Da bih ispunila želju, počeću pisanije određenom grupom ljudi. Inače, sad ću da pobrojim neke termine koji se često upotrebljavaju u žargonu i zanimljiva vjerovanja u vezi istih.
Tlakaši – ljudi koji imaju problema sa pritiskom. U slučaju niskog pritiska, jedna tetka kaže da takvi tlakaši ne smiju jesti krompir i nositi bijele čarape.
Sidaši – ljudi kojima se ne treba nipošto približavati, treba ih izbjegavati jer će vas uvući u neki seks i prenijeti bolest.
Drogeraši – širok pojam. Obuhvata kako kosijanere (objasnićemo i njih), tako i parkaše i ljude sa pro-zapadnim načinom oblačenja. Takođe ih treba izbjegavati jer će vas uvući u pakao droge. Zovu ih i narkomani.
Kosijaneri – muškarci sa dugom kosom. Često ih zovu drogeraši. To su muškarci koji ne znaju za red, rad i discplinu i „da je moj, ne bi mi sa tom grivom mlatio po kući.“ Zbog njih treba uspostaviti Komisiju za kulturno oblačenje koja bi kružila gradom, hvatala kosijanere i dovodila u red. Sve ih treba poslati u vojsku.
Parkaši – najčešće su u pitanju studenti koji nemaju novaca da izlaze u kafiće i da se oblače kako Grand kaže. Sjede na klupama u parku i piju pive od 2 l. Često imaju i gitaru.
Sponzoruše – djevojke sa velikim grudima, visokim štiklama i vrlo često plave kose u društvu muškarca koji ima očigledne statusne simbole bivaju nazivane ovim imenom. Glupe su k’o noć ali dovoljno pametne da nađu bogatog muškarca.
Biciklisti – divljaci koji nemaju para da kupe automobil. Neškolovani su i ubilački nastrojeni. Mrze pješake i vozače automobila, naročito autobusa. Uglavnom ne razumiju postojeće društvene tokove i šta je trenutno IN u gradu.
Mafijaši – vozači crnih limuzina sa zatamnjenim staklima. Često ih zovu glavonje i foteljaši iako postoji razlika.
Glavonje/foteljaši – ljudi u crnim limuzinama sa zatamnjenim staklima koje voze vozači. Često ih zovu političari.
Čivije – ljudi u odjelima sa aktn-tašnama (mlađi često nose marku Samsonite). Sreću se u pješačkoj zoni u krugu bitnih državnih institucija.
Starkače – gospođe u godinama koje vole istaknuti svoje atribute. U zavisnosti od izgleda, mogu biti deklarisane i kao Očuvane.
Pošto kao društvo nemamo obilježja organizovanosti, reda i discpline to nadoknađujemo kreativnošću na mnogim poljima, npr. u davanju imena jedni drugima. Kao što znamo tih imena ima na pretek, kao i predrasuda, ali dobro, to svijet čini šarenijim. Šta bismo da svi razmišljamo isto?
