Rajna Dragićević, profesorka sa Filološkog fakulteta u Beogradu poručila je svojim studentima na ceremoniji dodjele diploma da krenu u rat protiv starleta i tajkuna.
Bravo profesorka! Tako treba!
U vrijeme kad se uspjeh mjeri učešćem u nekakvim rialitijima u kojima je cilj biti što gori i gluplji da bi pobijedio, pokazati se u onom najgorem i najprimitivnijem obliku ovom ,još glupljem i primitivnijem gledateljstvu, zaista je osvježenje čuti i pročitati ovakve poruke.
Lično te vrste emisija ne gledam, ali sam dvanaestogodišnjem djetetu iz porodice morala argumentovati zašto mi se ne sviđaju jer „ svi to gledaju“. Objašnjavala sam da je to skupina luzera koji na takav način, dakle izigravajući budale i najčešće se srozavajući ispod minimuma ljudskog dostojanstva pokušavaju postati popularni i doći do novca. Kaže meni dijete : „Pa on je maneken ( kao da je to neko zanimanje, pih) piše mu pored imena,nije gubitnik.“ „Mogu i ja, kažem mu, napisati ispod imena da sam astronaut, pa da li bi mi povjerovali?“
Pitanjima zašto narodne mase vole da gledaju ovakve emisije koje osim kolektivnog zaglupljivanja i promoviranja gluposti nemaju drugu funkciju bave se oni kojima je to struka, dakle sociolozi i psiholozi.Ipak, i ja moram da se zapitam šta akademskog slikara koji tvrdi da ima riješena sva egzistencijalna pitanja te da mu 50.000,00 € nagrade ništa ne znači, tjera da učestvuje u takvim emisijama, zatvara se s ljudima kojima je krajnji domet njihov ili tuđi donji veš odnosno eliminacija istog? Šta jednog , po njegovim riječima obrazovanog i uspješnog čovjeka koji kaže da zgrće novac prodajom slika ,tjera da skreće pažnju javnosti na sebe i to ničim drugo nego stražnjicom svoje žene na kojoj joj Džej Lo zavidi?
One koji šalju čestitke sljedeće sadržine: „Memo čestitamo! Osvjetlao si obraz Bosne i Hercegovine!“ ili „ Naprijed Bosno i Hercegovino opet si pobijedila!“ (Ovo „opet“ valjda se odnosi na pobjedu u takmičenju Granda.) “Glasao sam za Memu, Mema ili kako god mu ime pisali.“ rado bih upitala: Da,glasao si i pobijedio je.I šta ćeš sada ti koji si glasao i kome je smisao života nekoliko mjeseci bila jedna ili druga emisija , šta ćeš sada kad su okončane, pobjednici proglašeni i novac dobili? Hoćeš li čekati narednu sezonu i jedne i druge emisije da bi počeo ponovo živjeti, a u intermecu ćeš živjeti od sjećanja na stare emisije i reprizirati ih? Žalosno.Nemati vlastiti život niti hrabrost da se on, taj naš vlastiti živi pa kakav god da jest ,je i više nego žalosno.A još je žalosnije da vrh snova i maštanja bude fotografisanje sa pobjednikom „Farme“ ili „Zvijezda Granda“, a za one malo hrabrije i smionije učešće u takvim emisijama.
Profesorka je rekla prave riječi jer osim porodice škole su sljedeće instance u kojima se ličnost i karakter formira. Jedna moja prijateljica, inače profesorka Bosanskog jezika i književnosti, a koja radi u jednoj osnovnoj školi mi je ispričala da se silno razočarala učeničkim radovima na temu budućnosti, odnosno nešto u smislu šta žele biti i o čemu maštaju.Osamdeset posto radova se odnosio na svijet showbizza od toga da žele postati svjetski poznati glumci ili pjevači do toga da sanjaju realne, ali po mom mišljenju mizerne snove da postanu lični frizer ili asistent Dženifer Lopez. Zanimljivo je da su djevojčice pokazale veću spremnost u ostvarenju tih svojih snova. Dječaci su sanjali snove koji su i realniji i vrijedni poštovanja.Sportisti su sanjali da budu uspješni sportisti, odlikaši da budu intelektualci, a slabiji učenici su imali snove koji im se lahko mogu i ostvariti.
Zbog svega ovoga što vidim i što znam ja se ,evo iskreno pitam, ko će krenuti u boj protiv starleta i tajkuna, protiv raznoraznih prodavača magle i vlasnika kvadratnih metara!? KO!? Jer ova djeca koja sanjaju da peru kosu nekome to su od nekoga iz kuće pokupila i čula.Dakle mi imamo generacije i generacije zatrovanih i poprilično zaglupljenih.Ko će se boriti!? Teško da na ovu djecu i njihove roditelje iko može računati.Na dočeku tih gore pomenutih pobjednika i u Kaknju i u Sarajevu bilo je više ljudi nego ukupno na svim protestima i demonstracijama u posljednjih pet,a možda i deset godina. I sigurna sam da bi isti ti ljudi složno krenuli u odbranu i starleta i tajkuna i ostalih farmera pa čak i onih koji nikad nisu čuli za npr. Hašima Tačija, ako bi neko pokušao ugasiti te emisije.
Sad će neko upitati odkud ja znam kakvu je ko glupost „izvalio“ u pomenutoj emisiji ako je ne gledam i da sam dobro informisana za nekoga ko tvrdi da to ne prati.Jesam informisana , ali majke mi moje ,što bi rekli Mostarci, ne gledam to.Informisana jesam i to iz poražavajućeg razloga što trećina mojih prijatelja sa Facebooka prati ,prenosi linkove i komentariše ponašanja farmera. Pa čak i veliki broj iintelektualaca podlegao je općoj histeriji i ,kao da gleda Kup UEFA , sjedi, gleda i uživa.
Zato se ja ponovo pitam kome piše uvažena profesorka Rajna Dragićević?