Ima li u Bosni i Hercegovini porodičnog nasilja?Ko je strana koja izvuče „deblji kraj“?Ima li nasilja više nego što se misli?
Odgovor na prvo pitanje je – DA, a odgovor na drugo pitanje se zna-slabiji.Odgovora i to pouzdanog na treće pitanje nema.
Nasilja ima i to ne samo porodičnog.Čak tvrdim da je najmanje od svih vrsta nasilja upravo porodičnog najmanje.Istina porodično ostavlja najteže posljedice,najdublje rane i koliko god da ga ima-ima ga i previše.Porodica treba da štiti pojedinca,to treba da je mjesto gdje se individua osjeća najsigurnije i gdje će pobjeći kad zagusti na svim drugim mjestima.Barem je kod mene takav slučaj.
Ipak,u tradicionalno patrijarhalnim državama na brdovitom Balkanu porodičnog nasilja nema nimalo više,a vjerojatno ga ima i manje nego u razvijenom dijelu zapadnog svijeta bez obzira na to što zapadni svijet tvrdi drugačije i što nas-žene uvjerava da nas muž zlostavlja (psihički) svaki put kad nam obeća pa slaže da ćemo u shoping.
Zašto mislim da je problem prenapuhan?Zato što je glavni adut ovih raznoraznih bjelosvjetskih udruženja i organizacija u tvrdnji da je siromaštvo i nerazvijenost naše,a tako i susjednih država,neprosvijećenost ženskog roda koji još ,smatra se ,nije na nivou početka dvadesetog stoljeća zbog duboko ukorijenjenog patrijarhalnog načina života ključni uzrok porodičnom nasilju.
Dakle iz njihovih stručnih analiza da se zaključiti da je patrijarhalni način života uzrok svom zlu, odnosno da se naši preci muškog roda nisu bavili ničim drugim nego razvijanjem tehnika zlostavljanja svoje žene i svoje djece,te pružanjem moralne podrške ostalim junačinama iz obitelji da i oni ustraju na takvom ponašanju i svi zajedno to ostavili u amanet sadašnjoj generaciji muškaraca tj. našim očevima,braći,muževima,a oni će ostaviti svojim sinovima.
Naše prapranane ili praprabake,kako je kome milije, opet ostavljale su u amanet svojim kćerima,snahama itd. da šute i trpe.
E ,ovdje nešto ne štima:lanac se negdje prekinuo i neko je zakazao dal muški dal ženski preci pa su se žene okuražile i počele same od sebe ići u školu,zapošljavati se,pa još su i glas podigle i ukazale na nasilje.
Ili one to same nisu ni skontale dok im ovi bjelosvjetski stručnjaci i analitičari nisu ukazali na njihov loš i jadan život?
Šalu na stranu,do sada sam ironizirala,ali moram ovo da privodim kraju pa ću to ozbiljno uraditi.
Dakle zaključak slijedi da je patrijarhat zlo koje nam je ostavilo u amanet porodično naslje i zadatak svih nas na čelu sa ovim bjelosvjetskim stručnjacima i analitičarima jeste da zatremo svaki trun tog patrijarhata dok mu se ime ne zatre.A uslov za to je : muškarce pod papuču.Pa ćemo onda raditi šta nam je volja jer sada radimo ono što se očekuje od nas.
Ok,tako misle ovi što o svemu imaju stav i očekuju da bude prihvaćen.
Ja ne mislim.
Smatram da pretjeruje i DW i kojekakve „najnovije studije“ o uticaju ovog ili onog na život žene i njeno prihvaćanje uloge žrtve i bla,bla,bla…
O ovome bi se dalo pisati i pričati nadugo i naširoko,iznositi dobre i loše strane načina života naših predaka a sada i nas,jer sigurno da patrijarhalni način života nije bio samo negativan.Bilo kako bilo smatram da zlostavljanje nije kultura življenja i ponašanja na našim prostorima kako nas ubjeđuje DW ili neki drugi medij u nečijoj službi.Ima slučajeva koji na to ukazuju,ali sigurno je kroz stoljeća ,a i u današnjem vremenu mnogo više porodica bila oslonac nego destruktivan faktor.