Naviknuti smo mi ovdje na mnogo toga. Da aerodrom u Trebinju sve bolje posluje, da je Sarajevo inostranstvo (političkim očima iz Banjaluke), da su radnici bezobzirni jer ne pristaju na manje plate i da ne nabrajam dalje. Postalo nam je normalno i da prevoz putnika na međuentitetskim linijama djeluje tako da, primjera radi, iz Pala (Republika Srpska) do Sarajeva (Federacija Bosne i Herecegovine) postoje tri linije a Pale –Beograd duplo više. Postalo nam je i normalno da brinemo o svim tim temama a žmirimo na svakodnevne, lokalne. Ne svima, dabome ali pogledajmo naša naselja, gradove i vidjećemo koliko nam nije stalo.
U tom stanju da smo naviknuti na sve te pojave nije bilo ni čudno da sarajevska naselja Dobrinja i Ilidža nisu povezana direktnom autobuskom linijom nego su građani morali da promijene dva prevozna sredstva za tako kratku relaciju. Sem dodatnog troška tu su i čekanja, kašnjenja, gužve. Stanje takvo kakvo je, šta ćeš, kod nas ne valja ništa je trajalo. Niko nije ometao takav poredak jer, kako se to kaže „ne talasaj, ne zamjeraj se, ko zna ko ti sutra može trebati“. I plaćaj, naravno, sve što treba i ne treba. Kako i odakle, samo ti znaš. No, sve one silne tribine, konferencije i slična dešavanja (koja počesto kritikujemo kao beskorisna) su počela, možda stidljivo, da daju konkretne rezultate – da daju ljude koji žele da im nadležni olakšaju svakodnevni život u segmentima za koje su i birani na te funkcije.
Sa Belmom Gijom se podsjećamo kako je to sve počelo. „Jedno januarsko jutro krenula sam na posao, živim na Dobrinji i radim na Ilidži. U 7:00 stajala sam na stanici da sačekam autobus za Nedžariće. Kasnio je. Nakon izvjesnog vremena, došao je i onda sam iz Nedžarića prešla na tramvaj. Kad sam došla na Ilidžu, vidjela sam da je 8:05. E onda sam poludjela i rekla „Moraš nešto uraditi!“ iskrena je Belma. „Linija nije upisana u registar autobuskih linija i neko je to trebao pokrenuti. Razmišljala sam šta da uradim i odlučila sam da „testiram“ mehanizme koje građanke i građani imaju u lokalnoj zajednici. Kontaktirala sam prijatelja Vernesa Ćosića, vijećnika u mojoj općini, i pitala ga hoće li on na Općinskom vijeću pokrenuti to pitanje, na šta je naravno pristao“ pojašnjava nam Belma. Iako su ovake inicijative rijetke i sama procedura se, skoro pa uvijek, zakomplikuje, Belma kaže da je ova inicijativa prošla skoro bez ikakvih problema. „Moram da kažem kako je ovo bio „lagan“ problem za riješiti jer je inicijativa dobila podršku i na Kantonu. Edin Forto, zastupnik u Skupštini Kantona Sarajevo je podnio ovu inicijativu i već u maju 2015. godine uspostavljena je linija. Svima je odgovaralo podržati ovakvu inicijativu i ja sam donekle i pretpostavljala da će dobiti podršku“ kaže ona. Činilo se da je problem, nakon toliko vremena napokon riješen.
Kako bi se što više građana ova dva naselja uključilo u donošenje odluke, Belma je pokrenula i Facebook stranicu Dobrinjska inicijativa i tad se pokazalo da postoji još problema koji bi se mogli otkloniti. „Problemi su nastali nakon uvođenja linije. Autobus ima pet polazaka sa Dobrinje i pet povrataka sa Ilidže, prvi polazak je u 6:15, a zadnji sa Ilidže u 16:30. S obzirom da su na „Dobrinjsku inicijativu“ svakodnevno stizale poruke sa upitima za proširenje linije kao i za uvođenje linije vikendom, zahtjev sam poslala Ministarstvu saobraćaja Kantona Sarajevo i do danas nisam dobila odgovor“ pojašnjava nam Belma, uz napomenu da ni ona, niti stanovnici ovih naselja ne žele odustati od toga da gradski prevoz prilagode realnim potrebama. „Potreba zaista postoji jer imaju po dvije srednje škole u svakoj općini i učenici i učenice tih škola koji su u drugoj smjeni, tih desetak kilometara kolika je udaljenost koju autobus pređe, putuju po sat vremena. Ja ne odustajem od ovoga i nadam se da ću do proljeća uspjeti proširiti liniju“ kaže ona.
„Ako se mi ne pokrenemo, ne može nam biti bolje! Mehanizmi građanskog učešća postoje, samo ih treba upotrijebiti. Građanke i građani se moraju više uključiti u rad lokalne zajednice jer jedino tako i može funkcionirati“ jasna je Belma. Ne želi da sebe ističe kao zaslužnu za bilo šta, kako kaže, ona je samo prva izdvojila vrijeme da pokrene jednu ovakvu akciju a zatim su se, kroz pomenutu grupu odvijale i druge aktivnosti. „Te aktivnosti su pokrenuli građani i građanke Dobrinje, a iskoristili su „Dobrinjsku inicijativu“ kao platformu na kojoj su mogli komunicirati direktno o tome šta žele i to je super. Ona i jeste u službi lokalne zajednice i njenih stanovnika, to je naše virtuelno mjesto „ kaže Belma.
O tome zašto je važno da pišemo o ovim temama ne bih ovaj put. Ne zaboravimo da Dobrinjska inicijativa može biti i inicijativa vašeg naselja, opštine, grada. Ako to nije razlog zašto onda – ništa.
„Za konkurs“