Kad sam se poslije rata vratila u Sarajevo, relativno brzo sam naišla na ženu pod hidžabom. Imale smo dvadesetak i nešto godina, ona dvije manje nego ja. Dala mi je posao, naučila me svemu i svačemu, a ja sam u nju gledala kao u televizor. Maša mi je znala reći kako ni o kome ne pričam kao o Đermani. Takva energija, takav zafrkant, takav pametnjaković, takva brzica i duh i smijeh i bistrina…she's something else..tako sam ja taj prvi hidžab u svojoj neposrednoj blizini registrovala cijelih pet desetinki, dok mi se žena koja ga nosi nije obratila.
Kako se poslije nisam upoznavala sa drugim pokrivenim ženama, ostala mi je predrasuda da se ispod svakog hidžaba na ulici krije jedna Đermana.