Umorna sam. Nosim teret kraljice, očekivanja i snage. Majka hrabrost. Nosim terete koji mi ne odgovaraju, pritišću mi vrat, udaraju u glavu, igraju pred očima. Raznih su boja i oblika. Imam 28 godina, ne izgledam isteretovano, 101 pomada, sređaj, ali ja sam i dalje umorna.
Ujutru, kiša. Ovi dani su posebno tmurni. Guramo se, jednake smo tu sa muškarcima, više nas je. Idemo na posao, hrabre smo, kažu vječiti borci. Žena sam, kraljica sam, nisam majka i u javnom sam prijevozu. Udišem miris metala, tuđeg daha, kiše, smoga. Kraljica sam. Luksuzna sam i privilegovana.
Rekli su bolji uslovi rada, kraće radno vrijeme, veće plate, pravo glasa i bolji položaj žene u društvu. Probralo se tu šta kome odgovara. A ti, jesi li razmišljala o tome.
Slobodna ljubav, razvod braka, pravo na abortus a mi smo i dalje umorne. Više nego ikada. Pogledaj nas. Sve smo dobile a ništa ne smijemo.
Slobodna ljubav, a radimo u trgovinama, kladionicama, super-marketima… radimo osam do deset sati dnevno. Imamo pravo na abortus a zatrudniti ne smijemo. Obilježavaju nas i ucjenjuju. Nesvjesno.
Klaro Cetkin, ne opraštam ti!
Željela bih ostati kući. Hvala ti!
“za konkurs”