U Ustavu Bosne i Hercegovine stoji kao je to država koja se vodi demokratskim načelima demokratski izabrane vlasti.
Stoji,ali je li to zaista tako?
Jesmo li svi jednaki?
Nismo,i to nam se javno,bez imalo srama i ustručavanja iznese kao nešto što se podrazumjeva.
Uzmimo za primjer porez (harač),gledam neki dan vijesti na kojima ministar nečega (od njih 187 u državi teško im je popamtiti imena i uloge),obrazlaže preraspodjelu sredstava skupljenih porezom,znači novca koji su građani odvojili od svojih ionako više nego skromnih primanja i platili državi.
Platili su zdravstvo,penziono i šta sve ne.
Taj isti ministar kaže kako su zaključili kako jedno Sarajevo ima koeficijent 2,dok su neki drugi kantoni u Federaciji i na recimo o,8.
Na prvu mi ništa nije jasno,ali me zaintrigiralo,jer očito 2 je puno više nego 0,8.
Napravila sam malo istraživanje,i jedini zaključak koji se dao izvući iz toga je da su tamo neki drugi ljudi vrijedniji od drugih.
Na koji način se odlučuje o preraspodjeli prikupljenih sredstava,ko se tu pita,koji su kriteriji pri donošenju tako važnih odluka?
To nam vrli ministar nije objasnio,nije se čak ni potrudio na objasni.
A i zašto bi,mi smo ga izabrali,glasali za njega,onda ne treba da preispitujemo njegove i njemu sličnih odluke,zar ne?
Koliko stvari mi ne znamo,koliko nam se čak i ne kaže?
Zašto jedan kanton vrijedi manje od drugoga,zašto mi plaćamo poreze da bi drugi imali koristi od toga?
I ne,nije bitan porez bitna je neravnopravnost,kako u tome tako i u svemu drugome.
Uzmimo za primjer jednog srčanog bolesnika iz USK i jednoga iz KS,dakle obojica su penzioneri koji su redovno plaćali doprinose,zaradili penziju,malu,ali pošteno stečenu, i obojici treba ista operacija u Tuzli.
Dakle potpuno isti slučajevi,jedina razlika je što će jedan operaciju platiti 5000 KM,dok će drugome sve troškove pokriti zdravstveno osiguranje.
Kako je moguće da ista država ima toliko različitosti?
Ali apsurd postaje još veći ako te probleme sagledamo u lokalnom okviru.
Primjer su učenici i studenti u USK,gdje jedna opština (Velika Kladuša) uredno pokriva troškove putovanja učenicima na svome području,a svakom učeniku ili studentu koji se školuje negdje drugo daje stipendiju (oko 150 KM mjesečno),kolika god ona bila,jer mnogima je to velika pomoć,dok recimo druga općina (Cazin) daje stipendije na neki drugi način i većinom se ne zna ni koji su uslovi,ni kada se treba prijaviti,a nije ni bitno,jer unaprijed je sve raspoređeno.
To znam iz vlstitog iskustva,a i mnogi od mojih kolega.
Mi smo birali tu vlast,oni odlučuju u naše ime, samo bojim se da većina tih izabranih brine samo svoju brigu,brine koliko dnevnica,toplih obroka,putnih troškova i naknada za odvojeni život će skupiti do kraja mjeseca,jer bitno je biti ministar,poslanik,ili šta se već postati može kad te narod naivno izabere.
Narod koji ti povjeruje,koji misli da ćeš napraviti nešto dobro,a ti se zarad poena kod vrha stranke prodaš jeftino,toliko da čak i ne pitaš koliko će to koštati tvoje sugrađane.
Ne pitaš se,ministre, hoće li tvoj komšija sutra umrijeti jer nije imao novac za rutinsku operaciju,a mogao ju je imati besplatno.
Ne,pitaš se hoće li neko djete ići u školu i studirati,jer ta stipendija tebi nije dostatna ni za ručak u nekom finom restoranu,a njemu znači puno.
Mi vas biramo,a vi umjesto da krenete od svoga sela,od svoga grada,da se prvo pobrinete za svoje,više volite svjetla velikoga grada gdje ste manji od makova zrna,ali bitno je da ste tamo,da ste ministar nečega,poslanik u parlamentu,a to što ste nečije lutke na koncu,to je najmanje što vas brine.
Kada bi svaki od vas radio ono što treba,možda ne bismo bili bogati,ali bili bismo JEDNAKI.
Znate onako kako piše u Ustavu vaše vlastite države,one za koju biste trebali brinuti.
(ZA KONKURS)