Svi mi težimo uspjehu, radi, radi, postigni nešto, ali uvijek iza tog postignutog se nalazi još nešto. To je ono nedostižno, čemu težimo stalno. Kažu sto ljudi – sto ćudi. Različiti smo mi ljudi, različite naravi, različito vaspitanje, ma, život uzev cjelokupno. Imamo svoje stavove, kojih se čvrsto držimo, ali koji se često sukobljavaju (kažu, danas sve više, u ovo tzv. ludo vrijeme) i dolazimo u konflikt.
Kako god bilo, neke stvari ne mogu, a da se ne komentarišu. Kako poštovati nečiji stav, po kojem će uraditi bilo šta, ali bukvalno, da se “domča” finog života. Zar se uspjeh ne sastoji u višegodišnjem naporu, počev od školovanja pa na dalje. Kako je moguće da se tako krupna stvar može postići tek jednim činom? Nekima to zaista ide od ruke. Bitna je lova, a ko je akter s kojim se “učestvuje u činu” (vođenja ljubavi sigurno ne, ali onoga kojim se postiže materijalno itekako) nebitno je. Ljubav je veća, što je dublji džep onoga koje spreman da se za nju bori (ili ti, da je plaća). Jadno je to, na šta je naše društvo spalo, ako se samo gledaju ove stvari, a kamoli sve ostale koje ga prožimaju. Umjesto da se teži napretku, razvoju, povećanju životnog standarda, sve je veći broj onih, koji u vrtlogu životnom gube smisao za ono pravo, za pravi put kojim treba ići. Gube osjećaj za moralne vrijednosti, koje su sve više narušene.
Slučajno sam upoznala par djevojaka koje su “dale izjavu” na ovu temu. Kažu, da se za desetku se može štošta učiniti, između ostalog i biti i emotivnoj vezi sa profesorom zarad toga (da ne kažem spavati). Brže je zaista, desetka pada u indeks za čas posla, ali šta poslije toga?! Zar se tako lako može živjeti s tom činjenicom? Izgleda da neki mogu tako živjeti, imajući pored toga na umu i to da je jedan život, “zašto ne iskoristiti sve, pa uživati u njemu?”.
Pobogu, kratko traje sva ta čar, olak život, novac, ocjene, sve je to prolazno u životu, ali treba se brinuti za ono što ostaje na savjesti. Znam, mnogi je nemaju, jer da imaju znali bi kako treba raditi.
Zar nije ljepše namučiti se, “zgrabiti” dugo čekani ključ uspjeha, ubirati plodove posijanog, imati mirnu savjest? Da, jeste, ljepše je nekima, ali ih je sve manje. Radije će biti bez posla, auta, stana ali imaju nešto mnogo vrijednije. To je čista savjest!
* za konkurs