Kad u oglasima za posao nađes uslov da djeca poginulih boraca imaju prednost. Na dnevniku čujes kako neki guzonja iz boračke govori broj djece poginiluh boraca koja su nezaposlena, i da su ta djeca prioritet pri zapošljavanju, ili imaju prednost da odrade pripravnički. Neka stranka izađe na konferenciju za štampu baš sa tom temom, pa još na tome temelji i svoju predizbornu kampanju. Kad ti u sveopstem predizbornom ili postizbornom preslagivanju radnih mjesta posao otme osoba, djete poginulog borca, nekoliko godina starija od tebe a ti vec petnaestak godina nisi djete.
Ili samo zato što te na slavi nervira komšija koji se ne može čudom načuditi kako tamo neka sto je završila fakultet i pet godina na birou, a jos djete poginulog borca.
E onda se moras zapitati ko su ti borci i ko su ta djeca poginulih boraca? Pa da krenemo redom.
Poginuli borci –to su ti oni borci sto su otisli u rat i nisu se vratili. Poginuli su. Nema ih više.
Djeca – postoje razne definicije i tumacanje kroz istoriju do danas. Uglavnom, to su ti ljudi mladji od 18 godina.
Rat u Bosni i Hercegovini je trajao od 1992. do 1995. godine.
Na samom kraju 2017. godine golim okom, bez digitrona i papira, da se zaključiti da čak i da su ta djeca rođena ili začeta 1995. godine već uveliko punoljetna.Nisu djeca uopšte.
Ne može onda čovjek a da se ne zapita: Kako poginuli borci prave djecu?