Nije svaki asistent za profesora, niti svako ko želi biti profesor, može biti dobar profesor. Međutim, Bolonja je kao TV emisija „Sve za ljubav“ pomogla svima u ostvarenju želja. Između ostalog i onima profesorima koji su željeli pun amfiteatar, dodijelila je u silabusu dodatne bodove studentu po osnovu prisustva na predavanjima. Naravno, neki profesori za takvo bodovanje nisu imali potrebe, dok za druge profesore to je bio spas od predavanja u praznom amfiteatru.
Ja sam pretežno išla na sva predavanja, s tim da sam uvijek kao kec u rukavu znala izvući knjigu iz torbe, kojoj bih poklonila svoju pažnju, umjesto predavanjima koji su ustvari bila samo čitanje sa preopterećenih, ispisanih malim fontom slova, slideova.
Te sedmice, čitala sam „Zatvorsku ptičicu“ od Kurta Vonneguta iz koje možete mnogo više da naučite o finansijskoj krizi, nego što bi ijedan od profesora, starog sistema, mogao da vam objasni.
Profesorica je ušla u amfitetatar i predavanja su počela. Ja sam već sjedila u nekom četvrtom redu i uzela u ruke „Zatvorsku ptičicu“, vjerujući da ću i narednih minuta do prve pauze slušati čitanje sa slideova. Međutim, profesorica je koračala amfiteatrom i pogledom tražila odgovore od studenata na njena pitanja. Njena pitanja su bila u smjeru ko je kriv, ko je odgovoran i kako se problem može riješiti, nabrajajući primjere iz poluživih komunalnih preduzeća Kantona Sarajevo.
Zatvorsku ptičicu sam zatvorila.
Jedan od studenata je podigao ruku i rekao kako zapravo država treba da riješi problem. Profesorica se glasno nasmijala i pitala ga koja država?! U nadi da objasni svoj smijeh, studentu je odgovorila da je kanton u kojem živi ustvari država.
Kada malo bolje pogledamo sve te nadležnosti i zakone, kanton i jeste za neke država, dok za mene je Kanton Sarajevo još jedno u nizu vozila koje je prešlo i godine, i kilometre, i koalicione vlasnike, ali servisiralo se nije.
Tu i tamo neko je dolio najjeftinije ulje i na vatru, i u motor, kupljeno na prvoj, najbližoj benzinskoj pumpi, smatrajući da je dovoljno da pali i da ide. O zamjeni filtera niko nije razmišljao. A toliko su se i filter zraka, i filter polena zaprljali da smo kao modni dodatak počeli nositi zaštitne maske. Ali strpit ćemo se, sad će lijepo vrijeme, sad će proljeće, otvorit ćemo prozore da se prolufta. Naspi gorivo i neka ide dalje.
Neka ide dalje na zimskim gumama, kojima se šara više izbrisala, ali spremite lance da stavite ako padne milimetar snijega. Neka ide dalje uprkos škripi i prednjih i zadnjih potrošenih disk pločica. Kome škripa smeta neka ne sluša, ne mora se na svaki zvuk reagovati.
Neka ide dalje bez obzira što ni slaba ulična rasvjeta, niti jedino ispravna signalizacija u lijevom faru ne može osvijetliti izbrisanu, punu traku na autoputu.
Neka ide dalje, uz neugodan miris spaljene lamele, neka ide dalje na krivim felgama, neka ide dalje sa istrošenim prednjim i zadnjim diskovima, neka ide dalje bez ikad urađenog velikog servisa, jer može još ovaj Kanton Sarajevo da se vozi, da se troši, da pali, da se gura i da izgura, dok se ne proda.
Nije svaki asistent za profesora, niti svako ko želi biti profesor, može biti dobar profesor. Nije svako za vozača, niti svako ko želi biti vozač, može biti dobar vozač. Nije svako za zastupnika Kantona Sarajevo, niti svako ko želi biti zastupnik, može biti dobar zastupnik.
Amela Topuz