”Ideologijom i religijom se bavi sirotinja,moj Maho.Ja se tebi čudim.”
Poznato je da se politikom ne bavi sirotinja – sirotinja glasa, i misli da se bavi politikom dok na slavama i ispred prodavnice komentariše dnevnopolitičke događaje. Politikom se kod nas bave ljudi boljeg materijalnog stanja, a da li se političari ubrzo po pronalasku sebe u toj branši premetnu u bogataše ili zapravo jedino bogati ljudi imaju slobodnog vremena i resursa da se bave politikom je pitanje ustvari šta je starije, kokoška ili jaje. Međutim, jedno je sigurno – za bavljenje politikom bilo kakva vrsta moralnih skrupula nije potrebna, štaviše, višak je i predstavlja teg oko vrata.
Na ovim prostorima nesporna je tendencija da se politikom bave, iz generacije u generaciju ljudi koji imaju sve sumnjivije motive, porive a i bilo kakav dignitet ili legitimitet. Što su snažnije parole i apstraktnije ideje za koje se neki političar zalaže, znajte da i taj isti političar sve manje vjeruje u to što priča. Kao što kaže Pavle Vujisić Slobodanu Aligrudiću u filmu „Sjećaš li se Doli Bel“, ideologija i jeste za sirotinju, ma koliko vas naši političari ubjeđivali da niko sem njih neće bolje braniti interese „iskrenih srpskih patriota“, „radničke klase“ ili „obespravljene sirotinje“. No posao političara i jeste da vas lažu, a vaše je da im vjerujete ili ne. Ipak, s vremena na vrijeme omakne se i nekom našem političaru poneka iskrena izjava, koja na trenutak obasja svjetlošću vreću u kojoj se rogovi guraju. Takav ispad desio se predsjedniku Republike Srpske gospodinu Miloradu Dodiku koji se po svom starom dobrom običaju bavio stvarima koje ne spadaju u njegov domen. Ipak, dohvatio se omiljene discipline na ovim prostorima, a to je miješanje u unutrašnje stvari drugih (susjednih) država, te je tako prokomentarisao predstojeće predsjedničke (i moguće druge) izbore u Srbiji.
Gospodin Dodik je tako, u maniru regionalnih političara prvo izjavio jednu rečenicu da bi se u nastavku izjave automatski suprotstavio (da ne upotrijebim teže riječi) sopstvenoj rečenici kojom je otvorio svoje izlaganje. Naime, u izjavi koju je prenio list Politika na svom sajtu 19. januara gospodin Dodik je izjavio sledeće:
„Republika Srpska nema nameru da se opredeljuje za bilo koju stranu na predstojećim predsedničkim izborima u Srbiji, rekao je predsednik RS Milorad Dodik, koji smatra da na tim izborima treba da pobedi kandidat koga predloži vladajuća stranka, koja ima dominantan uticaj u biračkom telu.“
Ako vam se ova izjava čini nelogičnom, ako vam zvuči kao contradictio in ajdecto, ako ste krenuli da tražite svoj udžbenik iz logike za treći gimnazije ili vam je ruka posegla za telefonom da profesoru te iste logike objasnite par stvari, dopustite da vas umirim. Sa vašom logikom sve je u redu, ovo je zaista rečenica koja u sebi sadrži kontradiktornost. Ne možete reći da se nećete opredjeljivati a onda u istoj rečenici reći koga biste voljeli da vidite kao pobjednika. Ne ide to.
No čak i ako zanemarimo formalne nedostatke u ovoj izjavi, ono što je sadržina je zapravo i zanimljivije. Suština ove izjave, uz nastavak koji glasi
„Kao političaru i predsedniku RS veoma mi je stalo da sa vlastima u Srbiji imam dobre odnose. To smo gajili kroz različita vremena, sa Miloševićem na početku…, zatim sa Đinđićem, Koštunicom, Tadićem…”.
ogoljeno govori o smislu bavljenja politikom kod Srba (a i dalje). Poenta je, braćo i sestre, biti blizak onima koji su na vlasti. Čak i ako ste u opoziciji, čak i ako ste na suprotstavljenim stranama, ništa ne zacjeljuje odnose kao zajednički boravak na vlasti. Svako ko se ikad bavio politikom kod nas imao je samo jednu želju, a to nije ni mijenjanje svijeta, ni poboljšanje sopstvene okoline i zajednice, nije to ni želja da se učini nešto za buduće generacije, svi su željeli samo jedno – biti malo na vlasti, biti na budžetu, imati moć, te sitne beneficije u pogledu službenog telefona i službenog automobila, o kakvom obezbjeđenju da ne govorim. Ili što bi lijepo sumirao jedan moj poznanik: “Život je kratak da bi se proveo u opoziciji”. Nije bitno kakav je ko, samo ako je na vlasti, podržaćemo ga. To jajarsko razmišljanje kao što vidimo očigledno počinje s vrha, a prenosi se na sve. „Daj da budem dobar s njim, on je pri vlasti, trebaće mi“ ili „nemoj da talasamo protiv vlasti, može nam biti još gore“. Taj rezon nas je i doveo ovdje gdje smo.
Tako da, sledeći put kad vam krenu razni dripci srbovati, biti velikim Hrvatima i Bošnjacima, kad vam krenu prodavati teške priče i ideologije u vidu Velike Srbije, otcjepljenja, tisućljetne kulture, Nezavisne Hrvatske, o jadnim Bošnjacima koji su jedine žrtve ili o tome kako Erdogan neće dati Bošnjake, sjetite se da vam ti što vam prodaju tu priču žele samo da se dokopaju vlasti i budu uz vlast. Jer ideologijom se ionako bavi samo sirotinja. Eto pogledajte autora filma iz kog je ova izjava, i on je uvijek uz vlast, a prodao vam je priču, zar ne?