kad razum posustane

Zar ne vidiš, idiote, da od prvog momenta ljubim tlo kojim hodaš? Ne znaš da noću, dok sama sjedim na terasi i pušim, govorim nebu da ste ti i moje dijete, kojem si ti otac, moje dvije najsjajnije zvijezde na nebu. Zar da kožu sa sebe oderem da ti shvatiš da nikada nikoga drugoga pored tebe nije bilo? Jer nije ni moglo biti…jer si ti LJUBAV, IDIOTE jedan.

NAJNOVIJE

Ostalo iz kategorije

Pismo Druga Tita

Salaš

Ukrajinski otpor

Svi štampaju novac

Da li nama ima spasa

Primorani

Prinuda za mir

Najčitanije