Idi korak po korak, mijenjaj sebe i svoje navike pa ćeš vidjeti i promjene oko sebe. Znam, čuli smo svi ovo bezbroj puta ali sem što smo čuli jesmo li uradili nešto od toga? U zemlji u kakvoj jesmo, gdje je na svakom koraku bar jedna prepreka teško je odrediti šta tačno mijenjati, kad je toliko toga za izmjeniti, poboljšati, stvoriti.
Istočno Sarajevo (osim što nije istočno od Sarajevo) u medijima često ima i reputaciju grada u kom se rijetko šta dešava van okvira „građani dali glas, pobjednici nešto radili al uvijek može bolje“. A nije da inicijativa i konkretnih dešavanja nema. Posebno onih koje urade mladi (kojima se, ruku na srce, može štošta zamjeriti ali generalizovanja nikad nisu najbolje rješenje). No, ne bih sad pisao o svim tim koji spavaju do podne, snađu se za marku za kafu, kladionicu i tako iz dana u dan. Među svim takvim ima i onih koji još nemaju ni pravo glasa, pohađaju škole (često i dvije) i dio slobodnog vremena poklone svom gradu.
Jedna od njih je Olga Štaka, učenica srednjoškolskog centra Istočna Ilidža i u svom gradu skupa sa još 30 srednjoškolaca dio je lokalnog, volonterskog, tima Asocijacije srednjoškolaca u Bosni i Hercegovini (ASuBIH). Ona je zadužena za organizaciju, komunikaciju sa ostalim volonterima i rado odgovara na novinarske upite o njihovim aktivnostima. „Privlači me i taj dio, mislim da će i moje buduće zanimanje biti vezano za ovu oblast pa mi ovakva praksa mnogo znači“ kaže Olga.
Kako je Istočno Sarajevo grad sa dosta zelenila, gradske vlasti imaju i više nego dovoljno prostora da rade na osmišljavanju parkova, šetališta i sličnih sadržaja. Ono što gradska vlast ne može i za šta tebaju biti odgovorni stanovnici jeste da već postojeći parkovi ostanu očuvani, uredni. Upravo tu je Olga sa svojim timom vidjela priliku da uradi nešto, za sebe, za njih, za svakoga ko se nađe u jednom od gradskih parkova. Izabrali su park „Sunce“ kako bi mu dali novi sjaj. „Nekoliko četkica i kistova, konzerve boje i osmijeh na licu bili su materijal koji smo imali na raspolaganju za realizovanje ideje“ kaže Olga. Njoj je posebno drago bilo što se tog avgustovskog dana ekipi srednjoškolaca pridružio i određen broj onih koji se školskih klupa sjećaju samo na okupljanjima generacije. „Lako je raditi kad vidite da niste sami i da je dosta onih kojima je stalo do toga da imamo lijepo, uređeno mjesto“ priča Olga. „Mladima, generalno, nije ponuđeno mnogo prostora za napredak i razvoj sopstvenih ideja, tako da ukoliko sami ne pokrenemo neku incijativu, najvjerovatnije nikada i neće biti pokrenuta“ uvjerena je Olga. Ona napominje da nekad nije lako objasniti mladima da sva ta „uspavanost“ ne može imati pozitivan ishod. „Uzmimo u obzir da postoje dvije škole u našoj opštini sa blizu 600 učenika tako da, mogao bi broj volontera biti veći ali sigurna sam da će kroz zalaganje našeg tima rasti i motivacija ostalim da nam se pridruže“. Jedan od načina da pokažu kako i zašto volontiranje može biti korisno cijeloj zajednici jesu i „Ljetne olimpijske igre Asocijacije srednjoškolaca u BiH“. „Ovu aktivnost realizovali smo u gradskom parku Gavrilo Princip i trajala je od 4. do 7. Jula 2016. god. Takmičari, od 13 do 23 godina, mogli su se okušati u jedinstvenom takmičenju koje je priredio ovaj naš lokalni tim“ kaže Olga. Ove ljetne olimpijske igre bile su sačinjene od 4 discipline i to su odbojka, fudbal, košarka i društvene igre i kako Olga kaže ovo je jedan od načina kojima se pokušava ukazati mladima da je volontiranje stil života a ne obaveza. „Posebno smo ponosni što nam se tad pridružilo skoro 500 građana, slučajnih prolaznika, stanara okolnih zgrada. Tad vidimo kako naše zalaganje može da nas zbliži, poveže a mnogi su se kasnije raspitivali kako da se nam se pridruže“ ističe Olga.
Na pitanje šta bi mladima Istočnog Sarajeva bilo potrebno, kakvi su planovi ove entuzijastične grupe, Olga kaže kako ovdje fali dosta toga. „ Nemamo prostor za mlade, kako bi se nešto formalno organizovali ali najviše fali sportskih, kulturnih dešavanja. Uz to, mogla bi se probuditi svijest kod većeg broja o tome koliko volontiranje znači ne samo njima nego svima u oovm gradu i to želimo poboljšati, sami ili, eventualno, kroz partnerstvo sa lokalnim vlastima“ napominje ona.
O problemu sveprisutne diskriminacije u našem društvu. Olga kaže da, koliko su važni zakoni, poštovanje istih toliko je važno i da svako od nas mora da uči samog sebe poštivanju različitosti. „Rušenje zida diskriminacije” je zajednička aktivnost koju smo organizovali u martu ove godine. Na zidu su bile ispisane poruke diskriminacije, a učestvovalo je 320 srednjoškolaca Bosne i Hercegovine.U individualne aktivnosti spadaju sve akcije koje su sprovedene u Istočnom Sarajevu (Bal pod maskama), Mostaru (Crtanje grafita, snimanje i projekcija kratkometražnih filmova koji se tiču diskriminacije), Gračanica (Sportske aktivnosti, Uređenje prostora ispred Centra za mlade) i Gradačac (Radionica sa mladima).
Da se vratimo na tezu sa početka – korak po korak, sredi svoje dvorište pa gledaj u tuđe. Nisu ovo kliše fraze iako ih često čujemo. Samo ih ne poslušamo. Da svako od nas, u svojoj ulici, svom haustoru, parku, dvorištu, okupi bar dvoje poput Olge, drugačije bi izgledale naše ulice, parkovi i slična mjesta. A onda, onda bismo mogli da s punim pravom tražimo i neke veće stvari. Sem prava imamo i obaveze i kad pišemo o aktivizmu probajmo da naglašavamo i taj dio vezan za obaveze. Bar zbog Olge i brojnih Olgi jer zaslužuju to.
„Za konkurs“