Ovih dana se na jednoj internet stranici (koja bi trebala biti zabavnog karaktera) provodi jedna zaista gnušna rasprava- SARAJLIJE i DOŠLJACI u Sarajevu.
Prema mišljenjima nekih arheologa Sarajevo je postojalo još u doba neolita. Pripovijeda se da su prvi stanovnici Sarajeva bili Iliri. Demografska slika Sarajeva se mijenjala onako kako je ko njom vladao.
Pod terminom”došlje” Sarajlijice podrazumijevaju sve one koji nisu rođeni u Sarajevu, a tu su se naselili. To se prvenstveno odnosi na ljude iz Istočne Bosne( u najvećem broju Fočake), te na Sandžaklije. Sada u ovu grupu ubrajaju i Turke jer ih je u posljednje nekolike godine veliki broj došao u Sarajevo na studije. Da budemo otvoreni, ne vole Sarajlijice ni “došlje” iz Tuzle, Zenice, Mostara i uopšteno Hercegovine ali ipak je procenat njihove prisutnosti manji.
U bivšim republika SFRJ postojali su sljedeći centri: Beograd, Zagreb, Sarajevo, Ljubljana, Skoplje i Podgorica(nekadašnji Titograd). Logično je bilo da su ljudi koji su živjeli u manjim, ruralnim mjestima, tražeći svoje parče neba išli u neki od ovih centara. Logično je to jer su tako imali najviše mogućnosti da uspiju, da ostvare svoje ciljeve.
Tako je još za vrijeme Jugoslavije veliki broj Sandžaklija došao u Sarajevo, da bi našao svoju nafaku. Zbog historijskih veza sa Bosnom i Hercegovinom i Sarajevom to im je bio “najbliži” centar. U nesretnom ratu su branili Sarajevo kao da su tu rođeni, davali su svoju krv i svoj život za taj grad. Nakon rata su “okupirali” Ilidžu. Otvorili svoje privatne biznise, za kratko vrijeme se obogatili i postali neprijatelj broj 1 Sarajlijicama. Prozvali su ih bogatim seljacima, koji nose debele lančiće oko vrata, voze mećke i vodaju dobre “ribe”. Uspjeli su nešto ostvariti i to je dovoljan razlog za mržnju isfrustriranim sarajevskim mangupima koji od majke traže 2 KM da odu na kafu.
Fočaci i općenito ljudi koji dolaze iz Istočne Bosne naselili su Sarajevo za vrijeme i nakon rata. Ljudi koji su protjerivani iz svojih gradova, bježeći da spasu žive glave došli su u Sarajevo i ostali tu. Nakon rata su počeli da “okupiraju” javne ustanove kako bi obezbjedili svoju budućnost. Zauzeli su mjesta inferiornim Sarajlijicama koji čekaju da im sve bude servirano i toplo posluženo na pladnju. Naravno, ne žele da se vrate u Foču i druge gradove u kojima je sve zamrlo, u kojima nema investicija,nema bilo kakvih ulaganja. Ne može ih čovjek kriviti, niko od nas se ne bi želio vratiti. Niko ko sebi želi dobro.
Uglavnom, na toj stranici se vodi rasprava kako “Došlje” kvare ugled Sarajeva, kako su ovakvi, kako su onakvi, kako su Sarajlijama uzeli radna mjesta, kako su im djevojke “lake”. Jest, a Sarajke su Marije Magdalene. Jeste, ali dok se ne pogase svjetla pozornice. Kao jedan od najdebilnijih razloga se navodi da djevojke iz manjih gradova dolaze studirati u Sarajevo kako bi uhvatile nekog gradskog momka, da se ne bi više morale vraćati u svoju provinciju. Pa je li one te momke love s pištoljem naslonjenim na glavu? Zar ti momci sami ne biraju? Svaki pojedinac, kad bira svog životnog partnera bira ono što mu odgovara. Ali, ne mogu naše hanume Sarajke oprostiti što im je neka “došlja” otela nekog princa na bijelom konju.
Ja npr znam nekoliko “došlja”, jako dobri prijatelji i znam koliko su ti ljudi uložili truda da bi uspjeli.
Prije pola sata vidim objavu da je moj prijatelj Mersid, inače rođeni Crnogorac osnovao svoju firmu za pružanje pravnih i administrativnih usluga. Isti dan smo završili fakultet,proslavili a onda je on završio nekoliko kurseva, pisao kolumne za nekoliko internet portala, gurao se i uspio. Neka hvala Bogu, baš sam sretna zbog njega. Ja se nisam gurala kao on i zato sam još uvijek tu gdje jesam-na birou.
Moj dobar prijatelj Danijel, rođeni Mostarac bio je drugi najbolji student Prava u našoj generaciji. Momak je završio u roku, provodeći 11 sati za knjigom. Danijel je kupovao specijalnu kafu od 50 KM, da bi ostao budan. Ja sam bila dobar student ali ni približno kao on, jer je on imao jak motiv. Naime, dolazeći iz nefunkcionalne porodice u kojoj je jedva za život imao Danijel je odlučio da će uspjeti. On je godinu završavao u Junu mjeseci i onda bi odlazio da radi 3 mjeseca u Hrvatsku, na baušteli da bi platio upisninu. Danijel je, nakon što je završio fakultet odradio pripravnički i to tako što je išao od jednog do drugog advokata, predavajući CV i moleći da ga prime. Nakon toga, nemajući priliku da se zaposli u Sarajevo otisao je raditi u Tešanj, u opštini, a nakon radnog vremena onda ide raditi kod nekog notara. Danijel spava tek 2, 3 sata dnevno, ali Danijel je uspio kupiti stan, auto, osamostaliti se i početi živjeti kao hadžija. Neka hvala Bogu, nadam se da će mu ići još bolje, on je to zaslužio.
Kažu Sarajlijice da im najviše smeta što “došljaci” ne znaju dobro akcentirati “đes ba”,”ša ima ba”, kažu nisu se uklopili u Sarajevski duh, te ih smatraju manje vrijednim jer im u rodnom listu, u rubrici mjesto rođenja ne piše SARAJEVO. Zbog toga bi se oni lijepo trebali vratiti odakle su došli kako bi sarajevski mamini sinovi mogli mirno živjeti. Šta ćemo onda sa onim Bosancima i Hercegovcima koji su naselili Evropu, prije, za vrijeme i nakon rata. Niko ko je sa Balkana uspio otići u neku evropski uređenu zemlju i ne pomišlja da se vrati. Nisu ludi. Hajde onda da se svi vrate odakle su došli, ali računajući i roditelje ovih novokomponovanih Sarajlijica. Mali je broj onih kojima su otac i majka, te djed i nena/baka, pradjed i pranena/baka rođeni u Sarajevu. Te osobe se mogu nabrojati na prste 2 ruke. A samo su oni autohtoni stanovnici Sarajeva. Hajde onda da vidimo kako će novokomponovani Sarajlijica reći svom ocu i majci da se lijepo vrate odakle su došli. Šta će im roditelji reći na to?
Naravno da i među “došljama” ima svakakvog šljama, ali ne razlikuju se puno ni Sarajlijice. Kažu da mlade “došlje” dolaze u Sarajevo da bi našle nekog gradskog macana i udaju se. Istina, ima toga koliko hoćeš ali da podsjetimo. U vrijeme kad su Sandžaklije žarile Ilidžom Sarajke su trčale za njima. Jedinstven razlog, Sandžaklije su imale para a Sarajkama je to bilo najbitnije. Sada pošto Ilidžom žare Turčini bukvalno nema jednog para a da nije mješavina Turčina i Sarajke ili Sarajlije i Turčinke. Znaju Sarajke i Sarajlije da će Turčini nakon završenog studija da se vrate u Tursku, pa ako bude sreće povest će i njih. O kakvim onda dvostrukim standardima pričamo?
Ja imam jednu predivnu prijateljicu iz Tešnja, koja je nakon završene srednje škole došla u Sarajevo na studije. Nakon što je završila studije nasla je posao u Sarajevu, i tu i ostala. Šta sam ja njoj trebala reći: “Hej Naida, mislim da bi bilo ok da se ti vratiš u Tešanj jer u Sarajevu meni uzimaš radno mjesto”. Nemam ja prava na to.
Naravno, odmah se i daju argumenti kako među “došljama” ima šljama, i svakakvih kriminalaca. Ne sporim, ima i takve ljude treba sporiti ali također ima i kriminalaca među Sarajlijicama. Šta ćemo sa njima?
Na kraju, voljela bih kad bi uspjeli pobijediti svoje frustracije, komplekse i kada bi krivce prestali tražiti u drugima. Svaki naš uspjeh ili neuspjeh je samo naš a sve drugo je samo zatvaranje oči pred istinom.
“Ljudi sa jasnim ciljevima uspjevaju samo zato što znaju kuda idu”!
Za konkurs.