<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Leona: Imao je uplašene oči

Je li Hrvatska krvava ruka Brisela? Šaka u lice ljudima koji besciljno tumaraju ovim prostorima, je li Hrvatska skupo plaća svoj ulazak u Schengen, dodvoravajući se “humanoj” Europskoj uniji?

25. juli 2019, 12:00

Jutros mi je loše.

Jutros mi se mješaju osjećaji. Očaj, nemoć, bijes, tuga...

Jer...Jutros razmišljam o njima.

.....Ležao je u boksu hitne pomoći, prikopčan na infuziju.
Bio je bez svijesti.
Mladić, tamnoput, nekih dvadesetak godina. Pored njega policajac, drži stražu.
Po protokolu. Po pravilima kojima se tretira migrant koji je ilegalno prešao granicu s Hrvatskom

Jučer su vatrogasci iz Zagreba nadljudskim naporima iz vagona voza koji je putovao iz Makedonije isčupali dva migranta u teškom i po život opasnom stanju. 

Drugog sam srela u prolazu, u hodniku, vozili su ga na snimanje. Gledao je....Gledao je ljude uplašeno.
Kao da svaki tren očekuje da svi ti ljudi koji su se našli u bolnici Rebro tog trena krenu na njega šakama. 

Imao je tako uplašene oči...
Sta je s njima dvojicom jutros? Jesu li preživjeli noć?
Da li se već voze u policijskim kolima, tamo u zelenu zonu granice s Bosnom. Tamo gdje prekrasna zelena Una guta tijela migranata koji pokušavaju preći u “obećane zemlje”. Tamo gdje počinje tlo Europske unije.
Tamo gdje Hrvatska demonstrira svu silu da zaštiti granice “Svete unije krsćana"
Svete unije u kojoj je sve sveto i ništa nije sveto.
Jer za mene sve ono što je sveto nalazi se u jednom ljudskom životu, u jednom oku, u jednoj koži, ma koje boje bila.

Je li Hrvatska krvava ruka Brisela? Šaka u lice ljudima koji besciljno tumaraju ovim prostorima, je li Hrvatska skupo plaća svoj ulazak u Schengen, dodvoravajući se humanoj Europskoj uniji? Kao vojnik što se dokazuje generalu, svoju odanost, poslušnost i puca u čelo onom druge nacije. Da dokaže da je dostojan uniforme.
Da zaštitimo svoje uniformirane prpadnosti, svoju kulturu, svoju religiju. Svog Boga.
Migrantska kriza je posljedica poteza onih koje i ne dotiče. Kao i svi ratovi.
I kako ne osjetiti nemoć, očaj, kada slušaš ljude iz Bihaća, Cazina i Kladuše i kaos koji proživljavaju u ovoj migracijskoj krizi a s druge strane kako pogledati u oči ovim ljudima koji traže prolaz u bolje sutra, prolaz za život, za kruh?
Jutros se pitam kakve je boje božje lice?
Jutros se pitam da li Bog uopće postoji.
Bog u koga vjerujemo, a koga gazimo svaki dan gledajući s prezirom drugu boju kože.

Jutros mi je loše.
Jutros je Bog zaspao, baš tamo..
Pored Une.