Prije desetak, petnaest godina mahom su se mogle vidjeti kineske radnje koje “niču” na tlu naše zemlje. Došli ljudi da se snađu. S početka su u tome i uspijevali, dok je bilo koliko- toliko boljeg života u odnosu na danas, kada se situacija samo pogoršava. Dobro su išta i uspijeli ostvariti u državi sa ne tako zavidnim standardom. U svakom slučaju, čast im odajem zbog te želje da uspiju, zbog uspjeha i uopšte života u nepoznatom.
Kada je riječ o ponudi koju nam Kinezi pružaju velika je ali kvalitet nije baš zadovoljavajući. Ali, Bože moj, što se kaže:”Koliko para – toliko muzike”. Nama i jeste bitno da nam ono što kupujemo bude jeftino, jer drugičije ne možemo, a kvalitet manje više. Često posjetim kineske radnje, “ošmekam” šta je to što bih sljedeće mogla da kupim u narednom raspoređivanju novca, pri čemu bi ta kupovina bila ono pod nazivom OSTALO (sitno je, iako izgleda na prvi pogled ogromno).
Kinezi su uspijeli da se spasu, dolaskom između ostalog i na naše teritorije (s obzirom na njivovu brojnost u Kini i pravni poredak), a spasili su i nas svojim cijenama. Spojili su lijepo sa korisnim ili ti lijepo, korisno i jeftino.
Dobro su, kažem prolazili na početku svog boravka u BiH. Ali danas, su na meti više stvari. Tu spadaju: loš standard države BiH, gdje građani sve manje mogu da ulože novac i za to jeftino, kontrole zbog mogućeg švercovanja robe i neplaćanja poreza na robu, željom za odlazak u svoju državu, koja se promijenila od onih dana.
Nije im bilo lako – doći u nepoznato i tu ostati. Jeste se zapitali nekada, gdje im se djeca školuju, gdje se oni uopšte sahranjuju, gdje su prava koja imaju drugi građani po pitanju uobičajenog života, a oni nemaju? Iskreno, nisam ni ja o tome često razmišljala, ali sada me hvata jeza. SVAKA IM ČAST!
Kažu: “Kinezi si tiho došli a još tiše odlaze”. Počinju neki da povećaju profit u ovim teškim uslovima, te njihova roba postaje i skuplja u odnosu na raniji period. Nema više ono: KOD KINEZA NAJJEFTINIJE. Jesu jeftini, imaju svega i svačega “za kupiti” ali ljudi nastoje da opstanu.
Vidjela sam simpatičnih stvarčica u njihovim radnjama, koje bih da stavim na spisak. Skroman je njihov broj. Nema se para za puno.
Znate već o čemu pričam. Borba za golu egzistenciju još uvijek traje!
*za konkurs