Deca i komunikacija
Iako komunikacija nije specifična samo za ljudsku vrstu, govor kao takav artikulisani oblik prenošenja poruke se može čuti samo kod čoveka. Kroz filogenetski razvoj ljudi razvio se i govor.
Odojčad
Poznato je da do oko 18. meseca života, beba ne ume da govori. Od rođenja pa dok ne progovori koristi se alternativnim načinima komunikacije. Na primer, plakanjem iskazuje neku neprijatnost, bilo to glad, bol ili nešto treće. Na roditeljima je da nauče da raspoznaju plač bebe i „pročitaju“ šta on zapravo znači. Beba plakanjem pokušava da navede roditelje da joj pomognu da se neprijatna situacija zameni prijatnom, i s tim razlogom plač određene frekvencije „označava“ različite stvari. Kako biste bolje razumeli svoju bebu, najbolje je da provodite vreme sa njom, a uz to potrebna je i određena doza empatije. Smehom, gugutanjem i mrmljanjem, beba pokazuje da se nalazi u prijatnom položaju i da je srećna. Ove prelingvalne faze dete prolazi dok ne prgovori, a za razvoj govora izuzetno je važno da roditelji učestvuju i podstiču te faze. Bebe vole da im se tepa i govori „bebećim jezikom“ na koji one vrlo rado odgovaraju. Pokušajte da imitirate vokalizaciju vašeg deteta, i uvek se potrudite da date najbolji mogući odgovor čak i ako ne razumete šta vam beba priča. Da biste podstakli razvoj govora, preporučuje se da s bebom pričate, da joj pevate, čitate i da joj se smešite, jer ste vi njen najbolji uzor.
Kako deca uče da govore?
Pored klasičnih „mama“ i „tata“, deca imitiraju zvuke koje čuju oko sebe, pa prema tome što više pričate vašem detetu, bolje i brže će usvojiti jezik. Većina roditelja koristi veoma visoke tonove i izuzetno naglašene facijalne ekspresije kad se obraćaju deci. Bebe uglavnom imitiraju ženski glas jer ih asocira na hranjenje i utehu. „Bebeći govor“ neće usporiti ili odložiti vaše odojče da kasnije nauči da govori kao odrastao čovek.
Roditelji se često brinu da li njihovo dete kasni u razvoju u koliko ne progovori u isto vreme kao i druga deca. Razvoj govora kod deteta je individualna stvar, neka deca sa 12 meseci već umeju da izgovore neke reči, a neka ne do 18. meseca kada sami od sebe krenu da „sklapaju“ kratke rečenice.
Dok dete ne progovori neke svoje prve reči, korisno je postepeno ih upoznavati sa jednostavnim rečima kao što su „ meda“ dok im pokazujete plišanog medu, kako bi povezali reč sa određenom slikom. Da biste podstakli govor vašeg deteta, čitajte im slikovnice i ukažite im na jednostavne reči koje oni kasnije mogu da ponove, a time im pokazujete i koliko je važno čitati knjige.
Govor
Onda kada je dete naučilo da priča, govor se neprestano razvija kroz život, učeći nove reči, jezičke strukture ili nove jezike. Tipično trogodišnje dete postavi preko 1000 pitanja dnevno, a vaša zainteresovanost da im odgovorite na postavljna pitanja, im uz znanje i kognitivne sposobnosti, razvija i govor tako što deca uče nove reči i gramatičke strukture.
Deca u ranom periodu svog govora obično neke konstukcije usvajaju zajedno kao što su „Pas laje“ ili „ Baka kuva“ i teško im je da ih razdvoje. Kada dete čuje mnogo puta određenu rečeničnu strukturu, u srpskom je to subjekat – predikat – objekat (na primer: „ Milica pravi kolač“), trudi se da je ponovi mnogo puta dok je ne usvoji u potpunosti.
Kada pređu prag 4. godine u mogućnosti su da razumeju „ kompleksnije“ rečenične strukture. Savetuje se da prestanete da koristite „ bebeći govor“ i navikavate dete na jasnije rečenice. U to vreme vaše dete bi trebalo da zna da vam ispriča priču ili prepriča dan, a vi ćete moći većinu onoga što govori da razumete. Upoznajte ih sa bojama, slovima i oblicima i koristite svaku priliku za interakciju s detetom. Na primer, za vreme doručka im objasnite kako je salama okrugla, a sir četvrtast i na taj način im približite nove reči, a i znanja koja mogu naučiti za kratak vremenski period. Do ovog perioda, dete bi trebalo da je naučilo da razume i izvrši složenije komande u vremenu ( „Prvo pojedi večeru, zatim operi zube“) i da verbalizuje svoja htenja i potrebe („Želim picu za večeru, a pre spavanja da gledam crtani“).
Neke od neobičnih al veoma korisnih tehnika kako pomoći detetu da progovori:
Stvorite prilike za komunikaciju
Na primer, stavite neku igračku ili slatkiš van domašaja deteta, i time ćete ga naterati da traži ono što želi. Ili pravite se da ste zaboravni tako što pri, recimo, oblačenju zaboravite da detetu obujete čarape, i time naterate njega da vas podseti na to. Takođe možete započeti neku pesmicu i pauzirti čekajući da je dete završi („Razbole se lisica, suši se ko ____“).
Detinjstvo
Već od sedme godine, dete bi trebalo da je naučilo da sklapa rečenice u sadašnjem, prošlom i budućem vremenu, uz to i slova i samostalno čitanje. Roditelji treba da su prisutni kao podrška i povremena aktivna pomoć ukoliko je to neophodno. Pohvalno je decu podsticati da čitaju jer tako najlakše usvajaju rečenične strukture i nove reči, šire vokabular. Kada naiđu na nepoznatu reč, pokušajte najpre da im objasnite reč kako bi oni pogodili, jer na taj način pomažete učenje na zanimljiv način i želju za čitanjem i razvojem jezika i svojih kognitivnih spoobnosti.
Adolescencija
U adolescentnom dobu, deca nauče apstraktno mišljenje i lakše im je da razumeju „apstraktnije“ ideje i mnogo složenije rečenične konstrukcije.
Jezik se razvija dokle god mi radimo na njemu i trudimo se da ga poboljšamo.