Već je i deplasirano čuditi se neprofesionalizmu medija i značaju koji uživa laž u modernim redakcijama. Ali svejedno se teško pomiriti s opštim prezirom prema istini.
Uz odgovore na pet ključnih pitanja koje mora sadržavati svaka profesionalno suvisla novinska informacija – tko? što? kada? kako? zašto? – prisiljeni smo, radi mentalnoga zdravlja, a i straha od gole dezinformiranosti, obraćati pažnju na ono šesto: kome?
U srijedu u večernjem dnevniku televizija BN objavila je vijest sljedećeg naslova i sadržaja:
ESBR: Ognjen Tadić vodi sa 44,5 %
Prema istraživanju, koje je provela renomirana londonska firma “Konsalting ESBR”, kandidat Srpske demokratske stranke i „Saveza za promjene“ za predsjednika Republike Srpske Ognjen Tadić ima podršku 44,5 odsto građana, dok njegovog protivkandidata iz vladajuće koalicije Milorada Dodika podržava 38,6 odsto građana Srpske. (Vijest su preuzeli i portali: znamo.me, vijesti.ba, bih.time.mk, vazdan.com, agencijanova.com, hercegovina.rs)
Na osnovu ovakve vijesti, emitovane u udarnom terminu, mjesec dana pred izbore, oprezan gledalac može zaključiti da televizija BN nije objektivna, odnosno da se njen informativni program uređuje u izbornom štabu srpskedemokratske stranke. (Fusnota lektoru: nazivi stranaka u BiH pišu se malim početnim slovom, najmanjim fontom koji program podržava. Ovo će biti obrazloženo dan uoči izbora.)
Međutim, kako opreznost prije svega zazire od brzopletosti, oprezan gledalac poći će ipak od pretpostavke da je BN televizija kuća u kojoj se poštuju gledaoci, pa će joj postaviti dva pitanja. Prvo, ko je ta renomirana firma i gdje se i kako renomirala, drugo, kako je i kada istraživanje provedeno?
(Pitanja se medijskim kućama postavljaju ovako, s jednostavnim upitnim riječima ko, kako, kada, gdje, zašto.) Odgovor bi se u pravilu trebao nalaziti u objavljenom tekstu, ali od toga pravila na televizijama vole da odstupe, zbog radi toga što ih kaobajagi ograničava sekundaža. To je naravno slab izgovor, jer brka kratkoću sa jasnoćom.
Srećom, sve više televizija ima i svoje internet stranice, a tamo opet više prostora da doreknu emitovane nedorečenosti.
Pa na internet stranici BN televizije čitamo:
Istraživanje je provedeno od 8. do 13. avgusta ove godine na uzorku od 1.012 građana RS.
Londonska kompanija “Konsalting ESBR” važi za jednu od uglednijih i pouzdanijih marketinško-istraživačkih agencija.
Ova kompanija je poznata i po tome što je učestvovala i kreirala politički marketing u vrijeme izbora nekadašnjeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, te posljednju kampanju premijera Srbije i lidera SNS-a Aleksandra Vučića.
Dakle, na prvo pitanja, ko je firma ESBR, dobili smo odgovor da je to kompanija koja povezuje istraživanja i marketing, odnosno ista ona koja je kreirala i kampanju premijera Srbije i lidera sns-a Aleksandra Vučića. Nije izostao ni odgovor na drugo: istraživanje je trajalo pet dana i obuhvatilo je 1.012 građana.
E sad bi se svako, a ne samo oprezan gledalac, mogao zapitati zašto bi firma koja vodi izborne kampanje provela objektivno istraživanje. Zašto bi radila nešto za šta nije plaćena (objektivno istraživala) umjesto ono za šta jeste (promovisala svog kandidata)?
Pošto iz teksta objavljene vijesti ne vidi za koga ESBR radi, tj. ko je plaća i ko je naručio istraživanje, oprezan gledalac, jednako se suzdržavajući od przopletih zaključaka, kreće u potragu i za tom informacijom. Stvar bi mu olakšao jedan običan link, čak i sasvim mali linkić, na sajt renomirane firme, ali takvog u ekranu nema.
(Linkovi su duša interneta, ono što ga čini suštinski drugačijim od televizije. Oni televizijskog slušaoca pretvaraju u čitajućeg gledaoca. Daju mu slobodu ne samo da bira sadržaje kojima će posvetiti pažnju nego i mogućnost da provjeri njihovu pouzdanost. I posredno, pouzdanost medija koji ih objavljuje.)
Od jedne londonske a pri tom i renomirane firme najmanje što se može očekivati u digitalnoj eri jeste da ima svoj sajt i na njemu dokaze svoje renomiranosti: poslove koje je radila, pohvale, preporuke i nagrade koje je primila. Ali Konsalting ESBR, barem pod tim imenom, ne postoji u googlu. Pod imenom (Consulting ESBR), pojaviće se na prvom mjestu SBR Consulting, koji se bavi prodajom:
Our team not only understand sales, they love it. All have worked in sales and led sales teams successfully. We know what it is like to sell and the issues around being a sales manager. We bring that understanding and empathy to our consultancy work and our training delivery.
Njihov cilj je To liberate the sales potential in both individuals and organisations.
Our philosophy; “We Build People, People Build Companies™”.
(Kad bi to bila tražena firma, možda bi to bilo objašnjenje zašto Srbija sve više liči na privatnu komapniju.)
Međutim, ako se consulting prebaci iza ESBR, i kao takav ponovo pusti u google, pojaviće se izraelska firma E.S.B.R CONSULTING LTD Company Number: 513867556, koja nema partnere ni u Srbiji ni u Bosni, a koja trguje poslovnim informacija. Osim toga i nekakva stranica koja se bavi kompjuterskim i video igricama, esrb.org (The Entertainment Software Rating Board). Budući da ni njegovo vrijeme nije za bacanje ljubopitljivi gledalac ovdje odustaje od daljeg surfanja, sa zaključkom: možda londonska firma koja je radila za premijera Srbije, pod imenom iz naslova vijesti objavljene na BN televiziji zaista postoji, ali onda bi trebalo preispitati značenje riječi renomirana.
Tako ostaje i bez odgovora na drugo pitanje: o kakvom se tačno istraživanju radi? Ko ga je i kako proveo? Šta je tih 1012 građana (pretpostavljamo i građanki) bilo tačno pitano. Jer niko kao marketing ne eksploatiše onu narodnu da je u pitanju pola odgovora.
Sada najzad može mirne savjesti potvrditi svoju sumnju da je BN televizija objavivši ovu vijest prodala svoje gledaoce srpskoj demokratskoj stranci i koaliciji koju ona predvodi. O toj prodaji građana i građanki, kao stoke, strankama i tajkunima, kojom se mediji uglavnom bave, pisao je Viktor Ivančiću knjizi Zašto ne pišem i drugi eseji, (u eseju Siva zona ljubičice bele) i ona kao takva nije novost. Zato je već i deplasirano čuditi se neprofesionalizmu medija i značaju koji uživa laž u modernim redakcijama.
Ali svejedno se teško pomiriti s opštim prezirom prema istini.