U našem „malom mistu“ naprave cestu.
Nije to bilo kakva cesta nego baš brza cesta. Kad je prelaziš moraš se pozdraviti sa svojim bližnjima jer, kako reče onomad Pervan Željko u Večernjoj školi, ne znaš hoćeš li živ stići na drugu stranu.
Moraš otvoriti četvore oči ako vidiš a ako ne vidiš dobro nemoj ni izlaziti iz kuće. Za slijepa i slabovidna lica nema prelaza. Nema semafora pa nema ni zvučnih signala, ni taktilne staze. Nema prelaza,nema kretanja- nema slobode. A koga briga,moraš vjerovati da biće nekada. Sada to nije važno, važna je brza cesta. A koštala je uuuuu p… m….. Koja prava, koje slobode. Bježi bolan!
U našem „malom mistu“ nema semafora.
Kome trebaju semafori? Semafori su „retro“. Sad je moderno da se voziš u krug po kružnom toku. I tako, svako malo kružni tok i dok voziš u krug za tobom trči pet pasa lutalica. Nešto razmišljam da ima logike u tome. Kad te već 20 i kusur godina k'o „slijepog“ vodaju u krug zašto se narednih godina ne bismo malo i vozili u krug?
U našem “malom mistu” napraviće i biciklističku stazu. Smislili su i kako. Oduzeće pola trotoara pješacima i ofarbati u crveno. Sad možemo voziti biciklo tri sata po gradu i razvijati kapacitet pluća. Treba se pripremiti za nove doze sumpordioksida i ostalih lebdećih sranja. Moraš biti “vizionar” da bi bio ekološki osvješten i shvatio svrhu ovakve investicije.
Kod nas grad je moderan, sve vrvi od investicija.
Tako su i Kinezi došli i osnovali firmu. KTG ozbiljna firma, imaju malo problema sa Elektrodistribucijom i dozvolama al to oni začas riješe. Naprave Termoelektranu. Što je to posebna Termoelektrana ja Vam opisati ne mogu. Najbolje će Vam je predočiti Gradonačelnik. Kad on ustane da objašnjava Gradskim vijećnicima kakva je to Termoelektrana u njih četvore i oči i uši. Kao kod mene kad prelazim onu cestu. Kapitalni projekt. Kažu sve je već gotovo i završeno samo još da je vidimo. Ako hoćeš da je vidiš moraš biti „vizonar“ i vjerovati gradonačelniku na riječ. Ne možeš je vidjeti nikako ako to nisi.
U našem „malom mistu“ imamo i azil za napuštene pse. Samo još da ga otvore. Kažu uvijek im malo fali. E onda ćemo se u kružnom toku rahat voziti bez pet pasa na zadnjim točkovima, grijaće nas termoelektrana i dva kubika drva.
Ako se usudiš da pitaš zašto, pet godina nakon potpisivanja ugovora o gradnji, i dalje ne vidiš Termoelektranu, onda ti Gradonačelnik, plačnim glasom, objašnjava kako nisi „vizionar“ i tu ti on ne može pomoći . Za deset, petnaest godina, kaže, pominjaćemo mi sve ove “vizionarske poduhvate“.
Kad nam je sada ovako „dobro“, kako će nam tek biti za petnaest godina. Joj jedva čekam da i ja postanem „vizionar“.
*Svaka sličnost sa stvarnim likovima je umišljena (ne morate biti baš toliki „vizionari“)
„za konkurs“