Zavoljela sam čudno biće na još čudniji način. Ne znam kako se to dogodilo, ali dogodilo se. Jedna se noć pretvorila u jutro ispunjeno pogledima i stidljivim osmijehom. To jutro se pretvorilo u dan, a dan u sedmicu, a sedmica u mjesec sastanaka, zagrljala, poljubaca za kojimo smo oboje žudili. Mislila sam da je sve samo strast, ali postalo je nešto sasvim drugo nešto jače. Nešto čega sam se bojala. Bježala sam od ljubavi a opet me stigla. Nisam htjela voljeti, odlučila sam to posljednji put kada sam komadiće svog srca skupila u svoju situ šaku i natopila ih suzama koje junsko sunce nije moglo isušiti. Nisam htjela, a desi se. Nije bio moj tip, bio je neko dobar za popit pivo i pojesti šta god. Bio je neko ko zna da sluša, neko kome sam mogla i htjela reći šta mi dušu nagriza. Sada je neko čije mi odsustvo istom jačinom dušu nagriza. A nisam to htjela. Uhvatim sebe nekad kako se predam tom osjećaju poput lista kojeg vjetar nosi, ali se trznem. Ne želim to. Blagi ljetni povjetarac se može u trenu pretvoriti u oluju, a oluja me može povrijediti.
Slijepa sam pred ljubavi bila, vjerovala da je on poseban i drugačiji od ostalih. Ali nije, jednostavno muško je i to ni vjekovi neće promijeniti. Uvijek će biti jednostavno muško, kao i svako drugo. Sada sam svjesna toga, a ne želim to. Želim da zaista budem jedna jedina žena u njegovom životu, želim da mu ja ispunim snove i budem i ljubavnica i drug. Ne znam da li se predao pred nekom drugom, da li je jednu noć jedan tren zaboravio na mene i sumnja me izjeda. Sve što znam su riječi, ali one se lako pretvore u djela. Možda ne tad, možda ne i sad, ali mogu za mjesec, dva.
Ne volim sebe, ne volim to što volim ga jer više nisam sterilna od emocija, a emocije znaju biti okrutne. Ne volim što ga volim jer ga sada sebično volim. Bojim se ženskog zla i mudrosti, bojim se da mu se misli ne okrenu za nekim drugim nekim ko će iskoristiti samo trenutak i nestati. Ne bih podnijela drugu ženu u zagrljaju njegovom ne zbog ljubomore nego zbog straha od povređivanja. Ne bolujem od ljubomorne bolujem od straha. Bojim se ponovo razbijenog srca jer ovaj put neću imati snage da pokupim komadiće. Ostaviću ih tamo gdje su i postati obična marioneta života.