Da je BiH zemlja slucaj i da je ovdje sve moguce, to znamo vec odavno, ali ipak ima jedno pitanje koje mene licno muci vec neko vrijeme, i o kojem potajno, onako sam sa sobom, pocesto raspravljam; Kako to da svaki put u iscekivanju izbora, svi mi anticipiramo velike drustvene promjene, koje ce ovoj ubogoj zemlji donijeti tako dugo prizeljkivano blagostanje, a onda za cudo Bozje, kada dodju prvi rezultati naseg svenarodnog plebiscita, sva nasa ocekivanja padnu u vodu!? Zasto? Pa zato sto negdje pocetkom oktobra, svake druge godine, nas svekoliki puk obuzme neka nepoznata “sila”, koju bih ja nazvao “kolektivnom amnezijom!” Sva nasa ocekivanja, nade u bolje sutra, nase obecanje samima sebi da cemo ovaj put glasati za nekog novog, mladog, pametnog, obrazovanog i nekorumpiranog politicara, spremnog da nas povede u buducnost, jednostavno bivaju zaboravljena ili u najboljem slucaju potisnuta. Tokom predizborne kampanje, smisljene da djeluje na nas cisto psiholoski, sa rokom trajanja samo dok ne prodju izbori, kleptokratska elita nas bombarduje svakojakim pricama o ugrozenim etnosima, bombarduju nas sa novim obecanjima, a da nisu ispunili ni ona stara, a mi u stanju masovne omamljenosti idemo na predizborne skupove, slusamo te “mudre vodje naroda” i aplaudiramo! Na sta? Aplaudiramo na to sto imamo pola miliona nezaposlenih, iako znamo da su ti isti ljudi koje mi uzdizemo na pijadestal drustvenosti, krivi sto imamo armiju ljudi bez posla, aplaudiramo sto su nam u svaku poru drustva utkali korupciju i podobne stranacke tipove, apludiramo sto nam 250 000 ljudi nema zdravstveno osiguranje, aplaudiramo sto su od nas napravili svoje podanike, a mi njih biramo! Kakv apsurd! Po toj logici, koja je nepobitno tacna, mi sebi biramo da nam bude gore! Zdrav razum i logika stvari to nam nikad ne bi dozvolili u normalnim okolnostima, osim na izborima, tad mi patimo od amnezije i ne poznajemo zakone logike! Ima toga jos, nakon izbora, kada prodje famoznih 100 dana, a ono sve po starom, svi se distanciramo od svog izbora i odlucno tvrdimo: “Ja nisam glasao za njih!” A ako nisi ti, nisam ni ja, nije ni Mujo, nije ni Haso, ni niko od nas, a opet oni na vlasti, kako? Nevjerovatna je to stvar, ta logika izbora izmedju dva zla, uvijek glasamo za drugog, za boljeg, za pametnijeg, za postenijeg, a vec dvadeset godina JEDNI TE ISTI NA VLASTI! KAKO?