Dragi/e moji/e,
Koji/e čitate ovo moje pismo. Zovem se(ne smijem reći) pa ćemo me zvati gospodin X.
Član sam Upravnog odbora Kulturno sportskog centra u jednom gradu. Nedavno smo raspisali konkurs za prijem radnika na mjesto Rukovodilac biblioteke.
Na konkurs se javilo 15 osoba među kojima i ja. Pa što se ne bih prijavio? Konkurs je na neodređeno vrijeme, ja član Upravnog odbora koji donosi odluku i naravno da ćemo glasati za mene.
Mislim, bili smo prilično transparentni. Ja sam profesor sporta i zdravlja, pravo zvanje za rukovodica gradske biblioteke. Da se uvjerite u ovo, napisat ću stručna zvanja svih prijavljenih kandidata/kinja.
Idemo redom:
Kandidatkinja broj 1: prof. bosanskog jezika i književnosti
Kandidatkinja broj 2: diplomirani bibliotekar
Kandidatkinja broj 3: prof. hrvatskog jezika i književnsti
Kandidatkinja broj 4: diplomirani žurnalista
Kandidatkinja broj 5: prof. njemačkog jezika i književnosti
Kandidatkinja broj 6: diplomirani komparista i diplomirani bibliotekar, magistar bibliotekarstva, stručni ispit
Kandidatkinja broj 7: diplomirani pravnik
Kandidat broj 8: Gospodin X profesor sporta i zdravlja
Kandidatkinja broj 9: prof. sociologije i stručni ispit iz bibliotekarstva
Kandidatkinja broj 10: prof. engleskog jezika i književnosti
Kandidatkinja broj 11: bečler – perzijski jezik, književnost i bibliotekarstvo
Kandidat broj 12: prof. sociologije, radio u biblioteci 12 mjeseci
Kandidat broj 13: diplomirani sociolog istraživač
Kandidatkinja broj 14: prof. pedagogije i položen stručni ispit iz bibliotekarstva
Kandidatkinja broj 15: prof. bosanskog jezika i književnosti, položen stručni ispit iz bibliotekarstva
Dakle, dragi/e moji/e, svi oni nisu ispunjavali uslove za bibliotekara/ku, naročito ove što sam boldirao, ovih sedam što su magistrirali, diplomirali bibliotekarstvo, polagali stručne ispite iz bibliotekarstva, radili u biblioteci… To su sve stručna zvanja s kojima mogu raditi kao doktori/ce, ali zaboga ne u biblioteci.
Sve Vam ovo pišem jer mi se ona Markizaa nakačila na kosti. Ne znam šta ona hoće, nema ni fakultet završen.
Doduše, postavila je „pametno“ pitanje na sjednici Općinskog vijeća, da li njen prijatelj, koji je diplomirao političke nauke, može raditi kao doktor u našoj bolnici? Vijećnici/ce su joj odgovorili da može. Eto, šta više hoće od toga!
Žalili su se neki od ovih 15, mi smo ih fino odbili sa obrazloženjem da sam ja napustio sjednicu Upravnog odbora kad se raspravljalo ko fol o njihovim žalbama i kad se glasalo jednoglasno za mene. Pozvali su me da prisustvujem daljem toku sastanka, nakon što su ko fol objektivno razmotrili žalbe.
Markizaa ima original jedne od ovih žalbi i našeg odgovora sa brojem protokola. Ko želi, rado mu može proslijediti.
Ja joj ovim putem poručujem, džaba joj onih 565 osoba koje su podijelile njen tekst o praznim gradovima u Bosni i Hercegovini. Nek i ona i tih 565 napuste BiH, jer mi ionako stvaramo GRAŠAK DRŽAVU, u kojoj će nas par, primljenih na nedređeno vrijeme, sa našim šefovima vladati.
Ko ne zna kako sunce tuđeg neba grije, pitajte Aleksandra Trifunovića, on je pisao o tome!
In memoriam nekad pravnoj državi
*za konkurs