Dodik je uhićenjem Davora Dragičevića i slanjem jakih policijskih snaga na narod koji se okupio u Banjaluci, prividno pokazao da nema zajebancije u njegovoj privatnoj Republici.
Njegova Dodikovina je ozbiljno ugrožena buđenjem svijesti uspavanog naroda čiji san traje preko dvadeset godina potpomognut nacionalim uspavankama s vrha Srpske.
Samo, nikom normalnom nije baš jasno da Dodik nije svjestan da pendrek ne samo boli, on budi revolt. Svjestan je Dodik iako mu faca ne odašilje neku veliku razinu inteligencije, itekako svjestan da ovi potezi ne idu njemu na ruku. Al što se mora nije teško.
Na katolički Božić, u jutarnjim satima počeo je progon demokracije.
Ako malo razmisli, čovjek ne može da se ne zapita zašto je Dodik demonstrirao silu tek poslije tristo dana okupljanja naroda na Trgu Krajine?
Ne treba puno pameti da podigneš malo glavu i poviriš u "maticu Domovinu" Srbiju i događaje u Beogradu ovih dana.
Je li ovo potez Vučića, u čijoj se avliji trenutno događa nered, je li mu lakše demonstrirati silu na nekoliko stotina ljudi u Banjaluci, pokazati da niko nije amnestiran policijskog pendreka, od djece do novinara, nego krenuti na desetine hiljada ljudi koji se vikendima okupljaju oko njegovog Dvora u Beogradu?
Ne treba biti previše pametan da se nađe poveznica.
Jer ovo pendrečenje u Banjaluci nikako ne ide na ruku Dodiku. Ali mora ipak slušati svoj gurua u Beogradu.
Dok je svijet zgrožen slikama iz Banjaluke Vučić može bezbrižno čistiti svoje dvorište paleći kuće novinara i praveći čistke.
Jer svijet će više zanimati kako jake snage SUP-a RS pendreče malodobnu djecu i novinare, nego perfidne metode kojima se Vučić služi da očisti svoje dvorište. A bez tog dvorišta nema ni Republike Dodikovine.
Bilo kako bilo, jedan čovjek je u lisicama u pratnji specijalaca odveden na saslušanje, tretiran kao narko diler, kriminalac koji se drznuo tražiti samo jedan odgovor: “Tko je ubio moje dijete?”
Jedna majka satima nije mogla do uplašene djece koja su drhtala dok su specijalci pred njihovim očima preturali kuću tražeći oružje koje nisu našli.
Jedan mladić, Klinac iz geta, spava u oazi tišine banjalučkog groblja.
…Dok Vučić i Dodik s napaćenim narodom igraju još jednu igru bez granica..
Piše: Ljiljana Zovko -Leona