Sa aktivizmom se, skoro po pravilu, uvijek povezuju mladi. Koliko god u domaćim medijima falilo ovih tema ili pristup istim nije odgovarajući, uvijek će to biti priče gdje su mladi uradili nešto. Stariji se, neopravdano, izostavljaju iz takvih priča a nije da nema primjera gdje je jedna osoba pokrenula promjene koje itekako koriste starijim sugrađanima.
Teško je u ovoj zemlji pomoći nekome da dostojanstveno stari kad znamo koliko su male penzije. No, penzije pojedinac ne može učiniti većim ali drugih načina ima. U Istočnom Sarajevu, već četiri godine, ponajviše radom i zalaganjem Roksande Mičić organizuju se manifestacije koje su zanimljive starijim licima, penzionerima, domaćicama. Svim onim kategorijama koje skoro i ne viđamo u medijima. Okupili su se oko ideje o organizovanju sajma „Kupuj domaće, jedi zdravo“. Ideja gospođe Mićić je bila da se iskoristi situacija u kojoj veliki broj njenih sugrađanki uzgaja voće, povrće, pravi zimnice na način da taj rad bude i nešto što ih povezuje, zbližava. Takođe, ako se uspije pronaći zainteresovanih da kupe ono što ove majke, bake na sto iznose svojim porodicama, nije na odmet.
Posebno su dragocjeni savjeti starijih oko pripreme različitih jela, načina biranja i čuvanja zimnice za sve one, mlađe, koji su, eto, navikli da to mogu da kupe zaboravljajući koliko hrana pripremljena u kući ima poseban, neponovljiv ukus. Za naselje Vojkovići u Istočnom Sarajevu ovo je bila i prva inicijativa „iz komšiluka“. U namjeri da pokuša pronaći sredstva koja su potrebna za organizovanje sajma na kome bi svi ti proizvodi bili izloženi, pokazani pa što da ne i prodati, gospođa Roksanda registrovala je udruženje građana „Probudi se“. Zahvaljujući tome, članovi i članice imaju priliku da posjete druge, slične sajmove, steknu kontakte koji sežu van poslovnog. Imaju priliku da se druže, zabave, da te neke pozne godine ne budu suvoparne, monotone. Kako se kod nas zanimanje domaćica podrazumijeva za većinu žena, mnoge od njih, prije ovakvih susreta su tek u rijetkim momentima uživale u nekom hobiju. Danas, baš zbog ove inicijative, ponosno pokazuju šta sve njihove ruke znaju, umiju i stignu.
Registracijom udruženja, počelo se raditi i na formi, tako da sad postoje različite sekcije. Dekupaž, pletenje, tkanje, ikonopisanje, sve su to stvari u kojima su žene ovog naselja sjajne. Sjajne i nesebične jer će rado naučiti drugog, pokazati kako se nešto nekad radilo, kako svako, uključen ili ne u rad Udruženja može vrijeme provesti drugačije. Kroz pomenute sajmove i izložbe može ponešto i da se zaradi. Daleko od super zarade ali dovoljno bar za nabavku novog materijala.
Na Facebook stranici Otrgnuto od zaborava, ponovo, inicijativom gospođe Roksande mogu se pronaći fotografije objekata izgrađenih prije 1960. godine u Sarajevskom polju. Dejtonske granice jesu učinile svoje na toliko mnogo načina a ova stranica, šetnjom kroz fotografije pokazuje da se administrativni nazivi mijenjaju ali uspomene ostaju. Na pomenutoj stranici okupljaju se oni čije porodice su tu živjele, razmjenjuju podatke, organizuju susrete za sve one koji su sreću potražili daleko od Bosne i Hercegovine. Moram napomenuti, mahom su aktivne fotografkinje.
Sigurno da bi se moglo još pisati o tome šta samo jedna žena može da uradi za svoje naselje, svoje komšije i komšinice. Daleko je ovo od sistemskog rješenja kome toliko, ponekad naivno idealno težimo. Ipak, rezultati su tu. Ako ste nekome popravili dan, ako ste nekome pomogli da bar jednom godišnje pređe granicu, uživa u druženju, zaboravi na svakodnevne brige, napravili ste mnogo.
„Za konkurs“