Slušanje muzike jedna je od muzičkih aktivnosti kojoj se dugi niz godina nije posvećivala pažnja kakvu zaslužuje. Naučnici u svijetu su u prošlom vijeku ozbiljnije počeli da se bave mišlju da slušanje muzike nije tek puko „ slušanje“; na osnovu ove ideje, počeli su da se vrše razni ekperimenti i istraživanja, koji su nas doveli do začuđujućih rezultata. Naime, slušanje je jedna od prvih aktivnosti koje smo sposobni iskusiti još u prenatalnom periodu. Zatim, slušajući naš mozak počinje da registruje i djeluje na mnogo višem nivou nego kada je riječ o funkcionisanju bez slušanja muzike.
Međunarodno udruženje za procjenu postignuća u obrazovanju je još davne 1988. godine sprovelo testiranje da bi se odredilo koliko su četrnaestogodišnji učenici širom svijeta vješti u prirodnim naukama. Od ukupno sedamnaest zemalja koje su učestvovale u istraživanju, začuđujući podatak bio je taj da su upravo učenici iz Amerike koja utroši dvadeset devet puta više vremena na predmete matematike i prirodnih nauka nego u bilo kojoj drugoj zemlji u svijetu, zauzeli tek poražavajuće četrnaesto mjesto. Prva tri mjesta zauzele su Mađarska, Japan i Holandija. Za osnovno – školsko obrazovanje u ovim zemljama karakteristično je to da je muzičko obrazovanje dio nastavnog programa sa kojim se počinje već u vrtiću. Muzički programi u ovim zemljama bili su impresivni i oni su razlog viskom postignuću iz oblasti matematike i prirodnih nauka Muzika angažuje i lijevu i desnu hemisferu mozga, pa se na ovaj način učenje znatno pospješuje.
Sve ovo samo je mali dio jedne mnogo značajnije cjeline. Ipak, ono što mene najviše intrigira je to da su nam u ovom, 21. vijeku svi ovi podaci dostupni i pripremljeni za korištenje. Nama je preostalo samo da sve pomenuto, u ovom slučaju, uvrstimo u nastavni program u našim školama. Nažalost, istraživanja na ovu temu pokazuju da se u istom tom programu ne nalazi prostor za obradu ovih elemenata, te u praksi slušanje muzike npr. nije integrisano u aktivnosti i ishode drugih nastavnih predmeta. U svijetu odavno postoji pojam krozkulikularnog programa koji ovo omogućava. U svijetu su odavno shvatili važnost nastave muzike i već ubiru plodove pomenutih istraživanja.
Svjesni smo stanja u društvu. Nažalost, rađa se sve manje djece, a sve više njih se okreće se porocima i kreće stranputicom. Krajnje je vrijeme da se ostavimo betoniranja parkova, projektovanja fontana na kružnim tokovima, osvjetljavanja puteva kojim sedmično prođu dva čovjeka, a više od svega-krajnje je vrijeme da omladini kao kulturno-umjetnički sadržaj dostupan svima, na Trgu Krajine prestanemo prezentovati trećerazredne folk-izvođače u svrhu manipulacije svijesti i ukusa. Imamo mi mnogo, mnogo preča posla. Jedan od ključnih je da se u svakoj oblasti, od ekonomije, preko sporta, od obrazovanja, pa do umjetnosti konačno zapitamo kakva nam je strategija i da li ista uopšte postoji? Jedno je sigurno- ovaj grad ima ljude koji su spremni i koji mogu pružiti konkretna rješenja, a samim tim ovaj grad konačno povesti u 21. vijek, djelima, a ne praznim obećanjima. Samo im treba dati šansu. Moja šansa su izbori i zato sam kandidat na listi Demokratske partije-u ovom društvu nelogičnosti, politika je jedini put da se ostvare neki sasvim drugačiji ciljevi.
