Nevjerovatna količina gluposti i kratkovidnosti krasi političke lidere Bošnjaka u posljednjih 20 godina, ali je možda najveća (i najteža) upravo njihova licemjerna politika prema istočnoj Bosni i njenom stanovništvu. Stanovništvu, koje se u ime „bošnjačkih nacionalnih interesa“ predalo goloruko „đeneralu“ Mladiću i njegovim Tigrovima, Orlovima, Škorpionima i ostalim miroljubivim životinjama...
Podsjećanja radi, nakon pada Srebrenice „đeneral“ je izvojevao svoju istorijsku bitku i poslije bune protiv dahija se osvetio i Turcima u istočnoj Bosni. Kasnije je taj njegov „vojnički podvig“ okarakterisan kao genocid koji je podrazumijevao masovna planska ubistva velikog broja bošnjačkih muškaraca i dječaka između 12 i 77 godina.
Mnogi srpski lideri i danas demantuju genocid, tvrdeći kako je masovno ubistvo od preko 8.000 Bošnjaka znatno preuveličano, da vlada Republike Srpske nije imala nikakvu politiku istrebljivanja, ili barem da je obim ratnog zločina znatno preuveličan. Jedan od najčešće korištenih argumenata, kako političkih lidera, tako i optuženih ratnih zločinaca je taj da su muškarci u Srebrenici bili pripadnici ARBiH i samim tim legitimna vojna meta „đenerala“.
Ko su bili ubijeni Srebreničani?! Vojnici ili civili?
2004. godine, bošnjački lideri i zastupnici okupljeni pod stranačke kišobrane SDA i SBiH svojom kratkovidnom odlukom, a kako bi osigurali glasove na narednim izborima, uvode u boračko pravo porodice ubijenih Srebreničana. Na taj način, bošnjački politički predstavnici, ali i predstavnici srebreničkih žrtava, pristaju na tvrdnje optuženih ratnih zločinaca po kojima su muškarci i dječaci u Srebrenici bila legitimna vojna meta kao pripadnici ARBiH.
Danas, 16. godina nakon genocida u Srebrenici i 7 godina nakon usvajanja ovog sramnog zakona otvorilo se pitanje civilnih žrtava rata koje su uvedene u Zakon o pravima branilaca i članova njihovih porodica. Politički predstavnici koji nisu bili dio političke trgovine SDA i SBiH 2004. godine insistiraju da se ove žrtve obuhvate nekim drugim zakonskim propisom, dok predstavnici SDA opet vode licemjernu politiku u kojoj nastoje mobilizirati što veći broj preživjelih Srebreničana i predstaviti im ovaj potez nove vlasti (čiji su i oni dio) kao udar na njih i njihovo dostojanstvo.
Tako je prije par dana Mirsad Kebo, potpredsjednik FBiH i član predsjedništva SDA u razgovoru sa predstavnicima Srebreničana izjavio:
“Mislim da nikome ne treba objašnjavati kako su jula ’95. godine svi Srebreničani bili angažovani u odbrani grada, jer su ih Ujedinjene nacije napustile. Stoga se nikome ne moramo pravdati, tim prije što postoji presuda u kojoj jasno piše da je u Srebrenici učinjen genocid. Niko od nas nije protiv revizije. Naprotiv, ona ima našu punu podršku, ali stradalnici Srebrenice treba da budu zaštićeni naprosto zato što je tamo izvršen genocid.”
Na istom sastanku, Fahrudin Hasanović, predsjednik Saveza RVI Tuzlanskog kantona i kadar SDA je svojom izjavom dodatno obrazložio Kebinu izjavu i potvrdio da nije riječ o nespretnoj izjavi Mirsada Kebe, već jasnom opredjeljenju SDA da svoje pogrešne odluke obrazloži činjenicom da ubijeni Srebreničani i jesu bili pripadnici ARBiH.
“Zna li predsjednik FBiH šta se jula ’95. događalo u Srebrenici? Zna li da je postojala naredba Predsjedništva RBiH iz juna ’95. o sveopštoj mobilizaciji u Srebrenici? U toj je naredbi pisalo da se mobilišu svi od 16 do 70 godina kako bi se odbranila Srebrenica. Naredbu je potpisao Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva RBiH! “, izjavio je Fahrudin Hasanović.
Jasno je da ovakvim pristupom SDA opet pokušava politički naplatiti činjenicu da se desio genocid u Srebrenici. Činjenicu, koju su oni sami počeli osporavati 2004. godine uvodeći u boračko pravo preživjele Srebreničane i time dali vjetar u leđa „đeneralovim“ tvrdnjama o legitimnoj vojnoj meti, a sve u cilju dobijanja izbora te 2004. godine.
Za kraj nam ostaje za vidjeti da li će SDA prihvatiti svoje pogreške i kao dio nove vlasti pronaći rješenje za ubijene Srebreničane ili će se unutar vlasti početi ponašati kao njihov dugogodišnji partner SBiH, tj. kao opozicija unutar vlasti i time rizikovati da odbranom svojih nepromišljenih odluka da vjetar u leđa „đeneralu“ i „đeneralima“.
