Razmišljao sam dugo, koje termine da upotrijebim kako bi opisao kako i iz kojih razloga je „nepodobni“ Nikola postao „poželjan“ Tesla Hrvatskoj državi i društvu. Radi se zaista o specifičnom slučaju. Pa mi se učinilo da su termini revizije i rehabilitacije odlični. Revizija predstavlja izmjenu/ignorisanje činjenica o njegovom nacionalnom porjekla, a rehabilitacija predstavlja tranziciju iz „nepodobnog“ u „poželjnog“ posle uspješno izvršene revizije.
Svjedoci smo raznih istorijskih revizija i rehabilitacija, kada su u pitanju istorijski događaji i ličnosti iz prošlosti. Gotovo uvijek je sve to u svrhu dnevne politike I kratkoročne koristi za političke sisteme koji su na vlasti. Specifičnost istorijske revizije je ignorisanje činjenica, a rehabilitacija neke ličnosti često je u cilju opravdanja političkih aktivnosti koje se trenutno odvijaju. Ignorisanje istine koja je sadržana u činjenicama moguće jer se bira podobna struka da govori baš onako kako politička klapa hoće. Zaista mi na Balkanu imamo taj talenat da sve sto sija i osvjetljava nam put ka svijetu, moramo da ukaljamo, sve dok na kraju možda to i izgubimo. Čime smo zaslužili da iz ovog djela svijeta potekne ako ne najveći onda sigurno jedan iz reda takvih naučnika Nikola Tesla, stvarno ne znam, ali sam prilično siguran da koliki god on bio vizionar i koliko god mogao da vidi u budućnost u pogledu nauke, slutio je da će neko pokušati da zloupotrijebi njegov rad ali nije mogao da nasluti da će 2021. godine neko pokušati da zloupotrijebi njegovo porijeklo.
Naime, trenutno aktuelno dešavanje je inicijativa države Hrvatske je da se lik Tesle stavi na hrvatsku kovanicu evra. Međutim ta inicijativa je dio jednog šireg programa, koji se sprodovi duži period. Odnosno 2006. godine je u rodni Smiljan vraćena spomenik Tesli koji je 1992. godine uništen. To je urađeno ponajviše zbog sramote. Međutim da bi se opravdao taj potez, sačuvao rejting i kako se ne bi diralo u nacionalističke krugove u Hrvatskom društvu, samom vraćanju spomenika je prethodila kampanja gdje se Tesla predstavlja kao hrvatski naučnik. Naravno i ovoj aktuelnoj inicijativi prethodio je određeni događaj. Odnosno ta kampanja traje svo vrijeme pa je 04.05 ove godine u Gospić vraćen spomenik Tesli koji je takođe 1992. bio miniran i uništen. Ovaj put nije postavljen na glavni, nego na jedan od sporednih trgova. Te 2006. godine nije se znalo kakav će impakt na javnost ostaviti podizanje spomeniku naučniku srpskog porijekla. Ispostavilo se da se kampanja rehabilitacije Tesle kao hrvatskog naučnika jako dobro primila, jer ko ne bi volio da ga usko povezuju sa takvim čovjekom i naslijeđem koje je ostavio iza sebe. Iz toga je izvlače motivi za ovu najnoviju aktuelnu kampanju Hrvatske države u vezi kovanice sa likom Tesle.
Kao što to obično biva, u procesima revizije, ignorišu se činjenice. A činjenice su jasne i opšte poznate. Tesla je rođen u porodici Milutina Tesle i Georgine (Mandić) Tesle, sveštenika pravoslavne crkve i ćerke sveštenika Nikole Mandića. Lika, 1852 godine, pomenuto mjesto Smiljan, država Austro-ugarsko carstvo. Rehabilitacija njega kao ličnosti u Hrvatskoj se ogleda u tome što je predstavljen kao hrvatski naučnik, iako svi raspoloživi podaci ne ukazuju nikakvu povezanost sa tom nacionalnom zajednicom, niti državom Hrvatskom koja tada nije ni postojala. Čak sa današnje tačke gledišta, ispod svakog moralnog nivoa je prisvajanja Tesle, kao hrvatskog naučnika, pogotovo kad se pogleda odnos hrvatske zajednice prema srpskoj nacionalnoj zajednici.
Međutim postavlja se pitanje? Da li imamo pravo da jednog od ponajvećih ako ne i najvećeg naučnika u istoriji provlačimo kroz nacionalno sito i rešeto? Njegov lik i djelo prevazišli su nacionalnost. On je još za života postao građanin svijeta.
Geniju koji se čitav život posvetio nauci, dobrobiti čovječanstva a ne ličnom profitu, susreo se sa mnogim ograničenjima i ne razumjevanjem ali ipak uspio da prevaziđe toliko tih nedaća i da zadrži maksimalnu posvećenost treba iskazati najveće moguće poštovanje. Koje nažalost nije dobijao za života. U SANU je primljen kao stalni član, tek sa 80 godina, na izričit zahtjev velikog Milutina Milankovića, pošto je prethodno tri puta na tajnom glasanju odbijen. U Americi skoro uvijek stavljan iza Tomasa Edisona, ponekad nipodaštavan. Ipak nikad nije bio ogorčen ni na jednu stranu. Bio je daleko iznad, za nas gradjanin svijeta, a on se vjerujem osjećao građaninom svemira.