Da sam juče umro, ne bih znao da u Republici Srpskoj ne postoji zakonski osnov za privođenje. Juče to čitam u Buka magazinu, a u svezi sa napadom na Stefana Blagića. Pa majku mu, onda se pitam, zašto su se privodili, na saslušanja razna, ljude koji su samo organizatori protesta. Zašto su mene (doduše u Federaciji, a tamo je zakon kao u SSSRu 1930, jelte) privodili na informativni razgovor, samo zato što sam vikao živeo Sta…ah pardon to je iz nekog drugog filma, dakle što sam organizovao neki benigni protest i to protiv direktora radija. Tačnije to nije bio ni direktor nego VD radija. Možda su oni samo pogrešili broj, ali su dobili koga su tražili ili je i to iz nekog filma ili sam ja autsajder koji baš nema sreće sa režimima.
Druže, to nikako nije dobro, da nema privođenja kada se tuče opozicija, a da se privodi opozicija što su je tukli. Evo smjestićemo se udobno u ovu fotelju, nastavićemo kaficu, islednička soba dežurnog policajca je komotna i počećemo da se preispitujemo. Ko je tu lud.
Dakle, jesu mene zatvarali na dva sata ispiranja mozga samo zato što sam dizao protest protiv nelegalnog i samovoljnog uredništva jednog vječitog VD-a, a sada nikako da zatvore one koji nam ubijaju djecu po sokacima Banje Luke, koji batinaju aktiviste, koji prete preko društvenih mreža i te pretnje ostvaruju u nekim palankama, poslije tribina, dječaka koji vole svoju otadžbinu više nego Lemi majstor prevare. Zar ste me zato zatvarali. Pa šta sam trebao da vičem, živeo kapitalizam, pa majku vam j…ops, izvinite to je iz nekog drugog filma, dakle, šta sam trebao da vičem, protiv koga da dižem protest, protiv vanzemaljaca ili onih koji se prema građanima svoje zemlje ponašaju kao nacisti ili bolje oni njihovi pomagači, domaći izdajnici, žandari.
Da, u tome je problem, što svjetina ćuti na greške, na mane društva, na ugnjetavanja, na napade, na svaki vid torture, nadajući se ta ista svjetina da će proći bez batina i da baš njemu neće da se najstrašnije dogodi. Lemi je Davida Dragičevića javno nazvao narkomanom, a njegovog oca koji se bori za istinu Soroševim elementom koji ruši Lemijev režim. Ćutači su se još više razgalamili ričući u pjesku, „U cara trojana kozje uši“. Znate šta, narode, neka ljeska će nići na tom polju ćutanja i neki čoban će morati frulu načinjati koja će umjesto nas progovoriti. Šta bi rekla frula:
Rekla bi; pa jebem vas nesposobne daj da se okupimo u kamarama, da mi pravimo kordone, da se ne rasipamo po trgu, ne palimo svijeće uzalud, daj da odemo do Lemija pa ispred njegovog ureda napravimo trg Davida Dragičevića i zajebemo njegov zakon o zabrani okupljanja u zoni vladinih objekata.
Rekla bi frula; pa jebem mu mater neće mi šaka otpasti ako je dignem i ako prošećem ulicom zajedno sa ostalima, nije Lemi baš svevideći, a i ko ga jebe neka se priča da i mene plaća Soroš i da sam strpao paruštine u džep, pa šta to je uvijek popularno za dizanje individualnog rejtinga. Dajte mi majicu, dajte me nakačite bedževa ko četnik bombi, dajte mi Fantu ili Coca Colu u šake da je zafrljačim kad je iskapim na vrelom Banjalučkom suncu, pravo prema predsjedništvu.
Rekla bi frula još da je bitno ne pokleknuti svim mahinacijama, lažima i podržati tu šačicu izdajnika kojima su ubili sina, i ne dozvoliti da Lemi na televiziji govori kako treba slaviti slavu i paliti svijeću i radovati se, jer ako nam poginulo samo jedno dijete, kad još imamo dvoje.
Jeste li se udobno smjestili u fotelju, dok ovo čitate. Da li vam se čini logično to što konačno treba iskristalisati i protiv čeega treba ustati. Da, ustati je prava riječ, ustati i ne odustati dok Lemija ne izvučemo iz one zgrade i ne odvezemo na jedno detaljno saslušanje gdje će da se ispovidi, da sve prizna, da keze kako je počelo sve ovo ružno da nam se dešava. Tu na nekoj isledničkoj stolici, dok Lemi ne bude jasno priznao, da jeo sam govna radio sam svašta, a i bio sam mlad brate, a kad si mlad hoćeš da jedeš hoćeš da jeb…ops, to je iz nekog drugog filma, Lemi, znam to, nikada neće priznati kao ni onaj nesrećni Jakovljević, iz „Balkanskog špijuna“, ali ne zato što nema šta da prizna, nego zato što je bahat i previše bogat da ne proba da se kocka.
Lemi će tada pokušati platiti svog stražara, islednika, tužitelja, sudiju svakog ko brine o njegovoj daljoj sudbini. Ne, jedno je sigurno, neće biti na položaju da bira, jer tada Lemi više neće biti vlast. Budite prema sebi odgovorni i sprečite da vas još jednom ne namagarči. Budite odgovorni i izađite na izbore.
Neka izlaznost bude veća nego ikada, jer samo izlaskom nezadovoljnih i odbjeglih Lemi nema šanse velike da ode u Sarajevo, a Željkica u Lemijevu fotelju iz koje će opet Lemi da pjeva „Ne može nam niko ništa“. E, vala, može. A ako poslije toga, opet pokrade, znate šta vam je činiti. Iznad Trna gore u Barlovcima ima šiprage, poljskih klozeta koliko hoćete, pa motke berite i u sadržaj klozeta umačite. Govnjavom motkom na predsjedništvo, pa da vidimo može li ili ne može niko ništa.
Ne pomaže Lukač, ne pomaže mimohod između aleji palih boraca, čin pukovnika. Neće tada da pomogne ni ordenje, značke ni kolajne. Neće tada pomagati ni teatralni govori, pa da ih piše sam Vučić ili Vulin, sve sa teatralnim ehom u mikrofonu i uputstvom za koreografsko deklamovanje, pa da daruje bratu na dar u drugoj državi Srpskoj. Ne pomažu tada ni kletve ni orgije, ni predivne plaže vrbasa koje ste pretvorili u stratišta svog režima. Neće tada pomagati ni (apsolutni i faktički, transparentni) bilansi o produžetku životnog vijeka građana, ni sva eugenika superiornosti nadljudskih napora da nam dokažete kako ste bolji od onih dolje u Sarajevu. Neće vam pomoći ni interni dogovori sa Bakirom, sa Čovićem, sa svakim malim individualnim žoharom koji sisa državni budžet kao svetu kravu. Neće vam pomoći ni sam gospod bog koga nikada zazivali niste. Dozivaćete ga tada, ali tada će On, odozgo prepustiti stvari nama, jer narod je volja božja, upamtite to.
Ukoliko propustimo priliku i pukim slučajem Lemi ne ode ni ovaj put, evo, kunem ti se, isključiću magnetofon, Danica će ispeći kafu, Đuro će ti oprostiti što te je tukao i… ufff, to je opet iz drugog filma, ali nebitno, nekako mi se i ti dijelovi uklapaju u šizofreno društvo koje je na ivici ili srčanog udara ili nervnog sloma. Za nerve ćemo lako, i za srce, osim ako bensedina i nitroglicerina opet kao i kod Čvorovića nema u apotekama.