A mogao je on noćas slaviti 18..
Puhati svijeće na torti, one što najjače sjaje, one što su goruće baklje ulaska u život.
A mogao je on noćas prebirati prstima po gitari s drugovima na nekom tulumu pored Miljacke. Mogao je on, da nije bilo tog skoka sa zgrade.
Da nije bilo šutnje pred vršnjačkim nasiljem, da nije poželio otići daleko od nas kojima nije bila dovoljna opomena ni njegova smrt.
A mogli su možda biti i njegovi roditelji živi, da oboje nisu od tuge otišli poslije njega.
Cijela jedna obitelj zbrisana.
A mogao je on noćas slaviti 18…
Jesu li dieca kopije okrutnog društva, u kojem su bahati i bezobrazni na cijeni, a onim malo osjetljivijim nema mjesta ispod ovog komada neba?
Koliko se oštro kažnjava, danas, snimanje premlaćivanja vršnjaka i distribucija tog materijala na internetu, što je postao omiljeni "sport" među srednjoškolcima?
Danas, četiri godine poslije Mahirove smrti?
Koliko se oštro kažnjava vršnjačko nasilje, iako smo imali opomenu, njegov skok sa zgrade…
Cijela je Regija bila u šoku, empatija, saosjećanje…
Zaboravili smo ga, čim su ga položili u grob.
Skloni smo zaboravljati važne stvari. Ali zato pamtimo čiji je pradjed bio ustaša, četnik a čiji partizan. To ne zaboravljamo ni poslije pola stoljeća.
…A mogao je on noćas imati 18….
(Sjećanje na Mahira Rakovca, žrtvu vršnjačkog nasilja koji bi 14.12.2019. imao 18..)
Ostali blogovi korisnika Leona: https://www.facebook.com/895210810589834/photos/a.895653603878888/2317512608359640/?type=3&theater