Tvoja krv je ugasila moju žeđ
na ušću velikih vena.
Ljubav se noćas praćaka na površini osmjeha
dok divlje patke masnim perom pišu našu pjesmu
ispod prozora svih tajni života.
Stojimo pričvršćeni za Svemir klinovima dubokih zakletvi
između crvenog i zelenog svijetla
I table na kojoj piše STOP!
Pješaci koji vjeruju u sutra nam daju prednost
i svojim tijelima prave našu zebru
Dok tražimo dva mjesečeva rebra da preskočimo ponor.
Ako ja padnem, ti ne smiješ odustati.
Jer tvoje proljeće mora ubrati plodove svih jeseni koje sam živio.
Sakrij moj broj u svojoj utrobi koji ne postoji ni u jednom pismu
Kao zaveštanje i genetski kod.
Kao ćelija koja zna da govori ćutanjem prije rođenja.
I ne zaboravi da je tajna majka svih budućnosti
Jer mape sreće dvoje odabranih ne smiju gladnim pticama bacati mrvice.
Laž je vrednija od istine kao svrsishodnost..
Jer laž je lijek za bolnu istinu!
Koračaj ivicom srama dok te ne proglase sveticom
oni koji tugom truju sreću.
Prognoze govore da će sigurno izaći sunce
i u sred plavog neba namignuti jednom nestašnom oblaku .
Ti tada otkini komad poslijednje suze kojom si zalijevala rastanke,
baci tijesne cipelice i kreni korakom bose noge
ispred gladnih pogleda nenaspavanih taksista
sredinom avenije mašući rukama tvojoj slobodi
U mom zagrljaju…