Tradicija i običaji vezani za badnjake su različiti od mjesta do mjesta.
Jedna stvar je ista, badnjak se, u domovima ili ispred crkve pali za Badnje veče. Polaznik ili položajnik će ujutro dijelom badnjaka prodžarati plamen i brojem varnica poželjeti toliko sreće, zdravlja, novca…
U odnosu na nekadašnje praznovanje neke stvari su se dosta izmijenile. Nestala su kućna ognjišta u kojima su se sjekli i ložili veliki badnjaci.
Ugostitelji i drugi uslužni i zanatski centri su svake godine okićeni badnjacima koji su, nakon Božića najčešće prepušteni vjetru ili komunalnim radnicima koji ih odlažu u kontejnere.
A mora li tako?
Suština badnjaka je plamen koji će okupiti, ugrijati te svjetlošću okupati dom koji će ujutro proslaviti rođenje Isusa Hrista.
Badnjak koji se baci je svetogrđe, kako prema vjeri tako i prema prirodi, jer je, u ime pomodarstva, okrnjen dio božije kreacije.
Svi koji nemaju mogućnost da u svome domu, zgradi … zapale badnjak, mogu večeras, ili na mali Božić da ga donesu pred najbližu crkvu u kojoj će, uz sveštenički blagoslov, biti zapaljen.
Suština vjere je iskrenost, iskrenost prema sebi, svojim najbližim, iskrenost prema okolini i spoznaja da slijedimo put pravednosti koji je zapisan u svetim knjigama.
Zato se ove godine svi potrudimo da usječeni badnjak ne završi u smeću, jer time poništavamo sve ono što mislimo da poštujemo.
Na dobro vam došao Badnji dan, srećan vam sutrašnji Božić, da ga proslavite u radosti sa najmilijima, i najvažnije od svega, da ga proslavite u miru sa samim sobom i vlastitom savjesti.