Tužno, stvarno je tužno kako se naše poglavice igraju sa nama. Ne znam da li smo mi toliko naivni ili su oni toliko pametni pa nikako da ih skontamo? Grme mediji o dekleraciji jedne stranke. Grme mediji još više kada su im njihovi najljući neprijatelji, s kojima zajedno vladaju već 13 godina, na deklaraciju odgovorili. I o tome se priča već deset dana. Jedina tema u medijima je dekleracija SDA o unitarnoj državi i Bajine prijetnje o samostalnosti Republike Srpske, koju i on ima u vidu dekleracije SNSD-a. A sve su to samo mrtva slova na papiru jer, da se razumijemo, nema ni unitarne države ni samostalne Republike Srpske bez odobrenja svjetskih sila. A pogotovo nema bez dogovora svih u Bosni i Hercegovini pa čak i u regionu. Budimo realni, svi mi možemo sanjati i željeti neke stvari. Ali snovi su jedno a realnost je drugo.
I tako bi neko ko dođe sa strane rekao da su dekleracije najveći problem u ovoj državi. Prije nastavka osvrta na dekleracije i probleme treba napomenuti jednu malu „sitinicu“: SDA je istu dekleraciju imala i 2009. i 2015. godine pa se nije pravila nikakva graja, a ne vjerujem u slučajnost da niko tada nije vidio te dekleracije. Siguran sam da ova dekelracija odgovara i jednima i drugima – onima koji su je usvojili „ne znajući“ šta ih čeka i onim drugima koji najviše prašine dižu napadajući je. A zašto bi im odgovaralo da se dižu tenzije u državi? Da se plaši narod? Pa hajde da se vratimo na stvarne probleme:
Bosna i Hercegovina je 12 mjeseci nakon izbora bez vlasti, blokirana. Parlamentarna skupština ne radi, Dom naroda ne radi, ali to ne smeta poslanicima (njih 60) da uredno primaju plate koje iznose 5000 i više KM. Ako na državnom nivou mogu kriviti jedni druge, na nivou Federacije ne mogu, a tamo takođe nema nove vlade 12 mjeseci nakon izbora. Zbog toga su blokirani milioni, po nekim podacima preko milijarde KM predviđenih za realizaciju raznih projekata u državi. Veliki broj ljudi čeka da im otpočne radni odnos u javnim službama, ali ne može jer nema novog budžeta pa im se ne bi mogla isplatiti zarada. Bolje je pričati o dekleraciji zar ne?
A da se tek dotaknemo Republike Srpske. Pred finansijskim kolapsom (samo smo se u ovoj godini zadužili preko 250 miliona KM), nelikvidan budžet, vlada u kojoj sjede ministri bez diploma i koje prate razne afere. Javna preduzeća koja su pred totalnim raspadom, mnoga od njih ne mogu da izmiruju svoje obaveze pa se zadužuju. Elektroprivreda uništena, u njoj je zaposlena brojna „stranačka vojska“ pa je struja za privredu poskupila dva puta ove godine a ide i povećanje struje za domaćinstva. Zdravstvo u "komi" dug zdrastvenih ustanova iznosi preko milijardu. Rafinerija nafte Brod pred gašenjem, Šume RS u višemilionskom minusu, nerazriješena ubistva. Pa o čemu je bolje pričati – o dekelariciji ili o ovim problemima? A da se dotaknemo i problema koji mene najviše pogađa i plaši, a to je egzdus naroda odavde. Ne postoje zvanični podaci koliko ljudi je otišlo, ali prema podacima iz EU i nevladinih organizacija samo je iz BiH u zadnjih 5 godina u zemljama EU radnu vizu dobilo preko 200000 ljudi. Državljanstva se odreklo skoro 100000 ljudi od kraja rata. A na sve to natalitet je u velikome minusu. U Republici Srpskoj je u prvom polugodištu 2019.godine rodjeno dvostruko manje ljudi nego što je umrlo. Pa o čemu je bolje pričati – o dekleracijama ili o ovome?
Lično mislim da je sve iscenirano. Zbog čega? Pa da se ne priča o pravim problemima!