Zovem se Marija i kriva sam!
Kriva sam jer sam nesposobna budala i baš sam morala jučer presolit onaj prženi krumpir radi čega je s razlogom podivljao i ćušnuo me iza uha.
Kakva sam ja to žena da ni jebeni krumpir ne znam ispeći?
A njegova mama je jedina znala ispeći krumpir.
Dobro mi je rekao: "Kurvetino, znaš se našminkati k'o drolja kad ideš u trgovinu (imam jednu kremu i jedno sjajilo), a nisi sposobna običan krumpir ispeći."
Kriva sam i zato što je plakao poslije šamara i govorio: "Vidi na što si me natjerala."
On je dobar čovjek, omiljen u društvu, on je lafčina čak i na fejsu, svi ga vole. Uvijek časti pola birtije.
Znači da ja ne valjam
Kriva sam i zato što je neko večer došao pijan k'o boca, pa sam ga zamolila da bude tih, jer sam našeg dvogodišnjeg Karla jedva uspavala.
Dobro mi je rekao: "Droljo neradnička, dok ja radim kao konj, tebi je teško ispijati kave kod kuće i oko djeteta radit. Kakva si ti majka?? Majkama nije teško deset puta uspavati dijete." Urlao je, Karlo se probudio i počeo plakati.
"Vidiš sta si učinila kurvo, natjerala si me da mog sina probudim."
Teturajući se, mortus pijan, otišao je do Karlove sobe da ga podigne. Majka u meni se bojala da mu dijete onako pijanom ispadne iz ruku i zgrabila maleno uplakano biće baš u trenu kad su njegove ruke krenule da ga uzmu.
"Spusti moje dijete nakazo jedna", zarežao je.
"Molim te", cvilila sam, "molim te pusti da ga uspavam, poslije me kazni, nisi ti ništa kriv, molim te samo da ga smirim."
"Ma šta čes ga ti smiriti bolesnice jedna, tebe treba smiriti. Spusti ga na krevet rekao sam."
Prije nego sam uspjela reci: "Molim te…"osjetila sam njegovo koljeno na trbuhu, savila se..zgrabio je dijete, pomazio ga po glavi i tiho mu šaputao:
"Hrabri moj sinčina, nemoj plakati, ti si muško, a muskarci ne plaču ko pičkice. Nisi ti kriv sto imaš nesposobnu majku. Tebe će tata naučiti kako s kurvama treba"
Još presavijena od bola u trbuhu prošaputala sam:
"Molim te k'o Boga nemoj mu to govoriti, radi njega."
Spustio je Karla u krevet i samo brzim pokretom ruke zgrabio moju kosu zavezanu u rep i izvukao me iz sobe.
Znala sam šta slijedi ali bila sam mirna. Jer Karlo više nije plakao.
"Šta je kurvo, jesam ti rekao sto puta da mi se ne suprostavljaš? Ja sam oslonac ove obitelji, hranim te i trpim i opet želiš da me natjeraš na zlo."
"Oprosti", prošaputala sam spuštene glave.
"Diži tu ružnu žvaljastu facu, nemoj me izazivati."
K'o vojnik sam digla glavu po naredbi.
Zini, rekao je.
Zinula sam.
Sakupio je svu pljuvačku i slinu u grlu i iz sve snage hraknuo direktno u moja usta. Mahinalno mi se želudac pokrenuo na povraćanje.
"Je li to povraćas kurvetino od moje pljuvaćke, eto koliko me voliš."
Zgrabio me je za vrat i bacio na pod. Udarci nogom nisu više toliko boljeli kao nekada prije. Znala sam da ako budem dobra brzo će završiti orgijanje po mom sitnom tijelu.
Uvijek je precizno ciljao mjesta koja se ne vide. Nikad lice, da ne bi 'ko primjetio.
A u stvari, niko i ne bi primjetio jer živim kao sjenka.
Moja sestra i moje prijateljice su za njega kurve koje će me iskvariti.
Moja mama je kurva koja je odgojila kurvu.
"Plači nakazo", vikao je.
Nisam mogla zaplakati. Samo sam željela zaspati.
"Ti to meni tjeraš inat kurvo, nećeš da plačeš.
Hoćes li još, još, još!"
Njegove noge su nabijale moje tijelo ko beživotnu vreću. Ako budem tiha Karlo se neće probuditi…
Sjeo je konačno za kuhinjski stol, natočio viski u čašu i počeo plakati.
Nitko kao zlostavljači tako jako ne plače. Za sobom.
"Ti si ovo uradila od mene. Na šta si me natjerala…."
Dopuzala sam do kupaonice, mislim da mi je jedno rebro puklo..nisam mogla disati.
"Ne brini, rekla sam, reci ću na hitnoj da sam se spotakla i pala."
Doktorica na hitnoj me gledala dok sam joj servirala laž koju je nebrojeno puta čula.
"Opet stepenice? Ili je ovaj put ormar nezgodno pao na vas.."
Šutila sam…ja sam navikla šutiti..
"Jednom će biti kasno Marija", samo je prošaputala.
"Samo jedan poziv i možete izići iz agonije.."
"Ma ja sam kriva, nije on..molim vas nemojte.
On bi bio tako dobar, svi ga vole ali ja uvijek napravim neki loš potez, koliko got se trudila ja zabrljam."
Odmahivala je glavom i gurnula mi nekakav broj telefona u ruke za "zlu ne trebalo"..
….Sjedio je u fotelji i šutio.
"Marija, ja radim težak i stresan posao, ti ništa ne radiš, zar ne možeš bar biti majka i domaćica?"
"Upravo sam s tobom mislila o tome razgovarati, prošaputala sam bojažljivo. Znaš, otvara se butik blizu stana, traže radnicu, ponudili su mi….."
Kao lav je skočio iz fotelje.
"Đubre kurvanjsko ti bi radila, ti da radiš, ti!!!! Ti nisi sposobna ni da skuhas rucak. Kurvetina bi malo kofol radila i jebala se sa svakim koji naiđe."
Ovaj put udarci su pljuštali po glavi, po licu, stopala su mi gazila vrat, šake su čupale kosu bacajući me o zid.
Plakala sam. U drugoj sobi plakao je Karlo.
Naši su se vriskovi sjedinili u jedan.
Dok su mi kosti pucale stiskala sam onaj broj koji mi je doktorica dala.
Krv se slijevala niz moje čelo..
Otišao je da opere ruke od krvi.
Puzila sam po podu u polunesvjesti. Snagu su mi davali Karlovi vriskovi.
Zgrabila sam torbu, sve stvari su se rasule po podu.
Uzela sam mobitel i samo prošaputala;
– Zovem se Marija i žrtva sam zlostavljanja.
– Zovem se Marija…. pomozite mi…
Piše Ljiljana Leona Zovko