Ko je žrtva provedene “privatizacije” JP Direkcije za izgradnju Tuzla?
Nakon što je “privatizacija” prohujala po kancelarijama i hodnicima Direkcije, nije prošlo dugo vremena a vodeći kadrovi zajedno sa upravom napustili su svoja radna mjesta. Neki su bili na samom kraju radnog vijeka dok su ostali pronašli novi posao.
Direkcija je ostala bez kadrova, bez imovine i novca pa je izgradnja stambeno-poslovnog objekta na Sjenjaku bila je zaustavljena.
Kako je mogla da traje i dalje ta Direkcija gotovo sedam godina!?
Oni koji su otišli iz Direkcije u to vrijeme sa nevjericom su se pitali kako je moguće da je opet nastavljeno građenje objekata?
Sa čuđenjem su gledali dva nova velika gradilišta, prvo je bilo na lokaciji Brčanska Malta a drugo kod Stadiona Tušanj. Oni su se i dalje pitali jer su znali da su napustili prezaduženu Direkciju, ne samo sa teretom presuda za štete nastale slijeganjem tla, znali su da je prije nego je izvršena sudska registracija “privatizacije” Dirakcije, novembra 2003.godine obavljeno kreditno zaduženje ove firme kod Banke za iznos od 1.200.000,00 KM, te da ta sredstva nisu uložena u izgradnju novog objekta, već da su uložena u dato “obećanje” da će Direkcija voditi izgradnju objekata na Stupinama B-1 i B-2.
Ko je “obećanje” dao a ko je povjerovao da će se dato obećanje ispuniti to pamte svi koji su se našli u Direkciji 2003.godine. Oni su tada svjedočili presudnoj borbi za prevlast na “mrestilištu lososa” i svi su znali i vidjeli da je u toj borbi nekad “mladi medvjed” koristivši se “intelektualnim sileđijstvom” otjerao starog medvjeda.
Nije se ovdje radilo o smjeni generacija, mladi medvjed je postao vođa u svom pravom čoporu bez borbe, njemu je njegov stari dobri medvjed prepustio prestolje na način kako to čine plemenita bića, onako očinski pri punoj svijesti da ovaj život teče i prolazi, te da mlađa bića nakon što stasaju prirodno zauzimaju važna i odgovorna mjesta kako bi na svijet sa sobom donijela mladalačku energiju.
Desilo se, medjuti da je ovaj mladi medvjed bio tako laka koraka i pameti, pa je odmah potrčao da zaskoči drugog starog medvjeda, koji je imao sasvim drugi čopor, i da ga otjera sa mrestilišta daleko u šumu.
Potom se mirno, taj mladi, žilavi, gumeni medvjed vratio u svoj čopor i znao je da je od tada mrestilište lososa samo njegovo.
Pa gdje su ulozena ta zamašna kreditna sredstva Direkcije?
U to vrijeme cijelu Tuzlu je zagrijala priča da se planira sanacija Pinge, te da je čak moguće da se na toj deponiji smeća kojim se zatrpavala stara močvara, pristupi pripremi terena za izgradnju jezera i setalista.
Onaj koji je povjerovao u dato obećanje da ce Direkcija graditi objekte na Stupinama, uložio je kreditna sredstva od 1,2 miliona KM u sanaciju Pinge i izgradnju prvog jezera na ovoj lokaciji.
Tada je lokalna vlast obznanila kako je JP Direkcija za obnovu i izgradnju firma koja raspolaže sa “extra profitom”, koji se eto dostigao pa se “daje prilika” da se višak para uloži u izgradnju nove lokacije koja treba da bude odraz realizacije “genijalne” ideje.
Šta je zapravo bilo “genijalno”, zbog čega uposlenici ove Direkcije osjećaju gorčinu; Banci je te kreditne pare vraćala Direkcija u vrijeme izgradnje SPO “Sjenjak II”, koji se gradio iz finansijskih sredstava suinvestitora “Omega” i kupaca – udružioca sredstava. Upravo iz ovih sredstava morala je Direkcija vraćati kredit koji je plasiran za izgradnju jezera na Pingi, i ispunjavati ostale zakonske obaveze.
Zakonska obaveza da se objekat završi u roku nije ispunjena, a odgovornost za kašnjenje visila je zlokobno na vratima Direkcije.
Zašto nije ispunjeno dato “obećanje” i zbog čega Direkcija nije gradila objekte “B-1” i “B-2” na Stupinama?
Procedura dodjele gradskog građevinskog zemljišta za izgradnju propisana je Zakonom i odredbama općinske Odluke o uslovima i načinu dodjele građevinskog zemljišta. Uslovi i način dodjele zemljišta objavljuju se Konkursom, pa je bilo moguće uočiti da se u jednom konkursu renta plaća u ratama, dakle obročno što je povoljno za ponudioca, dok se u drugom konkursu ova renta mora platiti odjednom u punom iznosu.
Ko je taj ko je mogao tako da mijenja uslove dodjele zemljišta, da jednom kaže da se renta plaća u ratama, a u drugom slučaju odjednom; pa je tako bilo kada je objavljen konkurs za “B-1” i “B-2” , da se renta ovaj put plaća odjednom a zapravo radilo se o znatnim sredstvima, koja je Direkcija mogla imati samo sa novim zaduživanjem kod Banke. Ali Banka je već dala novac Direkciji , pa više neće dalje da daje…
Taj koji je mijenjao način plaćanja rente je Općinsko vijeće, to se zna; dakle to nije radio pojedinac!?
A ko je predlagač izmjene Odluke o načinu i uslovima dodjele građevinskog zemljišta; ko se to igrao sa odredbom o renti pa je do te mjere razmekšao, da je ona imala sudbinu da prouzrokuje uginuće poput onog malog pačeta koje je dječija okrutnost ugnjavila da se ono konačno i utušilo u barici na kojoj je do tada moglo da pliva.
Trebalo je imati zaštitu, trebalo se sakriti iza nečega, trebalo je imati vlastito uvjerenje da se dato “obećanje” ne može ispuniti, jer je to eto u ovom slučaju mutiralo u kršenje propisa i odluka Općinskog vijeća.
A šta ako to ne bude dovoljno da se opravda dato obećanje, mučio se dužnik!?
Tada se kod dužnika počinje stvarati otpor i ljutnja prema onome kome je dato obećanje, pa se propituje: Ko je taj kome je dato obećanje? Ah to je Direkcija! U toj agoniji dužnik spoznaje svijest o “biću nove vlasničke politike”, nakon što je razgraničio da je “stara vlasnička politika” bila vođena u JP Direkciji, da su tada “moćnici” u Direkciji mogli da raspisuju konkurse za dodjelu zemljišta, da su mogli da odlučuju koga će da odaberu a koga da odbace!
Tako je “nova svijest” koja je dala “obećanje” odbacila “staru Direkciju” dodajući teške pogrde opijena od olakšanja jer je vrijeme ”stare vlasničke politike“ konačno završeno.
Nastupilo je novo doba. Općina Tuzla je i dalje imala na obzorju Direkciju, ali ona je negdje već udaljena od centra zbivanja, plutala kao ukleti brod, bez jedara, spaljena i crna.
U toku 2005.godine kupci/udružioci sredstava SPO ” Sjenjak II” čekaju završetak objekta više od godinu dana. “Ukleti brod” se ljuljao na moru bez daška vjetra i svi su na njemu već spavali, umorni i obeshrabljeni.
Kada su jednog dana, te iste godine, uposlenici Direkcije bili probuđeni iz kome, ugledali su novu zastavu na brodu, nova jedra, brod se osvježavao novom bojom. Saznali su da brod nosi isto ime, da je to Direkcija, ali sve je bilo drugačije; poletno su projektovali novi objekat čija je izgradnja otpočela 2006.godine. Tih dana su bili i na televiziji, povod je uspjeh na natječaju za projektovanje sportskog stadiona “Tušanj”. Konačno su osjećali da su “uvažavani”, da imaju ”budućnost”.
I zaista bilo je tu puno osmjeha, i to u zgradi Općine, pa još u sali za sjednice Kolegija Općinskog načelnika. Bilo je svečano, te je tako javnosti upućena slika sretne i perspektivne Direkcije, nacifrane poput novogodišnje jelke.
Objavljuje se da slijedi izgradnja objekta na lokaciji Brčanska Malta. Nikome nije bilo čudno što se Direkcija ponovno kreditno zadužuje kod Banke. “Top” lokacija na Brčanskoj Malti brzo je privukla kupce koji su odmah uplatili dio sredstava za izgradnju objekta.
Danas su ti kupci umorni i prevareni ljudi koji čekaju i ne mogu da nađu put iz vlastite noćne more.
Uposlenici Direkcije, nakon svih dugih godina, napokon su shvatili da je, posljednje buđenje Direkcije nakon što je nestala sablast “ukletog broda” ova kuca imala je sasvim drugu prirodu , drugu namjenu, imala je novu funkciju.
Desio se preobražaj u bespoštednoj borbi za opstanak; ona se više nije bavila izgradnjom, projektovanjem i nadzorom, ona je bila ekspozitura sui generis, koja je obavljala transfer novca prema Općini Tuzla, a osnov transfera je kupovina “extra” skupih lokacija na Brčanskoj Malti i kod Stadiona Tušanj.
Ove lokacije su plaćene Općini i ovaj put iz kreditnih sredstava Direkcije i sredstava kupaca koji su izvršili avansne uplate.
U konačnici Direkcija se u 2010.godini, poput broda iz filma “Posejdonova avantura” prevrnula u moru dugova, te tako danas pluta sa trupom okrenutim u položaju uginule krupne ribe, a u izokrenutom brodskom truplu hodaju nesretne skupine ljudi, koje se ne razdvajaju, već se mimoilaze nijemo u susretanju dok svako na svoj način traži izlaz iz prevrnutog broda: prvi su vlasnici objekta B-9 Stupine, druga skupina su kupci stanova i poslovnih prostora na SPO ”15.maj”, treći su kupci na SPO ”Stadion”, četvrta skupina su uposlenici Direkcije u zgradi “Jupiter”.
Pa šta je tada moglo da stvori sliku da JP Direkcija ima “extra profit” u vrijeme “stare vlasničke politike” kada je ona upravljala imovinom Fonda za sanaciju šteta i Fonda za uređenje i korištenje građevinskog zemljišta mada pri tome nikada u svojim finansijskim dokumentima nije imala iskazan extra profit.
Onaj ko je tvrdio da je Direkcija imala extra profit imao je privid da “extra ovlaštenja“ Direkcije , koja su tada trebala da budu preuzeta zajedno sa imovinom, i vuku za sobom “extra obaveze” (namirenje svih obaveza po presudama suda po osnovu odgovornosti Fonda šteta i Fonda za uređenje građevinskog zemljišta), te mu se krivo pričinilo da su “extra obaveze” manje od “extra ovlaštenja” i zaletilo se “ono”, pa šta bude!
Dakle, ko je zapravo vraćao kreditna sredstva Direkcije uložena u sanaciju i izgradnju jezera na Pingi. To su bili udružioci sredstava Direkcije, kupci stanova i poslovnih prostora, koji su počev od prvog objekta na Sjenjaku, potom i na lokaciji Brčanska Malta i stadion Tušanj izvršili uplate na račun Direkcije. Ovi ljudi plaćaju taj kredit i sa višegodišnjim čekanjem stanova koji su već odavno trebali biti završeni i njima predati.
Autor: Alida Hrustanbegović
Tuzla, 27.02.2014