Nešto razmišljam, kad bi nas okupirali vanzemaljci, mislim da bi pobjegli već nakon dva dana.
Zašto? Hajd, kako da objasniš vanzemaljcima nešto što ni mi ne možemo pohvatati. Sistem bez sistema, pravila bez pravila, konkurse bez konkursa.
Namještene konkurse možemo objasniti vrlo lako. Znaš čika vanzemaljac, to ti je kad ja radim na jednom mjestu i raspiše se konkurs samo za mene, s uvjetima koje ja ispunjavam.
Gotova priča!
Međutim, kako da čika vanzemaljcu objasnimo imaginarne, sakrivene konkurse.
Da ipak pokušam objasniti. Vidiš čika vanzemaljac, to ti je kad djevojka završi pedagogiju, uda se i naravno doseli kod muža u njegov grad.
S obzirom da su sva mjesta pedagoga/ica u tom gradu popunjena, djevojka, tj.supruga počinje da volontira u Srednjoj stručnoj školi, gdje se nazire da bi pedagogica koja tu radi, iz zdravstvenih razloga uskoro mogla u penziju.
Sve bi bilo sjajno da se na birou ne nalazi ne tako mali broj pedagoga/ica koji ispunjavaju uslove za zaposlenje: godine staža, stručni ispit, predugo na birou i tako dalje.
Kako god razmišliš konkurs se ne može namjestiti, nikako da se navuku te godine staža, stručni ispit, pa čak i nezavršen pripravnički.
Ali, ipak supruga ima jednu prednost, veliku. Njen muž je član Upravnog odbora te iste škole i plus vijećnik u tom gradu. Uh, čika vanzemaljac, koja je ona sretnica. Udala se i kao dar dobije radno mjesto. Radno mjesto, koje u Bosni djeluje tako imaginarno, nestvarno.
Eeee eto ga rješenja, ako ne možeš namjestiti konkurs, možeš ga sakriti, pa kao da se nije ni desio. Imaginarno je tako super, nemaš, a imaš.
Informacija o objavi kad i gdje se čuvala kao šifre za aktivaciju nuklearnih bombi.
Konkurs se tajno raspisuje 05.08. u novinama koje taj dan nisu bile u prodaji(ili je neko kupio sve primjerke), dakle zainteresovani kandidati/tkinje nisu mogli/e znati da je raspisan.
Kako je ovo mali grad, informacije procure, pa jedan od kandidata pokušava saznati detalje konkursa. Odlazi u Srednju stručnu školu 11.08., gdje mu administrativni radnici kažu da konkurs nije izašao jer se čeka direktorov povratak s godišnjeg.
Konkurs se zatvara 13.08. sa samo jednom prijavljenom kandidatkinjom, suprugom sa početka priče.
Kandidat koji je pokušao saznati informacije prijavljuje se 14.08., i naravno dobija odbijenicu uz obrazloženje da je zakasnio sa prijavom.
Supruga je primljena, na neodređeno, tj.zauvijek na mjesto pedagoga Srednje stručne škole uz uslove bez radnog staža, stručnog ispita, skoro ni dana na birou.
Ništa od toga ne bi bilo upitno, da se recimo na birou nije nalazila djevojka sa sedam godina radnog staža, položenim stručnim ispitom, savršenim preporukama.
Ništa od toga ne bi bilo upitno da kandidat koji je pokušavao saznati detalje konkursa, nije dobio informaciju od administrativnih radnika da konkurs nije raspisan…znači lagali su.
Ništa od toga ne bi bilo upitno da suprug dotične nije član Upravnog odbora, znači u sukobu interesa je.
Eto čika vanzemaljac, nadam se da ti je malo jasnije.
Kandidat se žalio i Ombudsmenu za ljudska prava, naravno bezuspješno.
Žalio se i Upravnom odboru škole, naravno bezuspješno.
Mogao se žaliti i samom Bogu, koja korist, on nije suprug člana Upravnog odbora i vijećnika koji još diže ruku da otplati dug.
Kome se žaliti i za šta se žaliti? Za skrivene, imaginarne konkurse. Ma daj, ko je još vidio koristi od toga!
*za konkurs