kad razum posustane

Buka / 06. Septembar 2010

Zar ne vidiš, idiote, da od prvog momenta ljubim tlo kojim hodaš? Ne znaš da noću, dok sama sjedim na terasi i pušim, govorim nebu da ste ti i moje dijete, kojem si ti otac, moje dvije najsjajnije zvijezde na nebu. Zar da kožu sa sebe oderem da ti shvatiš da nikada nikoga drugoga pored tebe nije bilo? Jer nije ni moglo biti...jer si ti LJUBAV, IDIOTE jedan.


Od istog autora

Najnovije

Posmatrajte događaje izbliza.

Prijavite se na naš Newsletter.