U početku bude ideja. Svaka ta ideja se može sažeti na dva slova – Mi.
Mi- znači grupa. Grupa zahtjeva da se svaka individua istopi u njoj, milom ili silom. To što ti ili ja možda ne želimo rat, za "Mi" to uopće nije važno. Ti nisi važan, nemaš izbora, s nama si ili protiv nas. Tako "mi" , razmišlja.
"Mi", ima svoj način funkcionisanja. Glava su ovi sa idejom, nježnih, neradničkih ruku i naoštrenih mozgova. Njihovi mozgovi se oštre, sa predvodnicima drugih mi-ideja, ideologija. Kao nož od nož. Oštrenje je proces za koji su potrebni jedni drugima. Oštre se mržnjom, prijetnjom , povicima iza kojih stoji hladan i opasan zvuk, zvuk tvrdoglavo oblikovanih mozgova, krutih u formi i hladnih na dodir. Kad budu dovoljno oštri da mogu da režu, oni žele svoje izoštrene ideje i upotrijebiti. Ne oni direktno, jer se od oštar nož mogu posjeći njihove nježne ruke, nego oni imaju , odnosno "mi" ima i svoje ruke.
Mi-glave su povezane direktno sa dnom grupe, koje se u mirnodopskim vremenima nazivaju "dnom društva". Ne misli se tu na sirotinju, narkomane ili nemoćne, već na one koji su izvan zakona. Na kriminalce i nasilnike, mafijaše kao organizaciju koja ne poštuje pravila zakona, već imaju svoj vlastiti zakon. To je zakon sile, zakon nagona. Zbog kojih je zakon inače i izmišljen, da obuzda nagon i silu u neke društveno prihvatljive norme. Ali onda vidimo da tim mozgovima na vrhu, kojima smo povjerili da čuvaju zakon i red , više ne paše takav poredak stvari jer oni svoje izoštrene ideje-noževe, nisu stvarali da s njima režu salamu, nego da režu granice, prolaze njime kroz ljude, kroz meso i kosti, oblikuju neke zamišljene linije rođene u njihovim mozgovima. Jednostavno rečeno, da ubijaju. Ali oni to sebi tako ne predstavljaju jer njihove velike i uzvišene ideje su iznad toga, pa i iznad zakona.
Zašto je glavama društva potrebno biti povezan sa svojim dnom ?
Zato što znaju da njihove naoštrene mozgove-noževe, mora neko i držati i mora neko s njima i ubadati. Također, društveni prostor između vrha i dna tako biva opkoljen, zbijen i uhvaćen u klopku. Oni koji se ne "pale" na oštre ideje poglavnika, ne ježe se od njihovih govora usijanih od patetike, i ne zanima ih da uopće učestvuju u tako nečemu, za njih će se pobrinuti ovi sa dna. Za njih se brinu psi rata.
Jer, ljudi u sredini tog prostora od mi-grupe, nisu navikli da pucaju u nekog ili da neko puca u njih.Da stoje u hladnom, blatnjavom rovu, zaustavljajući vrele gelere svojim tijelima ili da ubadaju bajonetama ista takva tijela, samo potčinjena nekoj drugoj ideji.
Ali će se naviknuti jer tad više ne postoji izbor. Možeš dobiti batinu preko leđa ili metak u potiljak ili možeš ići u rov i očekivati isto , geler, metak ili ako te zarobe, najmanje što ćeš dobiti je batina.To i nije neki izbor, realno, fasuješ kako god okreneš.
Za to vrijeme, naoštreni mozgovi nježnih ruku, formiraju svoje propagandne medije putem kojih proslavljaju pobjede, skrećući fokus sa potrganih udova i prosutih mozgova na uzvišenost svojih ideja, ili kriju poraze predstavljajući ih kao pobjede , krojeći tako neku paralelnu realnost. Tjerajući sredinu ovog društvenog prostora da ne vjeruje svojim očima, nego da vjeruje u njihov ideološki svijet . Osim toga, naoštreni mozgovi ne vole da imaju previše dodira sa stvarnošću u kojoj se miješaju krv i rovovsko blato. To njihove uzvišene ideje ne dotiču ili ako baš moraju, onda angažuju svoje intelektualne kurve da sve to opišu i protumače pjesnički, da sva ta mučna stvarnost bude konvertovana u neki ideal.
Smrdljivo rovovsko blato je lijepa, prekrasna zemlja, ma šta zemlja, to je majka koja rađa sinove u utrobama zemunica i žrtvuje ih ideji, uzvišenoj ideji boga-mi, do kojeg se dolazi mladom i svježom krvlju. Pa ako mislite da to što se vama ipak živo fućka za ideje naoštrenih mozgova ili da vi nemate nikakve veze sa društvenim dnom, mafije i kriminala, te ste tako izvan ta oba svijeta i samo živite neki svoj obični život koji je daleko od toga…think again!
Poslije, kad vam se razbiju iluzije o vašoj individualnosti, o vašem pravu na izbor, pravu na slobodu, pravo da ne pripadate nikakvim grupama, i kad shvatite da vam odjednom o svim tim vašim pravima odlučuju oni koji su cijeli život izvan zakona,biće prekasno.
Možda je bolje da o tome promislimo sad i ovdje, da preispitamo i sebe i društvo, koliko su ta sva naša prava realna i postojana, koliko ovi oštri mozgovi sa vrha mi-piramide uopće shvataju ozbiljno ta naša prava i da li će tzv. "servis građana" u jednom trenutku usijanja svojih glava, pokazati šta je za njih ozbiljna realnost?
A to je, da si ti njihov servis, njihov instrument za jednokratnu upotrebu, a da je ono što ti smatraš svojim pravom, samo tvoja iluzija, privid, dok su ideje iz njihovih glava ono što će ti biti surova realnost.
za konkurs