Kako se piše? Manitu, mahni tu ili pomahnitali…

Samo trenutak pre klika na BS Player i novu epizodu serije koju sa nestrpljenjem iščekujem svake sedmice, samo trenutak pre bega u izmišljeni svet i potrage za nekim lepšim svetom i gradom, onaj kratki trenutak pokretanja BS Playera koji se javlja usled vremešnosti CPU-a i nedostatka RAM-a, i isti onaj trenutak pre nego što moj um zakorači mračnim ulicama Gothama iz te serije, kao grom iz kišovitog neba nad Višegradom „opali“ me ideja u moju ludu i čupavu glavu. Ne, nije ideja došla usled činjenice da na ulicama Gothama ima manje nasilja, korupcije, lopovluka, psihopata, ubica i ostalih modernih elemenata jednog društva nego u Republici Srpskoj, pa ako ćemo pošteno i u celoj Bosni sve sa Hercegovinom. E u tom trenutku, istom onom trenutku koji sam do sada pomenuo više puta nego Dodik dum dum referendum, sa drugog monitora me prestraviše dva lica širokih „Jocker“ osmeha, u takvom rukujućem klinču da sam u prvi trenutak pomislio da se ruke stvarno mrdaju gore dole i da je u pitanju neki .Gif, a ne najobičniji .Jpg. E baš u tom trenutku, mada je to onaj isti trenutak od malopre, sve mi je postalo kristalno jasno. Dugo se već nosim idejom da se ošišam i da sam isuviše mator da nosim dugu kosu. Dugo se već borim sa demonima krize srednjih godina koji stalno pokazuju svoje ružne glave terajući me da vozim motor, sviram gitaru i zanosim se da ću jednog dana postati dobar gitarista i imati sopstveni vokalno instrumentalni sastav koji će da izvodi rock, punk rock, hard rock i punk bez rock-a, numere popularnih, kako stranih, tako i domaćih izvođača. U trenutku prepoznavanja lica sa slike, ovo je sad novi trenutak, kao da se neka ruka spusti na mene i odvali mi šamarčinu takvog inteziteta da, u sad opet novom trenutku, iz mene istera sve demone krize srednjih godina. Bila su to lica Maje Gojković i nekog Nedeljka Čubrilića ili Čubrilovića, navodno nekog važnog lika u Republici Srpskoj. Mada, meni nikako ne može biti jasno kako neko može biti važan čiji je jedini zadatak da udara čekićem u isto mesto pri tome ne stvarajući novi komad nameštaja ili popravljajući stari, nego eto, samo onako udara čekićem u isto mesto kada mu klimnu glavom da to uradi. Baš u tom trenutku egzorcizma javi mi se ona ideja s početka priče. Shvatih da moja ljubav prema dugoj kosi uopšte nema veze sa krizom srednjih godina, kao ni sa fanatičnom ljubavi prema R'N'R -u. Problem je puno dublje prirode i samo metodama regresione hipnoze može da se ustanovi i izvuče na površinu. Problem je u tome što je Republika Srpska, kao mlada tvorevina, svojim razvojem tek dostigla period Divljeg zapada. Mi koji živimo ovde smo kao indijanska plemena, a dobro znamo da su oni nosili dugu kosu i „kitili“ se raznim perlicama, ogrlicama i sličnim „đinđuvama“, što opet objašnjava i ogrlice i narukvice koje i sam nosim. Mi u stvari, nesvesno, duboko u sebi i suštinski smo domorodačka plemena iako se pretvaramo da smo nešto drugo i upravo je to to. Nema krize srednjih godina, samo kriza identiteta u zemlji u koju dolaze razne Maje Gojkovićke, Aleksandri Vučići, Tome Nikolići, Vojslavi Šešelji i ostali šarlatani pokušavajući da nam prodaju svoju medicinu koja leči sve bolesti, dok nam uz istu tu medicinu, kao izraz dobre volje i prijateljskih namera, poturaju kužnu ćebad. Najpoznatiji, „svemoćni“, lek koji nam stalno guraju pod nos i koji tako užasno smrdi, a i kakav je to pravi lek ako ne smrdi, se zove „ REGULATOR REGIONALNOG ODRŽAVANJA STABILNOSTI“. Mašu naokolo flašicama sa spasonosnim lekom, dok se mase mažu i trljaju njime i u neverici klimaju glavama čudotvornim rezultatima spoljašnje upotrebe istog. Moje pleme, po svojoj prirodi nepoverljivo, nije prihvatilo medicinu belog čoveka i njome ne bismo namazali ni naša crvena dupeta, kao što nismo uzeli ni darovanu ćebad. Gledajući sa strane sve to, mišljenja smo da sve te šarlatane treba namočiti u katran i posuti perijem i vratiti tamo odakle su došli. Da nas već jednom ostave na miru da sami rešavamo svoje međuplemenske razmirice. Nekako mislim da bi smo se pre dogovorili i rešili sve nesuglasice bez njihovog mešanja i dobročinstava koja naročito dolaze do izražaja kada biraju novog šerifa i rendžere. Pa ne znamo ni šta da radimo sa Skalpiranim Cvetom AKA Markovićka, Prerijskim Pacovom AKA Špirić, Referendum Dum Dum Bikom AKA Dodik, Kotrljajućim Divljim Žbunom AKA Majkićkom, Četverookim AKA Tegeltija i ostalim trgovcima vatrene vode sa naših teritorija. Šta smo mi zgrešili velikom Manituu da nam pored svih naših nabrojanih šarlatana šalje još i šarlatane iz susednih zemalja da lutaju našim pašnjacima i skalpiraju nam inteligenciju zarad „kićenja“ u izbornim kampanjama.

 

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije