Jesi li slobodna? Jesam. Mislim na to jesi li u vezi? Nisam, nisam u vezi. Pa onda si slobodna znači;) Da, jesam. Zašto si sama? Tko kaže da sam sama? Pa sad si napisala da si sama;) Nisam napisala da sam sama, odgovorila sam ti da sam slobodna, nemam momka. Ti si neka pametnica meni se čini hehe;* Nisam vjeruj mi… Moram da idem, čujemo se nekad kasnije ok? Hvala na javljanju pozz…
To je otprilike svaki razgovor u zadnjih 15 godina koji sam vodila sa muškarcima. Možda u nijansama drugačije ali uvijek isto. Sve već programirano, upakovano i spremno za pošiljku. Ništa zaista. Jedno veliko ništa. Izgubila sam sve svoje prijateljice jer su se udale, otišle i našle nekoga. Prvo sam bila pozivana na svatove kao kuma, počasna gošća, babine, krštenja, slavlja a onda sve rijeđe dok nisam nestala iz njihovih života. Nestala sam jer se nisam udala. Muževi mojih prijateljica ne vole da se njihove drage žene druže sa jednom slobodnom ženom. Sloboda ne valja. Nimalo. Sloboda je opasna jer podrazumijeva izbor a tko danas želi da bira? Svi žele slobodu izbora ali sa slobodom izbora dolazi i odgovornost za ono što odabereš. Nitko ne želi biti odgovoran. Ja sam izabrala svoj život i svjesna sam da sam izgubila sve ono što je taj život nekad bio. Oslobodila sam se svega i svih u svojoj samoći. Sretna sam konačno. To nije bilo lako, cijena je bila velika, put težak ali sve bi ponovila. Sve.
Moje ime je Marinela Heretti otac mi je bio Talijan a mama dalmatinka. Imam punih 30 godina i upravo sam shvatila da sam cijeli život singl, sama, solo. Čitav život sam provela a nisam nijednom bila u vezi. Nikada. I sad sam shvatila da sam zbog toga izgubila sve svoje prijateljice koje su našle svoju srodnu dušu, rodile djecu i uplovile u bračnu luku. Ja sam kao brod na pučini, sam brodić, nema nikoga da idem prema njemu, nijedan svjetionik ne svijetli za mene i s tim sam se pomirila u potpunosti. Taj mir je došao neki dan dok sam ležala na plaži, upravo sam podigla cijelu plaću samo za sebe, sjela u najskuplji restoran na obali popila bocu vina a potom otišla na plažu i gledala zalaz Sunca. Shvatila sam kako sam sama. Solo. Singl. I zapitala sam se kako je moguće da sam uspjela ostati sama sve ove godine? Istinski sam se zapitala jer imala sam niz momaka, normalan društveni život, nisam ružna ni nezgodna, obrazovana, normalna i sasvim prosječna djevojka u svojim tridesetim godinama. Kako je moguće da sam ostala sama? Zašto? To bi barem ja trebala znati ako ne znaju svi oko mene, međutim to nikad nije bio istinski moj problem. Nije. Sa mojom samoćom su se bavile moje prijateljice koje su mi tražile momka, pa moja majka koja je predlagala momke, pa onda i moj gej prijatelj koji mi je predlagao da obučem nešto seksi svaki petak i subotu kad bi izlazila, svi su se brinuli za mene misleći da mi je loše samoj, da sam stvarno loše. I povjerovala sam u njihovu priču nakon nekog vremena. Postala sam ono što se očekuje od jedne stare cure-Očajna. Nadrkana, živčana i sve moje teme su se svele na ogovaranje djevojaka u vezi, prijateljica koje su se već udale i tješila sam se lošim stvarima koje sam viđala u tuđim vezama. Nikad to nisam bila ja. To sam samo prihvatila kao normalno ponašanje i nešto što se očekuje od mene. Vjerovatno bi prihvatila i ulogu žene, majke, domaćice da se našao dovoljno dobar momak za mene ili da sam ja nekome bila dovoljno dobra. Prihvatila bi ulogu koju mi društvo servira kao gotov čin. Bez pitanja, prigovora i ikakvog razmišljanja. Međutim kako se nisam udala postala sam ono što društvo očekuje od stare cure-Čangrizava, nervozna i nejebana. Čula sam šta moji kolege govore o meni iza leđa-Treba je samo dobro sprčiti pa će biti raspoložena. A imala sam seks redovno, imala sam jednog momka samo za seks, nije u tome bio problem. Nisam imala momka. Nisam bila u vezi. Bila sam singl a kad je čovjek singl ima neku tajnu ili razlog zašto je tako, tabu tema je biti singl-Biti singl znači biti loša roba. Nisi valjao dovoljno i nitko te neće. Nitko. Čak su se i gore od tebe udale, snašle i skućile govorila bi moja majka a ja slušala. Trebala sam se udati samo da nju usrećim, da ispunim normu i očekivanja. Trebala sam. Mogla sam ali nisam.
Kad me pitaju zašto sam singl nemam pravi odgovor jer njihov odgovor je već spreman-Naći će se već netko, bez brige ljubav dođe kad se najmanje nadaš, ma svi imaju srodnu dušu, čekaj kad se zaljubiš… Nitko nije istinski htio da zna zašto sam sama, nitko, jer mora da je nešto ozbiljno sa mnom loše ako sam sama. I onda ljudi ne ulaze u dubinu iako ih zanima sav sadržaj mog života na površini. Sve žele servirano.
Kad bi sama sebi sad napisala pismo ovdje na plaži šta bi rekla? Ne bi pisala pismo već pravila. Možda pravila. Nazvala bi ta pravila ”Kako ostati Singl” to bi bila posebna pravila za preživljavanje svih samaca na ovom svijetu koje drugi parovi i ljudi gledaju sa čuđenjem, upitnikom i nerazumijevanjem a najviše sa predrasudom. O toj vrsti predrasude se nikad ne priča ali jeste, ona jeste tu i ona je činjenica kao zrak oko nas, samoća oko samaca i zemlja ispod naših samotnih nogu. Činjenica je da živimo u društvu koje te gura u vezu. Ako ne vjerujete pogledajte na primjer vodeće svjetske časopise koji se prodaju u milijunskim tiražima recimo Cosmopolitan. Na svakoj naslovnici ćete nači riječ sex. Na svakoj. Pretplaćena sam na Cosmopolitan i svaki mjesec me on savjetuje kako da svršim, kako da ga izludim, da ga zavedem, privedem, odvedem, navedem i provedem kroz sve svoje tajne odaje, sex zone, čakre, tačke, zereze i rezove. Sve. Onda krenimo od kulture života. Lakše je kad vas je dvoje. Ta filozofija je bila filozofija moje majke. Ona je mrtva danas i sjećam je se dok sam pisala domaću zadaću a ona kuhala džem od šljiva i u svojoj kućnoj haljini, neugledne pojave trčala tamo vamo u brzini da džem ne zagori i pričala mi o braku, poštenju, momcima. Ona je pričala priču koju je njoj njena majka govorila a njena majka njenoj majci. ”Nemoj sa svakim, svaki priča isto, svi oni hoće jednu za zabavu a drugu za ženidbu, nemoj da se svašta priča o tebi, nemoj se obrukati” Kad bi završila sa redom tih priča onda bi išao red priča o tome kako je u braku. ”Sve je lakše kad imaš nekoga da mu se povjeriš, težak je život u samoći, nedaj mi Bože da sam stara cura ostala kome bi prispjela? Sramota jedna svi bi rekli da me nitko nije htio a za mnom su se okretali…”
Bila sam pripremana za život sa muškarcem kao djevojke u Indiji koje su udate odmah za jednog muškarca po rođenju. Odmah. Mi se čudimo njima a treniramo naše kćerke da slušaju, šute, budu poštene, pametne, tihe, vrijedne, marljive i jebene. Jebene da budu. To je glavno. Naše kćerke moraju biti jebene ali zakonito jebene. Sa prstenom na ruci. Jebene svake noći od strane svoga muža koji ima pravo na našu vaginu i koji je puni sa svim i svačim-Kurcem, pljuvačkom, prstima, jezikom, spermom, urinom, igračkama a onda djecom. Djeca su smisao života. Moja majka je rekla da sam njen smisao života iako sam bila nesigurna o tome šta je život pitala sam se kako je moguće da joj ja budem jedini smisao? Zar nema nešto drugo, nekoga ili nešto zbog čega je postojala prije mene? Nisam bila u njenom životu cijelo vrijeme, došla sam naknadno i već me sprema da idem nekome a priča mi o smislu života u kuhinji koja miriše na džem od šljive, lonac joj kipi, previše se zadržala pričajući i sad se sve dimi, liči na vješticu iznad ogromnog lonca crne kaše koja stvara dim i prelijeva se… Kao vještica iz bajki koja kuha čarolije u ogromnom loncu.
Njen trening nije uspio. Možda je razočarana sad ili joj je svejedno. Možda je sretna što ima kćerku menadžera, sposobnu, vrijednu, neovisnu i samostalnu. Ipak da zadnja riječ me zaparala kao ponekad papir iz fascikle sa dokumentima koji bi neoprezno uhvatila. Samostalna. Samo-Stalna. Uvijek sama i stalno. Samostalna. Nije dobro biti samostalna za ženu. Nije romantično. Nije u bajkama. Nijedna princeza nije bila samostalna. Nijedna, jedina princeza koja je popularna i prihvaćena od strane širokih masa. Sve su to bile bijednice, prosjakinje, nesretnice, zatvorenice koje su spas, izlaz i rješenje našle tek sa princem. Nijedna nije izgradila svoje carstvo i uživala u njemu a ako jeste onda je to bila zla kraljica. Ledena kraljica recimo koja je imala moć, snagu i volju ali ne i ljubav. Bila je samostalna.
Ponekad se osjećam kao ledena kraljica. Voljela bi da osjetim taj poriv, polet i želju za nečijim mirisom ujutro u posteljini, parfem na vratu lijepog muškarca u prolazu me uvijek podsjeti na ono što nemam u svom stanu sa tri sobe i dva kupatila. Koliko me muškaraca samo upitalo-Jel ovo tvoj stan? Jel ti ovo tata prepisao? Jel unajmljuješ? A jedan se smijao i nije vjerovao da sam zaradila toliko za stan u kojem živim, nije se javio nikad više. Kasnije sam saznala da je posudio auto od svog oca te noći kad me vozio okolicom Sarajeva. Ništa novo. Besparica je veliki problem u odnosima i sama sam svjesna koliko se brakova raspalo zbog novca i njegovog nedostatka. Nisam dio te statistike ali možda i jesam kad bolje promislim i ja imam raspadnut ljubavni život zbog viška novca, nijedan muškarac ne želi samostalnu ženu koja može otići kad hoće i kupiti sebi gaće, čarape, miris i sve što poželi bez pitanja. Nije dobro biti samostalna jer često znači da ćeš biti sama-stalno. Nasmijala me ova igra riječi i sreća je da sam sama na obali, ogrnuta u lagani šal, ponijela sam bocu vina sa sobom a potom kupila krekere i sjela da razmislim o svojim godinama, samoći, i muškarcima koji su umalo bili u vezi sa mnom. Svi oni su bili roba sa greškom poput mene. I svi oni su sad negdje tamo, daleko, s nekom drugom ženom, možda živi, mrtvi, nebitni na kraju za mene jer nisam dio njihovog života a ni oni mog. Razmišljam o teoriji srodne duše. Nije dobra. Nimalo nije dobra jer da bi znala koji je savršen muškarac za mene trebala bi upoznati sve muškarce ovog svijeta, a to je nemoguće. Možeš upoznati u svom životu jedan određeni broj ljudi, krug u kojem se krećeš i nadati se dobitku, nečemu barem približno nalik na srodnu dušu ili barem pokušaj da se od jedne duše napravi srodna, da se srodiš na kraju s njom. Nisam imala volje za te procese. Ne… A upoznavanja su mi godila, volim komplimente, društvo i seks. Privlače me visoki muškarci, lijepog tena, oči i ruke su mi jako bitne i glas. Volim nenametljive muškarce koji se ponašaju prema svima sa poštovanjem i upoznala sam nekoliko takvih a onda prekinula kontakt.
Ne znam zašto. Nedostatak volje, poleta, želje ili samo očaja? Možda nisam bila dovoljno očajna da pristanem na polovična rješenja jer svaki od njih je imao neki problem-Kredit, život sa roditeljima, bivšu ženu, vanbračno dijete, probleme na poslu ili bez posla… Ništa me nije zanimalo od toga. Nisam htjela da sudjelujem u nečijem životu i htjela sam vjerovatno sve na gotovo. Kako sam naučila u svom životu da naručim nešto u restoranu, internetu, radnjama širom svijeta da takvo i bude. Htjela sam zapravo i iskreno nešto nalik na filmove. Nisam realna znam ali iskrena sam. Ako nije kao u filmovima čemu onda sve to? Slušala sam pjesmu od Katy Perry ”Not like the Movies” gdje i ona govori ako nije kao u filmovima, tako treba biti, ako nije kao u filmovima onda čekaj pravog od kojeg će ti se svijet zavrtiti…Čekala sam nekad. Više ne. Iskreno sam mrtva i prazna emotivno. Nije to ružna stvar jer emotivna praznina nije nalik na očaj, čežnju i izgorijevanje od nekog poriva za nečim. Ovo što ja osjećam je praznina. Ništa. Nikakva želja, plan ni čežnja za muškarcima osim u periodima seksa, periodima kad sam napaljena, željna seksa i avanture, flerta i igre ali dalje od toga nikad. Jesam li samo kurva? Laka žena? Drolja? Neki su me zvali i tako jer nisam imala momka. Ona se sa svakim jebe, žderačica muškaraca, fuksa. Bili su to komentari mojih radnika, čistačice i portira. Možda i jesam kurva koja ne naplaćuje ali tko određuje broj muškaraca nakon kojeg žena postaje kurva i broj pića nakon kojeg postaješ alkoholičar? Tko to određuje i gdje je zapisan taj broj?
Moje prijateljice su mrtve za mene. Ne čujemo se već nekoliko godina. One su nestale u pelenama, babinama, kilogramima, problemima i sreći. Vjerujem da su neke od njih zaista sretne u svom obiteljskom životu i da uživaju. Za neke žene je obiteljski život broj jedan. To je nešto prelijepo jer znaju šta hoće, šta žele i šta trebaju i ako to ostvare onda je to predivna stvar. To vjerujem za svaku želju, plan i cilj. Ne želimo svi isto ali sve one su željele za mene isto. Nisu me poštovale kad razmislim malo bolje. Same djevojke nitko ne poštuje. Nešto s nama nije uredu jer smo same, da valjamo ne bi bile same. Logika. Zdrav razum. Narodna vjerovanja i pojašnjavanja. I opet priznajem da su upravu. Narod je upravu i moje prijateljice su upravu sa mnom nešto nije uredu ali šta? Kad bi razmislila o svim poremećajima ne pada mi nijedan jedini koji bi me spriječio da uđem u emotivan, ljubavni odnos sa partnerom jer sam uvijek dolazila do same blizine početka odnosa koji je više od seksa a onda ohladila…Frigidna? Ledena kraljica? I to me nasmijava. Mislim da je sve jednostavno jedan nedostatak. I to je igra riječi Ne-Dostatno. Nije dosta. Nedostatak. Nije mi bilo dosta ono što su mi nudili. Nisam pristala na manje, nisam napravila kompromis, žrtvu i nisam se spustila na zemlju kako bi moja majka govorila. Nikad. Nije mi bilo dosta nekoliko ruža, porukica, jedna večera mjesečno ili divan orgazam na zadnjem sjedištu njegovog auta ili auta njegovog tate. U samoj srži moje samoće leži samodostatnost. Sama sebi dosta. I to nije normalno. Jer svima ”treba” netko. Zašto? Zašto bi mi sad ovdje u zalazak sunca trebao još jedan muškarac? Da me zagrli, poljubi, pomazi i odveze doma u topli krevet, vodili bi ljubav on bi me volio, svršili bi, okrenuo bi se, zaspao, ja bi se brinula o kontracepciji, morala da se istuširam, da sutra presvučem posteljinu, da operem iza njega WC šolju, da slušam njega kad bi radije slušala Katy Perry, da trpim utakmice, njegove prijatelje i naravno da iz kulture i reda budem dobra sa njegovom mamom s kojom u stvarnom životu nikad ne bi razmijenila riječi… Djeca me ne zanimaju. Ne zamišljam se kao rodilja, ne. Nemam nijedan majčinski instinkt u sebi i ne bi bila dobra majka. Dovoljno sam iskrena da sebi to priznam i glumila bi čitav život nešto što nisam samo da bi izbjegla samoću. Previše nedostataka za mene u tome. Previše. Nisam to ja. Nikad neću biti. Uvijek ću ostati singl. Zauvijek. Umrijet ću kao stara baba. Stara cura koju će mnogi žaliti jer nije iskusila sreću djece, braka, kredita, zajedničkog života. Stara cura koja se za mnoge nije ni seksala nikad, nevina sa 80 godina, živčana jer je nitko ne jebe, ne guzi i nije je sprčio nitko.Stara cura frustrirana, debela i ogorčena na mlade djevojke koje će mi uvijek prigovarati da im zapovijedam na poslu jer nema nikoga, da sam ljuta jer me nitko ne seksa, da sam išta valjala ne bi bila sama… Zauvijek.
Ustajem sa plaže i Sunce nestaje iza mora. Ovaj mali grad na obali Jadrana je kao san. Kao iluzija. Sretna sam ovdje. Ne treba mi nitko. Drugi u to nikad neće povjerovati. Drugi ljudi u vezama koje sam opisala kao polovične, nedostatne i nedovoljne za čaroban život. Život u dvoje treba biti čaroban, magičan kao ovaj grad iznad plavog mora. Nema žrtve, kompromisa, trpljenja ni boli u tome. Želim nekoga tko će učiniti da sve izgleda kao film. Romantična sam ipak na kraju mora se i to priznati jer da nisam pristala bi na manje. Pristala bi na manje kao većina mojih dragih prijateljica, pristala bi na njihove nedostatke, mane, propuste i gledala bi kroz prste ali čemu gledati nekome kroz prste kad je ljubav u pitanju? Ljubav nije gledanje kroz prste-Ljubav je držati nekoga tako snažno da ne vidiš ništa osim ruke koja te drži i nema šanse da ćeš propasti kroz te ruke gledajući kroz prste koji te drže. Eto kako ostati singl…
Jesi li slobodna? Jesam. Mislim na to jesi li u vezi? Nisam, nisam u vezi. Pa onda si slobodna znači;) Da, jesam. Zašto si sama? Tko kaže da sam sama? Pa sad si napisala da si sama;) Nisam napisala da sam sama, odgovorila sam ti da sam slobodna, nemam momka. Ti si neka pametnica meni se čini hehe;* Nisam vjeruj mi… Moram da idem, čujemo se nekad kasnije ok? Hvala na javljanju pozz…
To je otprilike svaki razgovor u zadnjih 15 godina koji sam vodila sa muškarcima. Možda u nijansama drugačije ali uvijek isto. Sve već programirano, upakovano i spremno za pošiljku. Ništa zaista. Jedno veliko ništa. Izgubila sam sve svoje prijateljice jer su se udale, otišle i našle nekoga. Prvo sam bila pozivana na svatove kao kuma, počasna gošća, babine, krštenja, slavlja a onda sve rijeđe dok nisam nestala iz njihovih života. Nestala sam jer se nisam udala. Muževi mojih prijateljica ne vole da se njihove drage žene druže sa jednom slobodnom ženom. Sloboda ne valja. Nimalo. Sloboda je opasna jer podrazumijeva izbor a tko danas želi da bira? Svi žele slobodu izbora ali sa slobodom izbora dolazi i odgovornost za ono što odabereš. Nitko ne želi biti odgovoran. Ja sam izabrala svoj život i svjesna sam da sam izgubila sve ono što je taj život nekad bio. Oslobodila sam se svega i svih u svojoj samoći. Sretna sam konačno. To nije bilo lako, cijena je bila velika, put težak ali sve bi ponovila. Sve.
Moje ime je Marinela Heretti otac mi je bio Talijan a mama dalmatinka. Imam punih 30 godina i upravo sam shvatila da sam cijeli život singl, sama, solo. Čitav život sam provela a nisam nijednom bila u vezi. Nikada. I sad sam shvatila da sam zbog toga izgubila sve svoje prijateljice koje su našle svoju srodnu dušu, rodile djecu i uplovile u bračnu luku. Ja sam kao brod na pučini, sam brodić, nema nikoga da idem prema njemu, nijedan svjetionik ne svijetli za mene i s tim sam se pomirila u potpunosti. Taj mir je došao neki dan dok sam ležala na plaži, upravo sam podigla cijelu plaću samo za sebe, sjela u najskuplji restoran na obali popila bocu vina a potom otišla na plažu i gledala zalaz Sunca. Shvatila sam kako sam sama. Solo. Singl. I zapitala sam se kako je moguće da sam uspjela ostati sama sve ove godine? Istinski sam se zapitala jer imala sam niz momaka, normalan društveni život, nisam ružna ni nezgodna, obrazovana, normalna i sasvim prosječna djevojka u svojim tridesetim godinama. Kako je moguće da sam ostala sama? Zašto? To bi barem ja trebala znati ako ne znaju svi oko mene, međutim to nikad nije bio istinski moj problem. Nije. Sa mojom samoćom su se bavile moje prijateljice koje su mi tražile momka, pa moja majka koja je predlagala momke, pa onda i moj gej prijatelj koji mi je predlagao da obučem nešto seksi svaki petak i subotu kad bi izlazila, svi su se brinuli za mene misleći da mi je loše samoj, da sam stvarno loše. I povjerovala sam u njihovu priču nakon nekog vremena. Postala sam ono što se očekuje od jedne stare cure-Očajna. Nadrkana, živčana i sve moje teme su se svele na ogovaranje djevojaka u vezi, prijateljica koje su se već udale i tješila sam se lošim stvarima koje sam viđala u tuđim vezama. Nikad to nisam bila ja. To sam samo prihvatila kao normalno ponašanje i nešto što se očekuje od mene. Vjerovatno bi prihvatila i ulogu žene, majke, domaćice da se našao dovoljno dobar momak za mene ili da sam ja nekome bila dovoljno dobra. Prihvatila bi ulogu koju mi društvo servira kao gotov čin. Bez pitanja, prigovora i ikakvog razmišljanja. Međutim kako se nisam udala postala sam ono što društvo očekuje od stare cure-Čangrizava, nervozna i nejebana. Čula sam šta moji kolege govore o meni iza leđa-Treba je samo dobro sprčiti pa će biti raspoložena. A imala sam seks redovno, imala sam jednog momka samo za seks, nije u tome bio problem. Nisam imala momka. Nisam bila u vezi. Bila sam singl a kad je čovjek singl ima neku tajnu ili razlog zašto je tako, tabu tema je biti singl-Biti singl znači biti loša roba. Nisi valjao dovoljno i nitko te neće. Nitko. Čak su se i gore od tebe udale, snašle i skućile govorila bi moja majka a ja slušala. Trebala sam se udati samo da nju usrećim, da ispunim normu i očekivanja. Trebala sam. Mogla sam ali nisam.
Kad me pitaju zašto sam singl nemam pravi odgovor jer njihov odgovor je već spreman-Naći će se već netko, bez brige ljubav dođe kad se najmanje nadaš, ma svi imaju srodnu dušu, čekaj kad se zaljubiš… Nitko nije istinski htio da zna zašto sam sama, nitko, jer mora da je nešto ozbiljno sa mnom loše ako sam sama. I onda ljudi ne ulaze u dubinu iako ih zanima sav sadržaj mog života na površini. Sve žele servirano.
Kad bi sama sebi sad napisala pismo ovdje na plaži šta bi rekla? Ne bi pisala pismo već pravila. Možda pravila. Nazvala bi ta pravila ”Kako ostati Singl” to bi bila posebna pravila za preživljavanje svih samaca na ovom svijetu koje drugi parovi i ljudi gledaju sa čuđenjem, upitnikom i nerazumijevanjem a najviše sa predrasudom. O toj vrsti predrasude se nikad ne priča ali jeste, ona jeste tu i ona je činjenica kao zrak oko nas, samoća oko samaca i zemlja ispod naših samotnih nogu. Činjenica je da živimo u društvu koje te gura u vezu. Ako ne vjerujete pogledajte na primjer vodeće svjetske časopise koji se prodaju u milijunskim tiražima recimo Cosmopolitan. Na svakoj naslovnici ćete nači riječ sex. Na svakoj. Pretplaćena sam na Cosmopolitan i svaki mjesec me on savjetuje kako da svršim, kako da ga izludim, da ga zavedem, privedem, odvedem, navedem i provedem kroz sve svoje tajne odaje, sex zone, čakre, tačke, zereze i rezove. Sve. Onda krenimo od kulture života. Lakše je kad vas je dvoje. Ta filozofija je bila filozofija moje majke. Ona je mrtva danas i sjećam je se dok sam pisala domaću zadaću a ona kuhala džem od šljiva i u svojoj kućnoj haljini, neugledne pojave trčala tamo vamo u brzini da džem ne zagori i pričala mi o braku, poštenju, momcima. Ona je pričala priču koju je njoj njena majka govorila a njena majka njenoj majci. ”Nemoj sa svakim, svaki priča isto, svi oni hoće jednu za zabavu a drugu za ženidbu, nemoj da se svašta priča o tebi, nemoj se obrukati” Kad bi završila sa redom tih priča onda bi išao red priča o tome kako je u braku. ”Sve je lakše kad imaš nekoga da mu se povjeriš, težak je život u samoći, nedaj mi Bože da sam stara cura ostala kome bi prispjela? Sramota jedna svi bi rekli da me nitko nije htio a za mnom su se okretali…”
Bila sam pripremana za život sa muškarcem kao djevojke u Indiji koje su udate odmah za jednog muškarca po rođenju. Odmah. Mi se čudimo njima a treniramo naše kćerke da slušaju, šute, budu poštene, pametne, tihe, vrijedne, marljive i jebene. Jebene da budu. To je glavno. Naše kćerke moraju biti jebene ali zakonito jebene. Sa prstenom na ruci. Jebene svake noći od strane svoga muža koji ima pravo na našu vaginu i koji je puni sa svim i svačim-Kurcem, pljuvačkom, prstima, jezikom, spermom, urinom, igračkama a onda djecom. Djeca su smisao života. Moja majka je rekla da sam njen smisao života iako sam bila nesigurna o tome šta je život pitala sam se kako je moguće da joj ja budem jedini smisao? Zar nema nešto drugo, nekoga ili nešto zbog čega je postojala prije mene? Nisam bila u njenom životu cijelo vrijeme, došla sam naknadno i već me sprema da idem nekome a priča mi o smislu života u kuhinji koja miriše na džem od šljive, lonac joj kipi, previše se zadržala pričajući i sad se sve dimi, liči na vješticu iznad ogromnog lonca crne kaše koja stvara dim i prelijeva se… Kao vještica iz bajki koja kuha čarolije u ogromnom loncu.
Njen trening nije uspio. Možda je razočarana sad ili joj je svejedno. Možda je sretna što ima kćerku menadžera, sposobnu, vrijednu, neovisnu i samostalnu. Ipak da zadnja riječ me zaparala kao ponekad papir iz fascikle sa dokumentima koji bi neoprezno uhvatila. Samostalna. Samo-Stalna. Uvijek sama i stalno. Samostalna. Nije dobro biti samostalna za ženu. Nije romantično. Nije u bajkama. Nijedna princeza nije bila samostalna. Nijedna, jedina princeza koja je popularna i prihvaćena od strane širokih masa. Sve su to bile bijednice, prosjakinje, nesretnice, zatvorenice koje su spas, izlaz i rješenje našle tek sa princem. Nijedna nije izgradila svoje carstvo i uživala u njemu a ako jeste onda je to bila zla kraljica. Ledena kraljica recimo koja je imala moć, snagu i volju ali ne i ljubav. Bila je samostalna.
Ponekad se osjećam kao ledena kraljica. Voljela bi da osjetim taj poriv, polet i želju za nečijim mirisom ujutro u posteljini, parfem na vratu lijepog muškarca u prolazu me uvijek podsjeti na ono što nemam u svom stanu sa tri sobe i dva kupatila. Koliko me muškaraca samo upitalo-Jel ovo tvoj stan? Jel ti ovo tata prepisao? Jel unajmljuješ? A jedan se smijao i nije vjerovao da sam zaradila toliko za stan u kojem živim, nije se javio nikad više. Kasnije sam saznala da je posudio auto od svog oca te noći kad me vozio okolicom Sarajeva. Ništa novo. Besparica je veliki problem u odnosima i sama sam svjesna koliko se brakova raspalo zbog novca i njegovog nedostatka. Nisam dio te statistike ali možda i jesam kad bolje promislim i ja imam raspadnut ljubavni život zbog viška novca, nijedan muškarac ne želi samostalnu ženu koja može otići kad hoće i kupiti sebi gaće, čarape, miris i sve što poželi bez pitanja. Nije dobro biti samostalna jer često znači da ćeš biti sama-stalno. Nasmijala me ova igra riječi i sreća je da sam sama na obali, ogrnuta u lagani šal, ponijela sam bocu vina sa sobom a potom kupila krekere i sjela da razmislim o svojim godinama, samoći, i muškarcima koji su umalo bili u vezi sa mnom. Svi oni su bili roba sa greškom poput mene. I svi oni su sad negdje tamo, daleko, s nekom drugom ženom, možda živi, mrtvi, nebitni na kraju za mene jer nisam dio njihovog života a ni oni mog. Razmišljam o teoriji srodne duše. Nije dobra. Nimalo nije dobra jer da bi znala koji je savršen muškarac za mene trebala bi upoznati sve muškarce ovog svijeta, a to je nemoguće. Možeš upoznati u svom životu jedan određeni broj ljudi, krug u kojem se krećeš i nadati se dobitku, nečemu barem približno nalik na srodnu dušu ili barem pokušaj da se od jedne duše napravi srodna, da se srodiš na kraju s njom. Nisam imala volje za te procese. Ne… A upoznavanja su mi godila, volim komplimente, društvo i seks. Privlače me visoki muškarci, lijepog tena, oči i ruke su mi jako bitne i glas. Volim nenametljive muškarce koji se ponašaju prema svima sa poštovanjem i upoznala sam nekoliko takvih a onda prekinula kontakt.
Ne znam zašto. Nedostatak volje, poleta, želje ili samo očaja? Možda nisam bila dovoljno očajna da pristanem na polovična rješenja jer svaki od njih je imao neki problem-Kredit, život sa roditeljima, bivšu ženu, vanbračno dijete, probleme na poslu ili bez posla… Ništa me nije zanimalo od toga. Nisam htjela da sudjelujem u nečijem životu i htjela sam vjerovatno sve na gotovo. Kako sam naučila u svom životu da naručim nešto u restoranu, internetu, radnjama širom svijeta da takvo i bude. Htjela sam zapravo i iskreno nešto nalik na filmove. Nisam realna znam ali iskrena sam. Ako nije kao u filmovima čemu onda sve to? Slušala sam pjesmu od Katy Perry ”Not like the Movies” gdje i ona govori ako nije kao u filmovima, tako treba biti, ako nije kao u filmovima onda čekaj pravog od kojeg će ti se svijet zavrtiti…Čekala sam nekad. Više ne. Iskreno sam mrtva i prazna emotivno. Nije to ružna stvar jer emotivna praznina nije nalik na očaj, čežnju i izgorijevanje od nekog poriva za nečim. Ovo što ja osjećam je praznina. Ništa. Nikakva želja, plan ni čežnja za muškarcima osim u periodima seksa, periodima kad sam napaljena, željna seksa i avanture, flerta i igre ali dalje od toga nikad. Jesam li samo kurva? Laka žena? Drolja? Neki su me zvali i tako jer nisam imala momka. Ona se sa svakim jebe, žderačica muškaraca, fuksa. Bili su to komentari mojih radnika, čistačice i portira. Možda i jesam kurva koja ne naplaćuje ali tko određuje broj muškaraca nakon kojeg žena postaje kurva i broj pića nakon kojeg postaješ alkoholičar? Tko to određuje i gdje je zapisan taj broj?
Moje prijateljice su mrtve za mene. Ne čujemo se već nekoliko godina. One su nestale u pelenama, babinama, kilogramima, problemima i sreći. Vjerujem da su neke od njih zaista sretne u svom obiteljskom životu i da uživaju. Za neke žene je obiteljski život broj jedan. To je nešto prelijepo jer znaju šta hoće, šta žele i šta trebaju i ako to ostvare onda je to predivna stvar. To vjerujem za svaku želju, plan i cilj. Ne želimo svi isto ali sve one su željele za mene isto. Nisu me poštovale kad razmislim malo bolje. Same djevojke nitko ne poštuje. Nešto s nama nije uredu jer smo same, da valjamo ne bi bile same. Logika. Zdrav razum. Narodna vjerovanja i pojašnjavanja. I opet priznajem da su upravu. Narod je upravu i moje prijateljice su upravu sa mnom nešto nije uredu ali šta? Kad bi razmislila o svim poremećajima ne pada mi nijedan jedini koji bi me spriječio da uđem u emotivan, ljubavni odnos sa partnerom jer sam uvijek dolazila do same blizine početka odnosa koji je više od seksa a onda ohladila…Frigidna? Ledena kraljica? I to me nasmijava. Mislim da je sve jednostavno jedan nedostatak. I to je igra riječi Ne-Dostatno. Nije dosta. Nedostatak. Nije mi bilo dosta ono što su mi nudili. Nisam pristala na manje, nisam napravila kompromis, žrtvu i nisam se spustila na zemlju kako bi moja majka govorila. Nikad. Nije mi bilo dosta nekoliko ruža, porukica, jedna večera mjesečno ili divan orgazam na zadnjem sjedištu njegovog auta ili auta njegovog tate. U samoj srži moje samoće leži samodostatnost. Sama sebi dosta. I to nije normalno. Jer svima ”treba” netko. Zašto? Zašto bi mi sad ovdje u zalazak sunca trebao još jedan muškarac? Da me zagrli, poljubi, pomazi i odveze doma u topli krevet, vodili bi ljubav on bi me volio, svršili bi, okrenuo bi se, zaspao, ja bi se brinula o kontracepciji, morala da se istuširam, da sutra presvučem posteljinu, da operem iza njega WC šolju, da slušam njega kad bi radije slušala Katy Perry, da trpim utakmice, njegove prijatelje i naravno da iz kulture i reda budem dobra sa njegovom mamom s kojom u stvarnom životu nikad ne bi razmijenila riječi… Djeca me ne zanimaju. Ne zamišljam se kao rodilja, ne. Nemam nijedan majčinski instinkt u sebi i ne bi bila dobra majka. Dovoljno sam iskrena da sebi to priznam i glumila bi čitav život nešto što nisam samo da bi izbjegla samoću. Previše nedostataka za mene u tome. Previše. Nisam to ja. Nikad neću biti. Uvijek ću ostati singl. Zauvijek. Umrijet ću kao stara baba. Stara cura koju će mnogi žaliti jer nije iskusila sreću djece, braka, kredita, zajedničkog života. Stara cura koja se za mnoge nije ni seksala nikad, nevina sa 80 godina, živčana jer je nitko ne jebe, ne guzi i nije je sprčio nitko.Stara cura frustrirana, debela i ogorčena na mlade djevojke koje će mi uvijek prigovarati da im zapovijedam na poslu jer nema nikoga, da sam ljuta jer me nitko ne seksa, da sam išta valjala ne bi bila sama… Zauvijek.
Ustajem sa plaže i Sunce nestaje iza mora. Ovaj mali grad na obali Jadrana je kao san. Kao iluzija. Sretna sam ovdje. Ne treba mi nitko. Drugi u to nikad neće povjerovati. Drugi ljudi u vezama koje sam opisala kao polovične, nedostatne i nedovoljne za čaroban život. Život u dvoje treba biti čaroban, magičan kao ovaj grad iznad plavog mora. Nema žrtve, kompromisa, trpljenja ni boli u tome. Želim nekoga tko će učiniti da sve izgleda kao film. Romantična sam ipak na kraju mora se i to priznati jer da nisam pristala bi na manje. Pristala bi na manje kao većina mojih dragih prijateljica, pristala bi na njihove nedostatke, mane, propuste i gledala bi kroz prste ali čemu gledati nekome kroz prste kad je ljubav u pitanju? Ljubav nije gledanje kroz prste-Ljubav je držati nekoga tako snažno da ne vidiš ništa osim ruke koja te drži i nema šanse da ćeš propasti kroz te ruke gledajući kroz prste koji te drže. Eto kako ostati singl…