Izgubljeni smo u betonu i sivilu zgrada,a stvoreni smo za prirodu i zelenilo. Naučeni smo kroz niz generacija da se sve kupuje u pekari, trgovini, tržnom centru. Izgleda nam čudno i smiješno kada vidimo nekoga da radi u bašti. Povrće i voće nas odbija ako nije zapakovano u šareni papir i bez oznake made in.
Da li je u pitanja neznje, neupućenost ili usađena predrasuda iz ranijeg sistema da su oni koji gaje svoju hranu propali u životu?
Kuda to srlja društvo koje uvozi svoju hranu?
Da li je ta hrana kvalitetnija od hrane koju proizvode lokalni proizvođači?
Koliko plaćamo cijenu transporta takve hrane do nas, krajnjih potrošača?
Mnogo je pitanja o hrani na koja ne obraćamo pažnju. Naše zdravlje i zdravlje naše djece, kvalitet života, životna sredina su zaslužili da dobiju odgovore na takva pitanja. Većina hrane koju kupujemo je industrijski proizvedena na nekim dalekim farmama i plantažama,a proizvodi puni ostataka pesticida, antibiotika,hormona. Zbog toga sve veći broj ljudi se odlučuje za hranu proizvedenu bez hemijskih preparata. Ovakva hrana je nešto skuplja,ali svako može da proizvede ovakvu hranu. Svako može gajiti nešto od namirnica koje mu trebaju u ishrani u svojoj bašti, malom dvorištu, u saksijama i žardinjerama u malim stanovima. Veliki je izbor biljnih vrsta i sorata koje mogu da oplemene naš prostor u kome živimo i naše gastronomske navike.
Mnogi su benefiti u gajenju vlastitog voća, povrća, začinskog i ljekovitog bilja. I najmanji vrt će nam omogućiti da izađemo iz naša četiri zida, da upoznajemo i druge ljude koji uživaju u svojim baštama, uživamo u rekreaciji, boravku u prirodi, da uštedimo izdatke vezane za kupovinu hrane i sve to može dovesti do poboljšanja zdravstvenog stanja.
„Najzdravija hrana je ona hrana koja sam sam odgajio i jedino za nju mogu biti potpuno siguran da je ono što mislim da jeste. „
Naša tradicija i jeste da proizvodimo vlastitu hranu,a danas se ljudi sve češće odlučuju da se vrate na svoja imanje barem kao vikend baštovani. U gradovima je sve više ljudi koje su zainteresovani za urbane bašte i grupe koje promovišu gajenje hrane. Ako živite u gradu moguće da se priključite nekoj grupi i da kroz različite radionice naučite kako gajiti hranu bez hemije. U regionu gradovi svojim građanima dodjeljuju male parcele na kojima gaje povrće i voće po prinicipima organske i permakulturne poljoprivrede. Sve je to usmjereno ka cilju da se stanovništvo izvede iz sivila betona i asfalta, ponovo ostvari kontak sa proizvodnjom hranom, ostvari socijalizacija i da ponovo osjetimo pravi miris i okus povrća i voća koje je sazrelo na suncu.
ZA KONKURS