiti da zbog toga ona bude nesretna i ostao sam sretan svaki put kad bi je posjetio u bolnici i kad bi me pitala ''Kako ti je u braku?''
Divno! Vladimir je super muž, mama on je nešto najbolje što mi se desilo, pazi me, poštuje, lijepo se slažemo…Slušala bi me i smješkala se. Nije sumnjala. Nije pitala dodatna pitanja i bila je već iscrpljenja da bi naše posjete trajale dovoljno dugo da vidi kako plačem ili da vidi kako teško dišem zbog udaraca svoga muža. Tako je počelo. Počelo je u cvjećari gdje si kupovao cvijeće, dolazio sa bijesnim autom pred ulaz i djevojke su te promatrale namirisanog, u kožnoj jakni sa dizajnerskim naočalama i modernim satom uz prekrasnu crnu kosu uvijek lijepo počešljanu i geliranu. Mirisao si kao cvijeće ali muževno. Miris borovine, drveta i narandžine kore se miješao sa aromom vanilije kad bi ti došao i široko se osmjehnuo upravo meni a ne njima. Nisu te zanimale. Bio si otvoreno gej, moderan, prihvaćen, urban i zabavan. Kretao si se u krugovima ljudi kojima to ne smeta. Glazbenici i namjeravao si otići u Švedsku i baviti se muzikom. Sve si imao isplanirano a onda si naišao na mene. Rekao si to jednom na večeri kako sam ja bio van svih tvojih planova ali savršeno se uklopilo. Ja sam dio koji se savršeno uklopio. Znao si mi namignuti, dati neki komentar, ispričati anegdotu ili šalu a meni je to bilo zabavno. Bilo mi je laskavo kako me frajer poput tebe gleda i uopće primjećuje. Momčina jakih ramena, modernog izgleda i muževnog ponašanja koji se ne stidi sebe u primitivnoj sredini bio je zainteresiran za mene-Običnog i prosječnog momka koji samo radi u cvjećari i nema nikakvih dodira sa svijetom muzike, scene i uticajnih ljudi. Naša veza je bila nestvarna. Bilo je nestvarno kad si me pozvao da izađemo, kad si me poljubio iznad Sarajeva i kad smo proveli vikend na Jahorini dok je padao snijeg a mi vodili ljubav ispod debelih prekrivača. Bio si savršen momak i to si trebao ostati ali nije ti bilo dovoljno. Za tebe nije bilo dosta imati vezu i mene pa si htio papir, potpis i dokaz kako sam dio tvog života poput tvog mercedesa s kojim si me kupio, vukao,odvlačio i dovlačio gdje god je trebalo. Koristio si te izraze-Hoćeš da te odbacim? Hoćeš da te odvučem? Hoćeš da te pokupim? Sve si te izraze koristio kao neki frajer koji sa svojom mašinom baca, vuče i kupi svoje komade a potom ih odbaci gdje god treba i nastavi dalje. Bilo je seksi na početku. Sve je bilo seksi kod tebe na početku. Taj odnos gdje si ti moj momak a ja tvoja pička bio je zabavan i lagan ali tad se desila legalizacija braka i ti si me zaprosio. Kao da se podrazumijevalo da ja želim brak s tobom. Da je moj san imati muža, kuću, obaveze i potpisati neki papir gdje se kunem na vjernost i odanost do kraja života. Sjećam se noći kad si izvadio prsten i mirno me zaprosio kao da se radi o najnormalnijoj stvari na svijetu za mene. Bili smo u aleji kestena na Vrelu Bosne u kasnu jesen. Zima je dolazila i ujedala za obraze i bili smo sami na šetnici. Magla se spustila i stvarala magičan pejzaž nalik na scene iz gotičkih romana gdje se drveće prostire u beskonačnost a magična bića nastanjuju čitav svijet. Taj trenutak kad si me pogledao sa svojim zelenim očima i kleknuo sa crvenom kutijom bio je tako čudan i nenormalan za mene ali to je bio naš trenutak i iako neočekivan došao je od tebe a ja sam to prihvatio. Prihvaćao sam mnogo stvari neočekivano od tebe. Neočekivano si volio da mi svršiš u usta da progutam i ne pljunem. Neočekivano si me pozvao na piće i poljubio na rastanku. Neočekivano si bio moj momak i vjerovao sam da si predobar za mene i neočekivano si me zaprosio. Za ovo smo se borili, ovo smo čekali, hoćeš se udati za mene? Promatrao sam prsten i tebe na koljenima kako me zaručuješ ne shvaćajući šta se zapravo dešava a onda mi je prošlo kroz glavu da je brak legalan, da je moguće biti u braku sa istim spolom i da me moj dečko želi oženiti. Kroz glavu je prošao i moj prvi istinski odgovor koji je bio ne ali kad je strah od gubitka tebe prošao kroz moje srce izgovorio sam DA. Bilo me strah da me ne ostaviš.
Vjenčali smo se u općini, moja majka je stajala i držala se dobro i dostojanstveno dok si mi stavljao prsten i potpisivao papir, dok je kuma čestitala a fotograf nas slikao i dok su prolaznici komentirali i psovali pljujući u cestu psujući nam bogove i pedersku majku. Moja majka se držala ponosno i bila je sretna što sam ja sretan. Od trenutka kad si me zaprosio nije bilo sreće. U tom trenutku kad si otvorio kutijicu sa prstenom nastao je strah. Strah od gubitka tebe ako te odbijem. Nisam ti znao reći ne. Nije bilo izgovora da ne budemo u braku. Planirali smo odseliti i živjeti zajedno svakako ali brak nitko nije spominjao sve dok se nije legalizirao i potom je bilo jednostavno kupiti prsten i zaprositi koga god ko hoće. Jednostavno je legalno i sad može u braku biti bilo tko. Ti si moderan, lijep, zgodan i mirisan ušao u zlataru, kupio prsten za mene i zaprosio me a ja sam prihvatio jer te volim a ljubav je brak. Greška za greškom sve do danas kad maštam o tome da te nema.
Majka je umrla davno. Njena sreća je ostala netaknuta jer sam uvijek bio sretan kad bi pričali o meni. Moja sreća si bio ti. Njena sreća sam bio ja. Naša sreća je naš brak. Sve tuđe sreće su nekako važnije od naše vlastite. Čovjek bježi od vlastite nesreće dajući drugima svoju sreću i to je veoma tužno. Kad je legaliziran brak ti si bio sretan a meni je bila bitna tvoja sreća i zbog toga sam pristao da se vjenčam za tebe, da se udam za tebe. Ti si aktivan momak. Ti si muško. Muško u vezi je onaj koji jebe. U braku si ti muž a ja tvoja žena. Moja guzica je pička za tebe i moja usta služe da zadovolje muža kad hoće da gleda utakmicu i pije pivu. Ja kao dobra žena kleknem otvorim usta dok ti gledaš televiziju i sisam tvoj glavić dok ti piješ pivu i daješ mi upute koliko još trebam stisnuti usne da svršiš. Kad završim s tim idem da operem zube, podgrijem tjesteninu i otvorim ti novu bocu pive. Kao žena. Uključim veš mašinu, opeglam ti par košulja, zadovoljno namjestim prekrivače i preživim još jedan dan savršenog braka kao i milijarde drugih u braku. Brak je zaista samo to. Za mene je to utočište gdje mi je društvo legalno dodijelilo ulogu jednog supruga. Društvo je tako velikodušno ispunilo sva moja prava na nesreću svih drugih ljudi u braku da se osjećam prevareno i izigrano. Ne sjećam se kad je tačno počela moja nesreća u našem braku ali to je bilo na samom početku. Osjećaj da se nešto promijenilo, težina u zraku, tvoj ton i ponašanje. Nešto je istinski bilo drugačije nakon što smo potpisali te papire ali ne mogu se tačno sjetiti šta. To je osjećaj koji se rodio u meni kad smo kupovali namještaj za stan u Stockholmu. Stajali smo pored plavog kauča i bijelih jastuka i prolazili pored crnih vaza birajući neke detalje a potom si uzeo svoj telefon i počeo tipkati neke poruke, odgovarati na pozive, nisi bio tu. Čekao sam da završiš svoje razgovore sa menadžerima i producentima ali ti si bio dalek, odsutan i nekako nezainteresiran za sve to. Sjećam se kako stojim i čekam da me pogledaš dok se smješkaš tokom razgovora i šarmiraš neku djevojku da ti potpiše neke papire a meni mašeš rukom i govoriš da odaberem po svom ukusu. Odaberi šta god hoćeš. Svejedno mi je. Tu je sve počelo. Tu si me izgubio. Tog trenutka više nisi bio momak na koljenima koji nosi prsten i traži moju ruku nego muž koji je dobio cijelu osobu za jedan mali prsten na jednom prstu. Uzeo si me zdravo za gotovo u toj robnoj kući. Odaberi šta god hoćeš rekao i odmahuo si pa pogledao na sat kao da je tvoje vrijeme važnije od moga. Ja nisam radio, bio sam zaista poput žene jednog muškarca koji ima svoj život a njen život je odražavanje njegovog. Moja uloga je kućanstvo, hrana, odjeća i održavanje stana, života i tebe u sretnom stanju. Tvoja sreća je i moja sreća. U tom trenutku se sve počelo raspadati kako smo mi počeli graditi scenografiju za naš zajednički život.
U robnoj kući sam se osjetio kao komad namještaja. Dok si razgovarao i obavljao svoje poslove moj posao bio je odabir namještaja za naš dom. Moj posao je bio određen u toj robnoj kući. Nije te zanimalo šta biram za naš stan jer će to svakako biti moja briga. Nisi to izgovorio jer se to ne izgovara kad sklapamo brakove sa ljubavlju našeg života. Ne izgovorimo na oltaru i pred matičarem kako ćemo prati suđe, peglati košulje, puniti veš mašine a potom ih prazniti po potrebama naših partnera. Ne izgovaramo tko će ostati kod kuće i čekati da dođe druga strana sa posla, puta i života koji vodi odvojeno od nas izvan braka. Ne izgovaramo pred matičarem ono sudbonosno DA svim prljavim gaćama, uflekanim košuljama od tuđih karmina, čarapama po podu koje vječno treba kupiti iza naših supruga. Ne. Nikad se to ne izgovara ali se kasnije sve lijepo dogovori. Dogovori se za vrijeme kupovine namještaja u robnoj kući. Dogovori se za vrijeme pitanja ''Gdje mi je ona plava košulja'' a ti odgovoriš kako je ispeglana, stavljena u ormar gdje uvijek stoji samo treba pogledati, otvoriti ormar i uzeti je sa vješalice. Ne izgovaraš to nego odeš do ormara iz kojeg si ironično izašao u svoj LGBT brak i uzimaš košulju svog supruga svježe opranu, ispeglanu sa mirisom omekšivača i nosiš mu je u dnevni boravak jer to je tvoj posao. Dogovorili ste se da jedno ne mora raditi ako drugo zarađuje za dvoje. Sjećam se kad si pitao gdje ti je plava košulja a ona je bila u ormaru. Znao si da sam je ja oprao, ispeglao i stavio tamo ali trebalo je donijeti. Trebalo je pokazati kako su tvoje košulje moja briga. Trebalo je to nekako izgovoriti i izgovoreno je. Tu je bila naša prva svađa i tvoj prvi udarac. Izudarao si me u hodniku po rebrima jer si bio napet, neraspoložen i nije ti trebalo moje zvocanje. Kasnije si kupio cvijeće. Nitko nije znao. Nema toga u LGBT braku. Nasilje i svađe su rezervirane samo za prave brakove i nema kuća u kojima se mogu skloniti zlostavljani gej supruzi ili supruge. Ne postoje. Tvoji udarci zakonski nisu postojali i naravno da mi je palo na pamet da prekinemo, da te ostavim prije preseljenja u Stockholm ali moja majka je bila bolesna, ranjiva i rekla je kako je njena najveća sreća ako sam ja sretan i zbog nje sam prešutio, prešao preko svega dajući tebi pravo da prelaziš preko mene iznova i iznova dok me ne bude. Mama je mrtva sad i kasno je. Kad je ona umrla nije bilo razloga da ostanem s tobom osim jednog a to je taština. Nisam mogao pustiti da drugi budu upravu kad su govorili da je ovaj brak osuđen na propast. Kad smo se konačno preselili i započeli život kao zvanični gej bračni par počeo je ostatak mog života s tobom sve do danas.
Danas stojim pored prozora i pada kiša. Deset godina smo u braku i večeras izlazimo na večeru jer to normalni parovi rade. Mi nismo normalan par. Za tebe me veže jedino strah od samoće i sramota od ljudi koji bi slavili da raskinemo. Svi ti zavide. Tvoji suradnici koji su toliko moderni i slobodni vole da dođu na večere koje ja skuham i bude nam baš zabavno. Pričaš za stolom dok otvaraš vino i šarmiraš redom i muškarce i žene a ja primam komplimente za skuhanu hranu kao dobra žena kojoj je jedina radost ako usreći svog muža, dobro očisti kuću i ugosti beskrajne goste koji će je pohvaliti za dobro obavljen posao. Gadiš mi se. U stanu je sve uvijek besprijekorno. Moderan namještaj uz velike apstrakcije na zidu sa pogledom na katedralu govori o dobrom gej ukusu. Vidi se da imamo ukusa i novca a to je uvijek dobro kad si gej. Statusni simboli su također veoma važni kad si gej-Auto, moda, dodaci poput luksuznih satova, dobrih naočala i zgodnih momaka koji stalno treniraju čine beskrajni sretni život gejeva gdje su garantirani vječni orgazmi uz osmijeh na licu. Bračna dužnost. Mi više ne vodimo ljubav nego konzumiramo brak. To je bio kraj svih emocija vezano za tebe. Kad je ljubav postala bračna dužnost.
Tražio si jedno popodne da ti uradim nešto. Sjedio si za kompjuterom i imao slušalice na ušima dok si prepravljao neku novu traku za neku novu veliku zvijezdu a ja sam stajao u kuhinji iznad lonca graha koji se kuhao sa velikim komadima mesa. Popuši mi. Ponovio si hladno kao da si rekao da ti donesem čašu vode. Nije više bilo pitanje mogu li kleknuti i uraditi nešto za tebe nego se podrazumijevalo da u braku uvijek ima seksa. Bračna dužnost. Otkopčao si šlic gledajući u ekran kompjutera kao da nema nikakve šanse da ti kažem ne-Imao si slušalice na ušima. Kao dobra žena koja konzumira brak i obavlja bračne dužnosti ja kleknem i uradim nešto za tebe dok ti edituješ i sređuješ traku za svoj posao. Ti si radio svoj posao a ja svoj. To je brak. Tvoje košulje sa tragovima tuđih tijela, seksi gaće sa smradom od znoja i urina koje se osjete nakon tvojih treninga, perut tvoje prekrasne gelirane kose na plavim jastučnicama i ostaci kaladonta od tvog bijelog osmijeha po lavabou su bile moje obaveze i nuspojave tebe u mom životu. Radio si mnogo da nanam osiguraš lagodan život. Radio si mnogo da osiguraš sebi lagodan život. Radio si mnogo kako bi imao slugu, sluškinju, ženu, muškarca i roba u svom velikom stanu koji ne smije prigovarati što ne radi kad bude radio za tebe sve ove stvari koje se rade u svakom braku kad čovjek nema svoju financijsku neovisnost. Radio si mnogo da bi lagodno mogao doći u namješten krevet, sjesti za serviranu večeru i dobiti svoju opranu i ispeglanu odjeću svaki put kad ti bude volja. Ti si bio moja dužnost isto tako. Tvoja volaj bila je moja briga i tvoje veselje. Uništen život. Deset godina pretvaranja i igranja bračnog para trebamo proslaviti večeras ali ja tebe ne poznajem. Moje ime je nebitno. Nemam ja ime ni prezime jer tu je sad tvoje prezime ja više zakonski u originalu ne postojim. Ako se ikad razvedemo trebalo bi brdo papirologije i objašnjavanja zašto više ne nosim tvoje prezime i šta mu to fali? Večeras bi trebalo da proslavimo ali sjećam se jedne godišnjice kad sam došao u restoran i nisi mogao doći. Iskrslo je nešto u zadnji tren. Ne mogu doći. Kratka poruka. Piće je već stiglo i ruža od tebe naručena uz jelovnik i prvoklasnu uslugu ljubaznih konobara i šefova restorana. Nije te bilo. Pozvali su mi taksi na izlazu a kod kuće je bio veliki poklon sa kratkom porukom kako ćeš kasniti i bolje da spavam. Brak.
Nikad nije trebalo da magija završi. Nikad. Završila je sa tim komadom papira koji smo potpisali kao garanciju da će magija trajati vječno a onda si ti prestao stvarati magiju jer je bila osigurana svaki dan do kraja života dok nas smrt ne rastavi. Nema potrebe da se trudiš oko nečega što već imaš osigurano crno na bijelo. Zdravo za gotovo. Nisi ti kriv za sve. Ti si samo onakav kakav jesi a moja greška je što sam to prihvatio kao dovoljno dobro za sebe. Moja greška je bila u tome kad sam pomiješao ljubav prema tebi sa strahom da te ne izgubim. Bilo me strah da te odbijem. Strah od samoće, gubitka i prekida veze ako te odbijem. U tom strahu od gubitka tebe kojeg sam nekad volio dobio sam život s tobom koji ne volim. Ne volim naš normalni život i nisam htio biti kao svi ostali. Ti si htio da budemo kao svi ostali i uspio si. Postali smo kao milion drugih bračnih parova zaglavljenih zakonom u odnosu bez ljubavi. Ljubav prema tebi je prošla ali ostao je potpis na tom prokletom papiru. Potpis koji nešto nekome predstavlja. Večeras ćemo proslaviti ovih deset godina ako se pojaviš na vrijeme, ako ne pogineš na putu kako nekada maštam i želim. Popit ćemo dvije boce vina i pričati o bezveznim temama, sjećanjima i zajedničkim brigama koje više ne doživljavam bitnima i važnima jer kojih briga mogu ja imati pored tebe? Ti si moj muž koji se o svemu brine a ja tvoj muž koji brine o tebi. Podjela postoji čak u LGBT braku. Žena je onaj muž koji trpi. Ti si vrhovni simbol moći. Muž koji prima naređenje je supruga i majka djeci koju gej par posvoji. Postoji stavka u kojoj se ispuni kvadrat sa imenicama mama i tata i ti si tata. To je bio zadnji dio bračnog horora s tobom kad si htio da usvojimo dijete. Dijete je trebalo biti moja briga jer sam svakako stalno u kući i vidio sam na formularima da postoje kvadrati gdje se jedan od partnera mora potpisati kao mama. Vrhunac bolesti, odvratnosti i bestidnosti prema identitetu čovjeka koji se u braku potpuno izgubi. Osjećao sam se kao da me nema. Kao da više nijedan jedini dio mene ne postoji u ovom braku i sve je postalo dio tebe i odnosa s tobom. Nismo usvojili dijete na kraju.
Na kraju mi slavimo deset godina braka večeras. Legalizacija je donijela toliko toga LGBT zajednici i sklopljeno je na stotine i stotine sličnih brakova u kojima se šuti, trpi, čeka i mašta o tome da jedno odnese smrt kad već ništa drugo ne može. Brakovi u kojima se mašta o vremenu slobode, snova i iluzija koje samo ljubav bez obaveza može donijeti čovjeku u život. Sjećam se vremena kad smo se samo zabavljali i tako je trebalo biti zauvijek dok nas smrt ne rastavi ali ti si htio brak i zabava je u braku nestala jer si se prestao truditi oko mene kad si počeo raditi za mene. Shvatio si naš odnos kao radni odnos sa dužnostima, obavezama i protokolima koji svaki brak ima da bi opstao kad ljubav prođe jer ona uvijek prođe. Mi imamo recept za uspješan LGBT brak i isti je kao i svaki drugi brak. Nema ništa magično, posebno ni lijepo u tom braku osim papira koji dokazuje da se dvoje ljudi vole čak i nakon deset godina nakon što su taj papir potpisali. LGBT za mene više ne znači isto, ne predstavlja mi ništa lijepo, nema dobro značenje i sluti samo na propast koja se već desila u mom LGBT legaliziranom braku. Kad budemo nazdravljali večeras i smješkali se u kameru tvog telefona za potrebe javnosti na internetu nitko neće znati šta meni znači LGBT. Ti ćeš nas uslikati ili zamoliti nekoga od konobara ili gostiju da uhvati trenutak deset godina naše sreće i izgledat ćemo sretno, nazdravljat ćemo ili ćemo se čak poljubiti jer to je LGBT brak. Divan, sretan, vječan i šaren brak sa prekrasnom skraćenicom koja se objavi na instagramu ili facebooku kako bi ljudi bolje razumjeli šta LGBT znači i predstavlja i svi će nam zavidjeti na provedenih deset godina sreće i uspjeha. Kad konačno večera završi, slike budu objavljenje i filtrirane, čestitke i pokloni otvoreni i sva se svjetla pogase mi ćemo se rastati na hodniku našeg stana kao i uvijek jer ti imaš posla a mene boli glava. U braku smo svakako i vidjet ćemo se sutra, prekosutra i do kraja života pa nema potrebe više da se trudimo osim jednom godišnje oko ovoga što zovemo brakom. Vidjet ćemo se i družit ćemo se do kraja života. Nadam se da će taj kraj biti brzo. Ja ne znam šta je za tebe LGBT brak i nikad neću saznati. Ti ne znaš šta je za mene LGBT brak i nikad nećeš saznati-Ja znam.
Za mene je LGBT brak-Legalna Gay Brak Trauma.
Šta je za tebe LGBT brak? Kakav je to brak? Isti kao i svaki drugi. Komad papira potpisan u nadi da će ljubav trajati vječno. Ljubav nije komad papira. Nije stvar koju papir čini legalnom, boljom i stvarnijom nego što jeste. Ljubav je emocija a emocije su tanje od papira i jače od čelika kad dođu i prođu a papir ostaje. Papir je dokaz da se dvoje ljudi vole. Ljubav ozakonjena i priznata u društvu kao utvrda gdje dvoje ljudi živi sretno do kraja života. Mi smo trebali živjeti sretno do kraja života. Potpisali smo to dragi moj prije deset godina u Sarajevu kad se zahtjev za legalizaciju LGBT braka prihvatio. Bili smo tako sretni što možemo u općini potpisati taj papir. Papir koji znači da smo jednaki kao svi ostali. Nismo to nikad trebali postati jer smo tu jednakost prihvatili i sa svim njenim tamnim stranama. U gej brakovima nije trebalo biti tamnih strana. LGBT nosi oznaku duginih boja, sretne boje koje se prelijevaju u svim tonovima osim onih u meni-Crnih.
Kakav je to brak? To je brak u kojem tvoj muž ustane prije tebe i ode na posao jer nemate vremena više za zajedničku kafu kao nekada. Brak u kojem ustaješ s glavoboljom kad konačno poželiš ustati iz kreveta. Brak koji traje unatoč svemu jer si nekad, negdje i nekako potpisao da će trajati dok vas ne rastavi smrt. Smrt nije rastanak a ljubav nije brak. Trebalo je mnogo godina da shvatim te stvari ali nikad nije kasno za nesreću. Nikad nije kasno da vidiš sve svoje greške jer je pogled unatrag uvijek moguć dok je pogled prema naprijed samo iluzija i želja da će budućnost biti takva kakvom je trenutno vidiš. Mi smo vidjeli samo sretnu budućnost i zbog toga smo se vjenčali. Nismo vidjeli unatrag jer ništa iza nas nije bilo osim sretne veze ispunjene slatkim sastancima, dugim šetnjama i brzim vožnjama kroz grad nakon izlaska. Bio si moderan i ostao moderan. Bilo je moderno biti u LGBT braku i bili smo jedni od prvih u istoriji koji su to sklopili u Sarajevu kad je konačno zahtjev za legalizaciju prihvaćen. Svi naši gej poznanici su bili tako sretni, zvali su telefonom i slali poruke da čestitaju na našem koraku a mi smo vjerovali da je jedan korak čitav život i zakoračili u bračne vode. Bračne vode su me utopile. Utopile su milijarde ljudi pa zašto bi gej brak bio izuzetak? Trebao je biti. Trebalo je biti magično kao na početku i trajati sve do kraja ali kraj je došao prerano, neočekivano i iznenada kao preokret u nekom filmu gdje ništa nije kako izgleda. Ljubav je završila a brak ostao.
Kiša u Stockholmu neprestano pada. Ovdje je tama svaki dan meni se čini ali to tebi ne smeta. Ti si noćni tip. Udao sam se za producenta koji ima vlastiti studio i stan sa tri sobe u Vitta Bergen predgrađu s pogledom na stari dio grada i tornjem katedrale Srca Isusova. Lijepa četvrt s nula posto kriminala, sigurna, uredna i predivna ulica sa nizom svjetiljki, parkiranih bicikla i njegovanih stabala govori o sretnom životu. Promatram ovu ulicu često dok odlaziš u svom crnom mercedesu. Promatram te s prozora i poželim da se ne vratiš. Da se desi telefonski poziv u kojem mi netko govori kako mu je jako žao ali ima loše vijesti i ja čujem da te više nema. Udes na autoputu i ležiš na cesti. Auto ti je prepolovljen od udarca kamiona i trajalo je samo na trenutak kad ti je lobanja pukla pri udarcu od prozorska stakla a onda je nastao mir. Nakon udesa nastane trenutak mira i tišine. Crveni šal leži netaknuto nekoliko metara od zdrobljenog auta i lagano vijori na hladom vjetru dok se tvoja topla krv cijedi niz staklo. Nema znakova života i sve je mirno i tiho. Strašan udarac je proizveo ogromnu buku, tresak i lomljenje a potom se tvoj mercedes prevrnuo i tu je bio kraj. Šal od svile leži daleko i mirno kao detalj koji ne pripada uništenom prizoru tvoje smrti i moje slobode. Nekad te zamišljam tako i primam vijest loše, plačem i na sahrani te puštam da odeš od mene dostojanstveno sa spoznajom da je smrt konačno donijela naš rastanak. Razvod ne dolazi u obzir. Ako se razvedemo značit će da su oni u pravi. ''Oni'' tako zoveš one koji ne vole naš LGBT brak i u inat njima treba da dokažemo kako smo bolji od onih koji se rastaju kad dođu problemi. Za tebe je brak dokazivanje. Prvo da dokažeš svoju veliku ljubav a potom da dokažeš kako si ti upravu. Brak je za tebe bio dokaz i ništa više. U gej braku ustaneš i promatraš svog muža zamišljajući da tebe nema i to je mnogo bolje nego maštati o njegovom udesu. Dovoljno bi bilo otvoriti prozor kad on ode sa svojim mercedesom i lagano zakoračiti u prekrasnu četvrt kao u prizor sa čestitke i za nekoliko sekundi bilo bi sve gotovo. Korak sa otvorenog prozora je sasvim dovoljan. Bilo je dana da sam otvorio prozor i htio zakoračiti ali u krevet bi me vratio strah, stid i slabost. Moja smrt bi značila isto tako da su oni bili upravu. Ja i ti imamo ''one'' kojima dokazujemo svoju sreću. Ti imaš svoje a ja imam svoje. Ostajem iza prozorskih stakala sigurno u našem modernom stanu samo da dokažem kako su oni u krivu. Svi oni koji su rekli da je ovaj brak greška. Ne želimo da budu upravu i zbog toga ostajemo u našem krivom braku. U meni se rodila gorčina koju ništa više ne može sakriti osim ovog stana i svakodnevnih obaveza gdje savršeno glumim nekoga normalnog. Svakodnevni život tako lijep i normalan, dostupan svima i svugdje, trenutci življenja gdje je dovoljno popiti kafu sa dragim prijateljima, otići u kupovinu, odgledati neki film i zabaviti se naveče u dobrom društvu. Ljudi ne znaju da postoje depresije, tuge i nesreće u gej braku. Ljudi ne znaju da postoji život unutar zidova kuće svakog bračnog para jer brak postoji samo onda kad se pokazuje društvu. Brak postoji radi društva. U kućama je sve drugačije. U kući ste sami, odvojeni od društva gdje ste potpisali papir i prepušteni ste sami sebi. U kućama padaju teške riječi, uvrede, svađe i poneki šamar. U kućama se prelazi preko svega da bi se sutra prešlo na isti način kako ste ušli u kuću-Zajedno i u braku. Mi smo zajedno ušli u brak a u njemu se odvojili sve do ovog dana gdje ja opet zamišljam tvoj udes, vijest na telefonu i sahranu gdje nosim crninu kao neka udovica nijemog filma a tebe prekriva zemlja i tu je kraj.
Radio sam u cvjećari kad smo se upoznali. Kupovao si svake sedmice neko cvijeće za neku prigodu. Radio si u nekoj firmi za ozvučenje i bavio se muzikom u slobodno vrijeme a ja sam samo slagao cvijeće i pravio aranžmane. Moja mama je vodila cvjećaru sve dok se nije razbolila i prepustila posao meni. Nije bilo mnogo posla i tek s vremenom je posao krenuo cvjetati kako su moji buketi bili sve ljepši i bogatiji, uskoro su radile dvije djevojke sa mnom kako bi stigli obaviti sve narudžbe i život je bio lijep i jednostavan. Moji roditelji su znali da sam gej. Nije im bio problem i nekako je mami bilo drago što joj sin voli cvijeće i vodi njen posao dok ona prima kemoterapiju i bori se s rakom dojke. Moja majka me voljela najviše na svijetu i u svemu podržavala. Ona me podržala i s tobom kad sam rekao kako si me zaprosio. Rekla je predivne i nesretne riječi ''Ako si ti sretan i ja sam'' Rekla je to kao najljepšu stvar koju dijete može čuti ali nije bila… Greška je kad nas usrećuje tuđa sreća, greška je kad naša sreća ovisi o drugim ljudima i kad svoju sreću predajemo sreći nekog drugog jer onda kad jedno postane nesretno lanac tuge ide beskrajno. Njena sreća je bila moja sreća ali moja sreća je nestala a ja nisam mogao dopustiti da zbog toga ona bude nesretna i ostao sam sretan svaki put kad bi je posjetio u bolnici i kad bi me pitala ''Kako ti je u braku?''
Divno! Vladimir je super muž, mama on je nešto najbolje što mi se desilo, pazi me, poštuje, lijepo se slažemo…Slušala bi me i smješkala se. Nije sumnjala. Nije pitala dodatna pitanja i bila je već iscrpljenja da bi naše posjete trajale dovoljno dugo da vidi kako plačem ili da vidi kako teško dišem zbog udaraca svoga muža. Tako je počelo. Počelo je u cvjećari gdje si kupovao cvijeće, dolazio sa bijesnim autom pred ulaz i djevojke su te promatrale namirisanog, u kožnoj jakni sa dizajnerskim naočalama i modernim satom uz prekrasnu crnu kosu uvijek lijepo počešljanu i geliranu. Mirisao si kao cvijeće ali muževno. Miris borovine, drveta i narandžine kore se miješao sa aromom vanilije kad bi ti došao i široko se osmjehnuo upravo meni a ne njima. Nisu te zanimale. Bio si otvoreno gej, moderan, prihvaćen, urban i zabavan. Kretao si se u krugovima ljudi kojima to ne smeta. Glazbenici i namjeravao si otići u Švedsku i baviti se muzikom. Sve si imao isplanirano a onda si naišao na mene. Rekao si to jednom na večeri kako sam ja bio van svih tvojih planova ali savršeno se uklopilo. Ja sam dio koji se savršeno uklopio. Znao si mi namignuti, dati neki komentar, ispričati anegdotu ili šalu a meni je to bilo zabavno. Bilo mi je laskavo kako me frajer poput tebe gleda i uopće primjećuje. Momčina jakih ramena, modernog izgleda i muževnog ponašanja koji se ne stidi sebe u primitivnoj sredini bio je zainteresiran za mene-Običnog i prosječnog momka koji samo radi u cvjećari i nema nikakvih dodira sa svijetom muzike, scene i uticajnih ljudi. Naša veza je bila nestvarna. Bilo je nestvarno kad si me pozvao da izađemo, kad si me poljubio iznad Sarajeva i kad smo proveli vikend na Jahorini dok je padao snijeg a mi vodili ljubav ispod debelih prekrivača. Bio si savršen momak i to si trebao ostati ali nije ti bilo dovoljno. Za tebe nije bilo dosta imati vezu i mene pa si htio papir, potpis i dokaz kako sam dio tvog života poput tvog mercedesa s kojim si me kupio, vukao,odvlačio i dovlačio gdje god je trebalo. Koristio si te izraze-Hoćeš da te odbacim? Hoćeš da te odvučem? Hoćeš da te pokupim? Sve si te izraze koristio kao neki frajer koji sa svojom mašinom baca, vuče i kupi svoje komade a potom ih odbaci gdje god treba i nastavi dalje. Bilo je seksi na početku. Sve je bilo seksi kod tebe na početku. Taj odnos gdje si ti moj momak a ja tvoja pička bio je zabavan i lagan ali tad se desila legalizacija braka i ti si me zaprosio. Kao da se podrazumijevalo da ja želim brak s tobom. Da je moj san imati muža, kuću, obaveze i potpisati neki papir gdje se kunem na vjernost i odanost do kraja života. Sjećam se noći kad si izvadio prsten i mirno me zaprosio kao da se radi o najnormalnijoj stvari na svijetu za mene. Bili smo u aleji kestena na Vrelu Bosne u kasnu jesen. Zima je dolazila i ujedala za obraze i bili smo sami na šetnici. Magla se spustila i stvarala magičan pejzaž nalik na scene iz gotičkih romana gdje se drveće prostire u beskonačnost a magična bića nastanjuju čitav svijet. Taj trenutak kad si me pogledao sa svojim zelenim očima i kleknuo sa crvenom kutijom bio je tako čudan i nenormalan za mene ali to je bio naš trenutak i iako neočekivan došao je od tebe a ja sam to prihvatio. Prihvaćao sam mnogo stvari neočekivano od tebe. Neočekivano si volio da mi svršiš u usta da progutam i ne pljunem. Neočekivano si me pozvao na piće i poljubio na rastanku. Neočekivano si bio moj momak i vjerovao sam da si predobar za mene i neočekivano si me zaprosio. Za ovo smo se borili, ovo smo čekali, hoćeš se udati za mene? Promatrao sam prsten i tebe na koljenima kako me zaručuješ ne shvaćajući šta se zapravo dešava a onda mi je prošlo kroz glavu da je brak legalan, da je moguće biti u braku sa istim spolom i da me moj dečko želi oženiti. Kroz glavu je prošao i moj prvi istinski odgovor koji je bio ne ali kad je strah od gubitka tebe prošao kroz moje srce izgovorio sam DA. Bilo me strah da me ne ostaviš.
Vjenčali smo se u općini, moja majka je stajala i držala se dobro i dostojanstveno dok si mi stavljao prsten i potpisivao papir, dok je kuma čestitala a fotograf nas slikao i dok su prolaznici komentirali i psovali pljujući u cestu psujući nam bogove i pedersku majku. Moja majka se držala ponosno i bila je sretna što sam ja sretan. Od trenutka kad si me zaprosio nije bilo sreće. U tom trenutku kad si otvorio kutijicu sa prstenom nastao je strah. Strah od gubitka tebe ako te odbijem. Nisam ti znao reći ne. Nije bilo izgovora da ne budemo u braku. Planirali smo odseliti i živjeti zajedno svakako ali brak nitko nije spominjao sve dok se nije legalizirao i potom je bilo jednostavno kupiti prsten i zaprositi koga god ko hoće. Jednostavno je legalno i sad može u braku biti bilo tko. Ti si moderan, lijep, zgodan i mirisan ušao u zlataru, kupio prsten za mene i zaprosio me a ja sam prihvatio jer te volim a ljubav je brak. Greška za greškom sve do danas kad maštam o tome da te nema.
Majka je umrla davno. Njena sreća je ostala netaknuta jer sam uvijek bio sretan kad bi pričali o meni. Moja sreća si bio ti. Njena sreća sam bio ja. Naša sreća je naš brak. Sve tuđe sreće su nekako važnije od naše vlastite. Čovjek bježi od vlastite nesreće dajući drugima svoju sreću i to je veoma tužno. Kad je legaliziran brak ti si bio sretan a meni je bila bitna tvoja sreća i zbog toga sam pristao da se vjenčam za tebe, da se udam za tebe. Ti si aktivan momak. Ti si muško. Muško u vezi je onaj koji jebe. U braku si ti muž a ja tvoja žena. Moja guzica je pička za tebe i moja usta služe da zadovolje muža kad hoće da gleda utakmicu i pije pivu. Ja kao dobra žena kleknem otvorim usta dok ti gledaš televiziju i sisam tvoj glavić dok ti piješ pivu i daješ mi upute koliko još trebam stisnuti usne da svršiš. Kad završim s tim idem da operem zube, podgrijem tjesteninu i otvorim ti novu bocu pive. Kao žena. Uključim veš mašinu, opeglam ti par košulja, zadovoljno namjestim prekrivače i preživim još jedan dan savršenog braka kao i milijarde drugih u braku. Brak je zaista samo to. Za mene je to utočište gdje mi je društvo legalno dodijelilo ulogu jednog supruga. Društvo je tako velikodušno ispunilo sva moja prava na nesreću svih drugih ljudi u braku da se osjećam prevareno i izigrano. Ne sjećam se kad je tačno počela moja nesreća u našem braku ali to je bilo na samom početku. Osjećaj da se nešto promijenilo, težina u zraku, tvoj ton i ponašanje. Nešto je istinski bilo drugačije nakon što smo potpisali te papire ali ne mogu se tačno sjetiti šta. To je osjećaj koji se rodio u meni kad smo kupovali namještaj za stan u Stockholmu. Stajali smo pored plavog kauča i bijelih jastuka i prolazili pored crnih vaza birajući neke detalje a potom si uzeo svoj telefon i počeo tipkati neke poruke, odgovarati na pozive, nisi bio tu. Čekao sam da završiš svoje razgovore sa menadžerima i producentima ali ti si bio dalek, odsutan i nekako nezainteresiran za sve to. Sjećam se kako stojim i čekam da me pogledaš dok se smješkaš tokom razgovora i šarmiraš neku djevojku da ti potpiše neke papire a meni mašeš rukom i govoriš da odaberem po svom ukusu. Odaberi šta god hoćeš. Svejedno mi je. Tu je sve počelo. Tu si me izgubio. Tog trenutka više nisi bio momak na koljenima koji nosi prsten i traži moju ruku nego muž koji je dobio cijelu osobu za jedan mali prsten na jednom prstu. Uzeo si me zdravo za gotovo u toj robnoj kući. Odaberi šta god hoćeš rekao i odmahuo si pa pogledao na sat kao da je tvoje vrijeme važnije od moga. Ja nisam radio, bio sam zaista poput žene jednog muškarca koji ima svoj život a njen život je odražavanje njegovog. Moja uloga je kućanstvo, hrana, odjeća i održavanje stana, života i tebe u sretnom stanju. Tvoja sreća je i moja sreća. U tom trenutku se sve počelo raspadati kako smo mi počeli graditi scenografiju za naš zajednički život.
U robnoj kući sam se osjetio kao komad namještaja. Dok si razgovarao i obavljao svoje poslove moj posao bio je odabir namještaja za naš dom. Moj posao je bio određen u toj robnoj kući. Nije te zanimalo šta biram za naš stan jer će to svakako biti moja briga. Nisi to izgovorio jer se to ne izgovara kad sklapamo brakove sa ljubavlju našeg života. Ne izgovorimo na oltaru i pred matičarem kako ćemo prati suđe, peglati košulje, puniti veš mašine a potom ih prazniti po potrebama naših partnera. Ne izgovaramo tko će ostati kod kuće i čekati da dođe druga strana sa posla, puta i života koji vodi odvojeno od nas izvan braka. Ne izgovaramo pred matičarem ono sudbonosno DA svim prljavim gaćama, uflekanim košuljama od tuđih karmina, čarapama po podu koje vječno treba kupiti iza naših supruga. Ne. Nikad se to ne izgovara ali se kasnije sve lijepo dogovori. Dogovori se za vrijeme kupovine namještaja u robnoj kući. Dogovori se za vrijeme pitanja ''Gdje mi je ona plava košulja'' a ti odgovoriš kako je ispeglana, stavljena u ormar gdje uvijek stoji samo treba pogledati, otvoriti ormar i uzeti je sa vješalice. Ne izgovaraš to nego odeš do ormara iz kojeg si ironično izašao u svoj LGBT brak i uzimaš košulju svog supruga svježe opranu, ispeglanu sa mirisom omekšivača i nosiš mu je u dnevni boravak jer to je tvoj posao. Dogovorili ste se da jedno ne mora raditi ako drugo zarađuje za dvoje. Sjećam se kad si pitao gdje ti je plava košulja a ona je bila u ormaru. Znao si da sam je ja oprao, ispeglao i stavio tamo ali trebalo je donijeti. Trebalo je pokazati kako su tvoje košulje moja briga. Trebalo je to nekako izgovoriti i izgovoreno je. Tu je bila naša prva svađa i tvoj prvi udarac. Izudarao si me u hodniku po rebrima jer si bio napet, neraspoložen i nije ti trebalo moje zvocanje. Kasnije si kupio cvijeće. Nitko nije znao. Nema toga u LGBT braku. Nasilje i svađe su rezervirane samo za prave brakove i nema kuća u kojima se mogu skloniti zlostavljani gej supruzi ili supruge. Ne postoje. Tvoji udarci zakonski nisu postojali i naravno da mi je palo na pamet da prekinemo, da te ostavim prije preseljenja u Stockholm ali moja majka je bila bolesna, ranjiva i rekla je kako je njena najveća sreća ako sam ja sretan i zbog nje sam prešutio, prešao preko svega dajući tebi pravo da prelaziš preko mene iznova i iznova dok me ne bude. Mama je mrtva sad i kasno je. Kad je ona umrla nije bilo razloga da ostanem s tobom osim jednog a to je taština. Nisam mogao pustiti da drugi budu upravu kad su govorili da je ovaj brak osuđen na propast. Kad smo se konačno preselili i započeli život kao zvanični gej bračni par počeo je ostatak mog života s tobom sve do danas.
Danas stojim pored prozora i pada kiša. Deset godina smo u braku i večeras izlazimo na večeru jer to normalni parovi rade. Mi nismo normalan par. Za tebe me veže jedino strah od samoće i sramota od ljudi koji bi slavili da raskinemo. Svi ti zavide. Tvoji suradnici koji su toliko moderni i slobodni vole da dođu na večere koje ja skuham i bude nam baš zabavno. Pričaš za stolom dok otvaraš vino i šarmiraš redom i muškarce i žene a ja primam komplimente za skuhanu hranu kao dobra žena kojoj je jedina radost ako usreći svog muža, dobro očisti kuću i ugosti beskrajne goste koji će je pohvaliti za dobro obavljen posao. Gadiš mi se. U stanu je sve uvijek besprijekorno. Moderan namještaj uz velike apstrakcije na zidu sa pogledom na katedralu govori o dobrom gej ukusu. Vidi se da imamo ukusa i novca a to je uvijek dobro kad si gej. Statusni simboli su također veoma važni kad si gej-Auto, moda, dodaci poput luksuznih satova, dobrih naočala i zgodnih momaka koji stalno treniraju čine beskrajni sretni život gejeva gdje su garantirani vječni orgazmi uz osmijeh na licu. Bračna dužnost. Mi više ne vodimo ljubav nego konzumiramo brak. To je bio kraj svih emocija vezano za tebe. Kad je ljubav postala bračna dužnost.
Tražio si jedno popodne da ti uradim nešto. Sjedio si za kompjuterom i imao slušalice na ušima dok si prepravljao neku novu traku za neku novu veliku zvijezdu a ja sam stajao u kuhinji iznad lonca graha koji se kuhao sa velikim komadima mesa. Popuši mi. Ponovio si hladno kao da si rekao da ti donesem čašu vode. Nije više bilo pitanje mogu li kleknuti i uraditi nešto za tebe nego se podrazumijevalo da u braku uvijek ima seksa. Bračna dužnost. Otkopčao si šlic gledajući u ekran kompjutera kao da nema nikakve šanse da ti kažem ne-Imao si slušalice na ušima. Kao dobra žena koja konzumira brak i obavlja bračne dužnosti ja kleknem i uradim nešto za tebe dok ti edituješ i sređuješ traku za svoj posao. Ti si radio svoj posao a ja svoj. To je brak. Tvoje košulje sa tragovima tuđih tijela, seksi gaće sa smradom od znoja i urina koje se osjete nakon tvojih treninga, perut tvoje prekrasne gelirane kose na plavim jastučnicama i ostaci kaladonta od tvog bijelog osmijeha po lavabou su bile moje obaveze i nuspojave tebe u mom životu. Radio si mnogo da nanam osiguraš lagodan život. Radio si mnogo da osiguraš sebi lagodan život. Radio si mnogo kako bi imao slugu, sluškinju, ženu, muškarca i roba u svom velikom stanu koji ne smije prigovarati što ne radi kad bude radio za tebe sve ove stvari koje se rade u svakom braku kad čovjek nema svoju financijsku neovisnost. Radio si mnogo da bi lagodno mogao doći u namješten krevet, sjesti za serviranu večeru i dobiti svoju opranu i ispeglanu odjeću svaki put kad ti bude volja. Ti si bio moja dužnost isto tako. Tvoja volaj bila je moja briga i tvoje veselje. Uništen život. Deset godina pretvaranja i igranja bračnog para trebamo proslaviti večeras ali ja tebe ne poznajem. Moje ime je nebitno. Nemam ja ime ni prezime jer tu je sad tvoje prezime ja više zakonski u originalu ne postojim. Ako se ikad razvedemo trebalo bi brdo papirologije i objašnjavanja zašto više ne nosim tvoje prezime i šta mu to fali? Večeras bi trebalo da proslavimo ali sjećam se jedne godišnjice kad sam došao u restoran i nisi mogao doći. Iskrslo je nešto u zadnji tren. Ne mogu doći. Kratka poruka. Piće je već stiglo i ruža od tebe naručena uz jelovnik i prvoklasnu uslugu ljubaznih konobara i šefova restorana. Nije te bilo. Pozvali su mi taksi na izlazu a kod kuće je bio veliki poklon sa kratkom porukom kako ćeš kasniti i bolje da spavam. Brak.
Nikad nije trebalo da magija završi. Nikad. Završila je sa tim komadom papira koji smo potpisali kao garanciju da će magija trajati vječno a onda si ti prestao stvarati magiju jer je bila osigurana svaki dan do kraja života dok nas smrt ne rastavi. Nema potrebe da se trudiš oko nečega što već imaš osigurano crno na bijelo. Zdravo za gotovo. Nisi ti kriv za sve. Ti si samo onakav kakav jesi a moja greška je što sam to prihvatio kao dovoljno dobro za sebe. Moja greška je bila u tome kad sam pomiješao ljubav prema tebi sa strahom da te ne izgubim. Bilo me strah da te odbijem. Strah od samoće, gubitka i prekida veze ako te odbijem. U tom strahu od gubitka tebe kojeg sam nekad volio dobio sam život s tobom koji ne volim. Ne volim naš normalni život i nisam htio biti kao svi ostali. Ti si htio da budemo kao svi ostali i uspio si. Postali smo kao milion drugih bračnih parova zaglavljenih zakonom u odnosu bez ljubavi. Ljubav prema tebi je prošla ali ostao je potpis na tom prokletom papiru. Potpis koji nešto nekome predstavlja. Večeras ćemo proslaviti ovih deset godina ako se pojaviš na vrijeme, ako ne pogineš na putu kako nekada maštam i želim. Popit ćemo dvije boce vina i pričati o bezveznim temama, sjećanjima i zajedničkim brigama koje više ne doživljavam bitnima i važnima jer kojih briga mogu ja imati pored tebe? Ti si moj muž koji se o svemu brine a ja tvoj muž koji brine o tebi. Podjela postoji čak u LGBT braku. Žena je onaj muž koji trpi. Ti si vrhovni simbol moći. Muž koji prima naređenje je supruga i majka djeci koju gej par posvoji. Postoji stavka u kojoj se ispuni kvadrat sa imenicama mama i tata i ti si tata. To je bio zadnji dio bračnog horora s tobom kad si htio da usvojimo dijete. Dijete je trebalo biti moja briga jer sam svakako stalno u kući i vidio sam na formularima da postoje kvadrati gdje se jedan od partnera mora potpisati kao mama. Vrhunac bolesti, odvratnosti i bestidnosti prema identitetu čovjeka koji se u braku potpuno izgubi. Osjećao sam se kao da me nema. Kao da više nijedan jedini dio mene ne postoji u ovom braku i sve je postalo dio tebe i odnosa s tobom. Nismo usvojili dijete na kraju.
Na kraju mi slavimo deset godina braka večeras. Legalizacija je donijela toliko toga LGBT zajednici i sklopljeno je na stotine i stotine sličnih brakova u kojima se šuti, trpi, čeka i mašta o tome da jedno odnese smrt kad već ništa drugo ne može. Brakovi u kojima se mašta o vremenu slobode, snova i iluzija koje samo ljubav bez obaveza može donijeti čovjeku u život. Sjećam se vremena kad smo se samo zabavljali i tako je trebalo biti zauvijek dok nas smrt ne rastavi ali ti si htio brak i zabava je u braku nestala jer si se prestao truditi oko mene kad si počeo raditi za mene. Shvatio si naš odnos kao radni odnos sa dužnostima, obavezama i protokolima koji svaki brak ima da bi opstao kad ljubav prođe jer ona uvijek prođe. Mi imamo recept za uspješan LGBT brak i isti je kao i svaki drugi brak. Nema ništa magično, posebno ni lijepo u tom braku osim papira koji dokazuje da se dvoje ljudi vole čak i nakon deset godina nakon što su taj papir potpisali. LGBT za mene više ne znači isto, ne predstavlja mi ništa lijepo, nema dobro značenje i sluti samo na propast koja se već desila u mom LGBT legaliziranom braku. Kad budemo nazdravljali večeras i smješkali se u kameru tvog telefona za potrebe javnosti na internetu nitko neće znati šta meni znači LGBT. Ti ćeš nas uslikati ili zamoliti nekoga od konobara ili gostiju da uhvati trenutak deset godina naše sreće i izgledat ćemo sretno, nazdravljat ćemo ili ćemo se čak poljubiti jer to je LGBT brak. Divan, sretan, vječan i šaren brak sa prekrasnom skraćenicom koja se objavi na instagramu ili facebooku kako bi ljudi bolje razumjeli šta LGBT znači i predstavlja i svi će nam zavidjeti na provedenih deset godina sreće i uspjeha. Kad konačno večera završi, slike budu objavljenje i filtrirane, čestitke i pokloni otvoreni i sva se svjetla pogase mi ćemo se rastati na hodniku našeg stana kao i uvijek jer ti imaš posla a mene boli glava. U braku smo svakako i vidjet ćemo se sutra, prekosutra i do kraja života pa nema potrebe više da se trudimo osim jednom godišnje oko ovoga što zovemo brakom. Vidjet ćemo se i družit ćemo se do kraja života. Nadam se da će taj kraj biti brzo. Ja ne znam šta je za tebe LGBT brak i nikad neću saznati. Ti ne znaš šta je za mene LGBT brak i nikad nećeš saznati-Ja znam.
Za mene je LGBT brak-Legalna Gay Brak Trauma.