Da sam Neko,
sigurno bih bio Niko.
Ali kao Niko nisam da jesam
Neko.
I tako kao Niko u stvari
jesam Nešto.
Imam moć !
Mali čoveče, moj brate !
Ustani saborče !
Vidi istinu, ona ne bledi,
ona sija pred nama.
Vikni, zamahni, zadaj udarac
bedi.
Imaš moć !
Tvoje reči marširaju sa
tvojom snagom.
Napajaju se tišinom Prijedora.
Hoću da sam Neko,
kao ono Glasno ćutanje
i da pokorim svet dobrom.
Bez izgovorene reči kao metka,
i da obučem kulturu u
naše ruho,
i da živim od kraja do početka.
Radujući se svima, čak i cveću !
U olovna vremena, alavih želja,
razaranje duha
i bol kao do čelika.
Tvoja čeljust je čoveče
od morala i znaja.
Od njihovih prostih bića
i jača i lepša i velika.
Da sam Neko,
za to mi treba Svako.
Čuju se neutešni i mali
kojih ima mnogo.
Mi smo masa !
Mi nosimo moć !
Bunt, varnica koja nam fali.
Izađi na ulicu saborče,
vidi ptice, ljudi i vetar
pognutih glava iz straha
prolaze mimo života.
Trgni se, zbaci strah sa grudi !
Biću Neko, budimo Neko !
Ne spavajmo, nema odmora.
Iz nas se iskonska snaga
ponovo budi.
Stvar u svoje ruke.
Glas napolje.
Nek slušaju svi.
Ukidamo strah.
Sloboda je majka.
Hrabrost je poziv.
Živimo !
Kao revolucija, ne staj
na barikadama, jurišaj
kao munja i delaj.
Čoveče i ja sam Čovek,
tvoj brat, drug i kum.
Ti jesi Neko,
Ti menjaš svet.
I Ja sam Neko,
pobedimo ih sve
i sačuvajmo zdrav i čist um !
Za konkurs ”Da sam ja neko”