Društvo nam konstantno pokazuje kakve svijetu dajemo pouke. Kakve zanimljive priče naša djeca treba da zapamte. A ne pokazuje nam da je život moguć, ne da promijeni red sudbine, nego da isprazni prepunjene spremnike naše memorije, i svede jedan svijet na bitnost postojanja.
Da li je moguće prevazići različitosti i da li Drugost zastupa više segmenata? Jedina specifična šovinistička ideologija je zapravo kulturna, a odnosi se na održavanje isključivog kolektivnog identiteta i pripadnosti, čime dodatno štiti domaći teritorij i resurse od stranaca.
Bitnost svojstva koje stoji između Drugog i Drugačijeg jeste Različitost. Pripadnost Drugačijem automatski isključuje pripadanje Drugom, ali uključuje pripadnost nekom nadnacionalnom. Primjer, Bosanac može sebe smatrati Evropljaninom, ali zato neće postati Makedoncem ili Italijanom.
Mnogi su uvjereni da će, možda, neka buduća potomstva u zajedničkoj evropskoj državi živjeti blisko, možda će se identitet dijeliti ili stvarati prema kontinentalnom nacionalnom identitetu. Međutim da bi se to uradilo, svi mi, krenuvši od nas Bosanaca, ali i Hercegovaca u širem smislu te riječi, trebamo se prestati sukobiti na etničkoj i nacionalnoj osnovi. Oblici nacionalizma, šovinizma, u najgorem slučaju neofašizma i etničke nepodnošljivosti nisu međusobno neovisne pojave, kao što to nisu ni geografske strane svijeta ili klime. Prije izgledaju kao oblici stare neizliječene bolesti koja se manifestuje na novim različitim mjestima i sa nepoznatim daljim ishodima.
Da li imamo mogućnost izbora?
U čovjekovom životu postoje nebrojene patnje, zastupljene u okviru tonaliteta o epistemi, partikuli, identitetima i njihovim proturječjima. Možda se na ovakav način može koncipirati sadržaj svijeta. Tako je zapravo i bilo, tako je i sada. Nebrojene patnje se, uglavnom, odnose na pripadnost rasi, naciji, seksualnim sklonostima. Problem je zapravo u toj pripadnosti. Kada čovjek ne bi osjećao potrebu da nečemu pripada, nego da je to što jeste, izbjegao bi se jaz između Drugog i Drugačijeg, ne bi postojala Različitost.
Samo djelovanjem, pozitivnim gledanjem na svijet, ne prezirući nikoga zato što nije kao Ja, može se ostvariti napredak društva u Bosni. Zatvarati se u vlastiti tor i priznavati samo Sebe i Sebi Slične dovodi do rascjepa ljudskog identiteta, proizvodnje mržnje doziranom savršenstvom slike o Sebi. Pored patnji, postoje i nebrojene mogućnosti, malih osobnih zadovoljstava, okom primjetnih sretnih trenutaka, a sve to oslobođeno od sadržaja globalne etike, estetike, emancipacije ili planetarne pripadnosti nečemu.
Trebamo iskoristiti različitosti da bismo prevazišli razlike.