Svako malo mediji nas bombarduju starletama, jer ucrnjačenu javnost odavno ne dotiče crna hronika, a golotinja je bezvremenska i prodaje sve – od igle do lokomotive.
Najnovija senzacija u balkanskom svijetu starleta je tuzlanska starleta Maca Diskrecija. Njenom pojavom u medijima Bosna je konačno dobila starletu dostojnu srpskih, a građani Bosne, iako je pljuju, pritom ne skidajući oči s nje, počeli su osjećati svojevrstan ponos otkako je Maca postala dio novog nakaradnog reality show-a Parovi. Jer, sve što je nakaradno, nama je privlačno. A i konačno imamo dostojnu predstavnicu lijepe nam zemlje, predstavnicu naše stvarnosti, ogledalo nas samih.
Ko sam ja i ko je Maca?
Obje smo žiteljke iste zemlje, s tim da jedna, reklo bi se na prvu, ima mozga, ali osim njega nema ništa drugo, dok druga nema mozga, ali zato ima sve ostalo – novac, slavu i slobodnog vremena na pretek. Ja od navedenog nemam čak ni slobodnog vremena.
Odmalena su me učili da su obrazovanje, trud i rad garancija uspjeha kako na poslovnom, tako i na privatnom planu. U skladu s takvim, rano usađenim, uvjerenjima osnovnu i srednju školu, dodiplomski i postdiplomski završih kao odličan i uzoran učenik i student, u roku. Od doktorata odustah jer nakon postdiplomskog shvatih da ono čemu su me učili ne pije vode na bh. tlu. O Macinom obrazovanju ne nađoh podatke, valjda iz razloga što ono kod nas zaista nije ni bitno. Na prvu se doima da osim knjige i diploma, nizašta drugo nisam imala interesovanja. E, pa varate se!
Osim što živimo u istoj državi, Maca i ja imamo još jednu zajedničku – obje smo bile (ona bila, ja još uvijek jesam) nezadovoljne veličinom svojih sisa. Ne znam kad se njoj javila želja za njihovim povećanjem, ali ja o tome maštam otkako sam u srednjoj spoznala da od struka nagore više nalikujem školskim drugarima, nego drugaricama. Imala sam namjeru tu maštu pretvoriti u stvarnost nakon što završim dodiplomski, zaposlim se i zaradim za taj zahvat. Međutim, posla nije bilo ni na vidiku, a s njim ni mojih sisa. Pomalo razočarana nastavih školovanje zahvaljujući kreditu svojih roditelja, jer moja diploma, vječita spremnost na usavršavanje i zavidan entuzijazam nisu predstavljali ovdašnjim poslodavcima ni osnov za zaposlenje, tako da nisam mogla nastaviti usavršavanje o sopstvenom trošku kao što sam godinama planirala. I, tako su moji roditelji podigli kredit i poslali me na dalje školovanje, s nadom da će njihov budući magistar imati normalne uvjete za život nakon još jedne diplome. Nažalost, grdno su se prevarili.
Prošle su 4 godine otkako sam magistrirala (ne sjećam se više ni na koju temu, jer me niko i ne pita o mom obrazovanju) a u mom životu se ništa značajno nije promijenilo, osim što mi se posao i sise čine sve daljima, a s njima i formiranje porodice, odnosno slika uspješne i sretne individue. Nisu meni sise prepreka za udaju i majčinstvo, da se razumijemo. Kad je Golubović uspio naći svoju životnu saputnicu, naći će se već neko ko bi i mene oženio. Te sise su moj svakodnevni podsjetnik na ono što je na našim prostorima bitno, dokaz da diplomama kojim sam se zakitila, mogu zakititi mačkov rep, simbol sopstvenog mi neuspjeha. Jer, sise prodiru tamo gdje znanje ne može – u medije, u državne institucije, odnosno u sve društvene sfere.
Iako sam imala 8 godina prednosti u odnosu na Macu, nisam ostvarila ništa značajno za razliku od nje. Maca je od starta znala čime da se izbori za svoje mjesto pod našim tmurnim nebom – sisama. Jer, na bilo koja vrata najprije ulaze sise, a potom sve ostalo. Moja nekadašnja interna zajebancija da sam od svojih trebala tražiti novac za sise umjesto što sam tražila za školovanje, vremenom je prerasla u činjenicu. Dosad bi mi se itekako isplatilo, pa bih zarađivala i do 500 eura dnevno kao Maca, umjesto klimavih 150 eura mjesečno.
Kad sve sagledam, dolazim samo do jednog – Maca je izuzetno inteligentna, iako većina tvrdi suprotno a ja, ja sam glupa, iako svakodnevno slušam o svojoj „zavidnoj inteligenciji“. Maca je pravi primjer uspješnog investitora, dok su sve investicije mojih roditelja u moje obrazovanje čisti promašaj. Svakako će Maca sutra od svog, meni vrtoglavog, honorara kupiti mnoštvo diploma i biće dr.sc. Maca Diskrecija. Srećem ja takve Mace svakodnevno kroz svoj volonterski posao, a to što ih moram persirati, podnosim jedino zahvaljujući tome što su me naučili da persiranje ne znači isključivo odavanje poštovanja, ono ukazuje i na distancu.
Maca je eksponiranjem kupljenih sisa pobila sve argumente o predispozicijama za uspjeh o kojima sam slušala kao mala. Doduše, bila su to druga vremena. Ova današnja vrednuju obim poprsja i količinu njihove eksponiranosti, a ne obim znanja i stručnosti.
Maca se poput svih nas svojski trudila za svoj komad hljeba, samo na načine drukčije od mojih. I uspjela je, priznali vi to ili ne. Ja priznajem njen uspjeh onoliko koliko i svoj neuspjeh. Svi mi na putu do cilja koristimo ono čime najbolje raspolažemo, pa je tako i Maca Diskrecija koristila svoje sise, dok sam ja koristila svoje znanje. To što je ona sebi osigurala egzistenciju, a ja nisam, ne govori ni o njoj, ni o meni, već o bh. društvu.
I ZATO, MACO, DO POBJEDE! ZASLUŽILA SI!