Nemam iskustva sa intervjuisanjem. Ali imam potrebu da predstavim svoju prijateljicu Amelu. Po diplomi je ekonomistica, zaljubljenica u turizam i menadžment, ali je prije svega majka troje djece. Sa suprugom vodi izdavačku kuću, izdaju stripove, izrađuju drvene igračke, a odnedavno vodi i udruženje za podršku slobodnom odgoju i obrazovanju. Trenutno se školuje na Institutu za waldorf pedagogiju u Zagrebu i pokreće aktivnosti u prostorijama za igru i učenje u sklopu porodične kuće koje predstavljaju pravi mali ručno izrađeni raj od drveta, vune i svile. O svakom detalju se vodi računa – voštane boje su od pravog voska i mirišu na pčele, kistovi za vodene boje su veliki i teški da sjednu u ruku kako treba, a zidove je nijansirao čovjek koji se bavi upravo time – nijansiranjem zidova za waldorf vrtiće. Amelin dan ima 35 sati, rekla bih da nikad ne spava, ali uvijek ima strpljenja, lijepu riječ i koristan savjet. Ukrale smo malo vremena da mi odgovori na nekoliko pitanja, i premda se njima tek grebe po površini svega što bi imala da podijeli, vjerujem da vrijede. Uostalom, this is a free blog, pa možda bude i intervju u nastavcima.
Dakle,
Blog intervju: Amela Šehalić, Agarthi Comics i Udruženje Duga, Sarajevo
Kako vidiš sistem obrazovanja u BiH?
Sistem obrazovanja u BiH opisala bih kao statičan, neprilagođen razvojnim fazama djece i mladih, te kao zakašnjelu reakciju na potrebe tržišta. Statičan je zato što nemamo dovoljno hrabrosti za promjene, iako se često uvode neke reforme. Učenici su i dalje opterećeni velikim brojem informacija koje nemaju vremena da procesiraju, da ih poslože tako da im budu korisne u životu. Koja je svrha gradiva ako je ono neprimjenjivo u praktičnom životu? Da li odgajamo i obrazujemo djecu koja će se nositi sa izazovima modernog doba?
Najvažniji zadaci u odgoju djece?
Prenijeti djeci moralna načela, odgojiti ih da budu sretni, da ostvare svoje potencijale, da izgrade zdravo samopouzdanje i da se mogu nositi sa izazovima koji ih čekaju u životu.
Šta je sa alternativnim načinima obrazovanja – da li ih treba posmatrati kao opciju ili neminovnost?
Oni su postali prijeka potreba u savremenom društvu. Struktura klasične škole ne ispunjava zahtjeve današnjeg života, a sistem je previše krut da bi se tek tako mogao promijeniti. Vrijeme koje provedemo u školovanju treba da pomogne da dijete ostvari svoje potencijale. Na kraju krajeva, ne možemo svi imati ista interesovanja, i ne možemo svi biti odgajani i obrazovani istom brzinom i isti sadržajima. Svi smo različiti u svojim sklonostima i svi imamo jednaka prava da takvi i ostanemo.
Istražujući najbolji način da podigneš svoju djecu, zainteresovala si se za antropozofiju, odnosno waldorfsku pedagogiju. Kako bi je ukratko opisala i koje su njene prednosti?
Waldorfska pedagogija odgaja cjelovito biće, a biće čovjeka, s antropozofskog duhovnog stajališta, posmatra se kao biće tijela, duše i duha koje se neprestano razvija. Zbog toga su sadržaji, odgojne i obrazovne metode prilagođene razvojnim fazama i potrebama djeteta.
Dakle, u prvih sedam godina, kod djeteta se razvija njegovo fizičko tijelo – unutrašnji organi, udovi i mozak, zbog čega su pokret, slobodna igra, ritam i ponavljanje najvažniji u tom periodu. Ono što je posebno važno jeste da dijete u tom periodu uči kroz oponašanje i zbog toga je potrebno da dijete ima ispravan uzor u odgajatelju i u roditeljima. Ono što se propusti u tom periodu, teško je kasnije nadoknaditi ili ispraviti.
Od sedme do četrnaeste godine kod djeteta se oblikuju nove snage koje mu omogućavaju sticanje znanja i spoznavanje svijeta, dakle snage intelekta. Vanjsko očitovanje takvog prelaza jeste ispadanje mliječnih i rast stalnih zubića. Često zanemarujemo ovu očitu promjenu kod djeteta i upisujemo djecu nespremnu u školu, što vrlo lako može uticati na njihovo samopouzdanje kasnije u životu. U ovom periodu važno je da pedagog razvije zdrav autoritet, a takav autoritet može razviti ne izvodeći nastavu kroz apstraktne pojmove, već kroz dinamiku i prirodne i životne zakonitosti. Često zaboravljamo da se čudimo takvim zakonitostima, već ih uzimamo zdravo za gotovo i zbog toga se izgubi ta čarolija u podučavanju i saznavanju.
I konačno, zadnji odgojni period djeteta počinje sa pubertetom, i tada buja njegov emocionalni život. Ono svjesno postaje dio zajednice i svijeta. U tom periodu ono se buni protiv autoriteta, i tada mu je potreban partner u pedagogu koji će ga shvatiti i potaknuti interes za svijet koji ga okružuje.
Kažemo da se u waldorfskoj pedagogiji uči glavom, srcem i rukama, jer djeci se ne daju gotovi pojmovi, oni do intelektualnog saznanja dolaze radom svojih ruku i putem svog srca. Uzmimo samo primjer izrade ručnog rada, npr. pletenja i razmislimo koliko je potrebno koncentracije da se nauči i isplete jedan rad, koliko taktilnih iskustava i fine motorike je upotrebljeno u takvom radu. Kada su ruke spretne, onda su nam takve i misli.
Waldorfska pedagogija razvija radne i stvaralačke navike, te jača volju i zainteresovanost. Vaspitanjem se pomaže djetetu da razvije svoje potencijale i da upotrijebi glavu, srce i ruke u praktično svim izazovima koji se pred njega postavljaju i to je u suštini najveća prednost waldorfske pedagogije.
Izazovi i prednosti savremenog roditeljevanja?
Vjerovatno najveći izazov za savremenog roditelja su mediji. Djeca su toliko izložena svim vrstama medija, da već imamo generacije djece koji nose ozbiljne posljedice takve izloženosti. Čak se pohvalimo prijateljima da nam djeca znaju raditi na kompjuteru bolje od nas. Crtani filmovi su puni nasilja, a igrice zapošljavaju samo dva prsta. Djeca našeg vremena odrastaju sama i pored živih bića u neposrednoj blizini. Sa druge strane, dižemo paniku kada vidimo dijete da se popelo na drvo ili da se nalazi u nekakvoj motorički zahtjevnoj situaciji.
Prednost savremenog roditelja jeste ta što mu je dostupna praktično svaka informacija putem interneta. Dovoljno je par minuta surfanja da se dođe do informacija i podrške grupe roditelja, što je ranije bilo nezamislivo. Sve je dostupno, samo je pitanje da li koristimo takve mogućnosti na pravi način.
Kako bi opisala položaj porodice u savremenom životu?
Porodica je osnovna čestica svakog društva i kada se ona razbije, čovjek više nema toliko snage i volje da se bori za nešto više u životu. Nažalost, ta ćelija je već okrnjena. Finansijska situacija, stres, nepostojanje uzora i zdravih autoriteta, odvojenost, izolacija su ono što karakteriše savremeni život. Pogledajmo sve te tržne centre koji rade do kasnih sati bez obzira na to što je nedjelja neradni dan, bez obzira što je praznik ili svetkovina. Kako da se očuva porodično okupljanje u takvim uslovima? Teško.
Koliko smo otuđeni od prirode, i kako joj se možemo vratiti?
Fascinatno je koliko smo odvojeni od prirode. Na posljednjem seminaru pri Institutu waldorfske pedagogije u Zagrebu izučavali smo embriologiju. U suštini, mi smo mikrokosmos u makrokosmosu. Nastanak djeteta je čudo. Život je čudo. Savremeni čovjek se ponaša u suprotnosti sa funkcionisanjem života. Kada izučavate diobu ćelija, shvatite da nas ne bi bilo bez principa po kojem sam život funkcioniše – imaš onoliko koliko daš. Prirodi se možemo vratiti proučavanjem zakonitosti života i jačanjem interesa za funkcionisanje nas samih, ljudi oko nas i svijeta koji nas okružuje.
Kolika je moć pojedinca, i kada pojedinac postaje nemoćan?
Moć pojedinca je ogromna. Jedan čovjek je zaustavio pustinju! Posvećenost je blagoslov, tome vrijedi težiti. Pojedinac postaje nemoćan kada sam sebe ili kada ga drugi ubijede da nije sposoban, kada izgubi vjeru u sebe, u ljude i u život.
Koje su najveće mane i prednosti života u BiH?
Tranzicijski period u BiH, koji još nije okončan, sa sobom u ponor povlači kako privredni, tako i pravni, obrazovni i kulturni život. Svi zavisimo od svih ovih sistema, a svaki je pod uticajem i vodstvom ljudi koji su postavljeni na radna mjesta putem određene stranke, što će reći da to nisu najbolji ljudi iz struke koje ova država ima. S druge strane, samo ovdje osjećamo želju i ogromnu volju da pravimo promjene, da ostavimo svoj trag, jer tu su oni koje volimo i koji su nam bliski. Materijalizam, iako kuca na velika vrata, još uvijek nije tako izražen kao u razvijenim zemljama i zbog toga trebamo biti sretni.
Da imaš moć da na svim bilbordima u zemlji istakneš neku poruku, kako bi glasila?
Pazi na svoje misli –
Jer mogu da se pretvore u riječi.
Pazi na svoje riječi –
Jer mogu da se pretvore u djela.
Pazi na svoja djela –
Jer mogu da se pretvore u navike.
Pazi na svoje navike –
Jer one sačinjavaju tvoj karakter.
Pazi na svoj karakter –
Jer od njega zavisi tvoja sudbina.
Lao Ce