<img height="1" width="1" style="display:none" src="https://www.facebook.com/tr?id=198245769678955&ev=PageView&noscript=1"/>

Kad skinemo maske

Jer sam ti htjela govoriti bori se da živiš, a ti življi nego ikad crtao šarene laže po likovima ljudi. Brisao ih kao privid u staklu, kao da ti nikad neće zatrebati ornament iz nečijeg srca da ti osmjeh zašareni srećom i zagolica tugu kad svrati...

07. maj 2020, 12:00

Kad skinem masku

Ostaće mi riječi u grlu

Nijema ću pokušati da ih progutam

Da se ne udavim

Jer, htjele su ti govoriti kako sam se borila da živim

Kako sam grizla koru narandže jer me podsjećala na tvoj hrapavi dodir

I na proklete zalaske sunce tamo za Visovima

Jer sam ti htjela govoriti

Bori se da živiš

A ti življi nego ikad, slikao šarene laže po likovima ljudi

Brisao ih kao da su privid u staklu

I kao da ti nikad neće zatrebati ornament iz nečijeg srca

Da ti osmjeh zašareni srećom

I zagolica tugu kad s vremena na vrijeme navrati u predsoblje

Jer sam ti htjela govoriti

Bori se za dušu

Trebaće ti jednom da platiš putarinu bijelim krilima u predgrađu neba

A ti bezdušnije nego ikad hodao zemljom  

Zaobilazeći mjesta koja je dječak u šeširu od tvida posvetio pravednim stopama

I gdje su mu od suza nikla jezera sa bijelim pticama

Čvrsto riješen da ne vidiš broj vagona koji vozi

Do mora komora

U kojim su spaljeni svi koji su te voljeli

Čvrsto riješen da ne vidiš kako se lahor poigrava s pepelom

I po nebu crta violine

Od tvoje publike

*************

Kad skineš masku

Možda će biti zima

I nećeš moći da progovoriš od nekog gorkog inja

Koje se nataložilo

Jer

Teško onom ko na usnama taj led ima...